USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3822

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. K. iz Z., koju zastupa D. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 29. studenoga 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-304/00 (ranije broj: Pn-2715/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. K. iz Z., I. K. o. 18., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.900,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 28. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 30. ožujka 1995. godine Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv Poduzeća za proizvodnju kože »A.-Z.« d.o.o. iz Z., radi naknade štete nastale zbog teške tjelesne povrede koju je zadobila radeći kod tuženika.
Do 5. studenoga 1997. godine u predmetu je održano pet ročišta (1. rujna 1995., 11. listopada 1995., 11. prosinca 1995., 1. ožujka 1996. i 3. svibnja 1996. godine) i proveden je 10. ožujka 1997. godine očevid u poslovnim prostorijama tuženog. U razdoblju od ročišta održanog 3. svibnja 1996. godine do očevida koji je održan 10. ožujka 1997. godine, sud je bio neaktivan deset (10) mjeseci.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održana su još dva ročišta (2. listopada 1998. godine i 22. listopada 1998. godine).
Protekom ponovno dužeg vremena u kojem je sud bio neaktivan godinu dana (od ročišta 22. listopada 1998. do 19. listopada 1999.) i nakon što je podnositeljica 1. lipnja 1999. godine obavijestila sud da je nad tuženim otvoren stečajni postupak, 19. listopada 1999. godine doneseno je rješenje kojim se Općinski sud u Zagrebu proglašava stvarno nenadležnim i predmet 27. prosinca 1999. godine ustupa Trgovačkom sudu u Zagrebu.
Dopisom od 10. siječnja 2000. godine (zaprimljen na Općinskom sudu u Zagrebu 18. siječnja 2000.) Trgovački sud u Zagrebu (sukladno naputku Vrhovnog suda Republike Hrvatske) predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu.
Na temelju članka 212. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), iz razloga što je nad tuženim u tijeku stečajni postupak, Općinski sud u Zagrebu rješenjem od 29. svibnja 2000. godine odredio je prekid postupka, uz utvrđenje da će se postupak u predmetu nastaviti kada stečajni upravitelj ili pravni sljednici tuženog preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. To rješenje steklo je svojstvo pravomoćnosti 18. lipnja 2000.
Podneskom od 4. travnja 2007. godine punomoćnik podnositeljica obavještava sud da je »tražbina podnositeljice prema tuženiku u cijelosti osporena u stečajnom postupku« i da predlaže nastavak postupka u predmetu.
Novo ročište održano je 6. rujna 2007. godine, ali je suglasnim prijedlogom obiju strana glavna rasprava odgođena radi eventualnog mirnog rješenja spora zaključenjem vansudske nagodbe. Sljedeća glavna rasprava bit će određena na prijedlog stranaka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnesena 30. ožujka 1995. godine.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 28. lipnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a od dana stupanja na snagu Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe (pravno relevantno razdoblje) postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud održao dva (2) ročišta, sa duljim razdobljem neaktivnosti od 22. listopada 1998. do 19. listopada 1999. (jedna godina).
Nakon donošenja rješenja kojim se Općinski sud u Zagrebu (zbog otvaranja stečaja nad tuženim) proglasio stvarno nenadlež­nim i ustupio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu 19. listopada 1999. godine do donošenja rješenja o prekidu postupka 29. svibnja 2000. godine (kada je Općinskom sudu u Zagrebu, sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu vratio predmet 18. siječnja 2000.) proteklo je vrijeme od sedam (7) mjeseci u kojem sud nije meritorno raspravljao o tužbenom zahtjevu podnositeljice.
Zbog otvaranja stečaja nad tuženim, nakon pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka (18. lipnja 2000.), do podneska podnositeljice od 4. travnja 2007. godine, postupak je bio u prekidu šest (6) godina, devet (9) mjeseci i šesnaest (16) dana.
Budući je podnositeljica podneskom od 4. travnja 2007. godine zatražila nastavak postupka u predmetu i nakon što je održano ročište 6. rujna 2007. godine, suglasnom odlukom i dispozicijom stranaka glavna rasprava u predmetu je odgođena radi eventualnog zaključenja vansudske nagodbe i rješenja spora između stranaka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Imajući u vidu članak 212. stavak 4. ZPP-a, Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica ustavne tužbe svojim ponašanjem nije pridonijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 212. stavkom 4. ZPP-a propisano je:
Postupak se prekida:
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, (...)
U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 29. svibnja 2000. utvrdio prekid postupka zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom.
Prema članku 214. stavku 2. ZPP-a, za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju ukupno vodio u trajanju duljem od sedam godina.
Sagledavajući parnični postupak kao jedinstvenu cjelinu, imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, te određeno neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-304/00 prekinut po sili zakona. Budući da je za vrijeme trajanja prekida postupka po sili zakona nadležni sud onemogućen poduzimati radnje usmjerene na odlučivanje o tužbenom zahtjevu te da mogući nastavak postupka ne ovisi isključivo o radnjama suda koji vodi postupak, Ustavni sud je nadležnom sudu naložio donošenje sudske odluke u roku od 6 mjeseci računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2815/2005
Zagreb, 29. studenoga 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.