|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||
 PROJEKTI Naslovna Okrugli stol - Poreč > Poziv > Zbornik radova > Sadržaj zbornika > Baze podataka > Zaključci Obavijesti 
 IZRADA WEB STRANICA Naručite izradu modernih web stranica. Berzo i lako kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog... Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci. Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica... Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing... >> LINK NA PREGLED I OPIS PONUDE ZA IZRADU WEB STRANICA >> POSEBNA PONUDA Internet se sve češće koristi kao izvor relevantnih i pravovremenih informacija što tvrtkama koje imaju vlastite stranice daje konkurentsku prednost. Što je tvrtka manja, to joj je Internet potrebniji. Želite li besplatno ažurirati svoju ponudu, uvoditi nove usluge ili proizvode? Želite li detaljno predstaviti Vašu ponudu? Želite li pobijediti konkurenciju da bi opstali? IZRADA INTERNET STRANICA Izrada CMS internet stranica po izuzetno povoljnim cijenama; izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova, objavljivati neograničeni broj tekstova... Predstavite Vašu tvrtku, objavite sve ponude, akcije, objavite detaljni pregled svih proizvoda i usluga... Ukoliko Vas nema na Internetu; Vi ne postojite!
|
 |
 Zbornik radova Okruglog stola STANJE I RAZVOJNE MOGUĆNOSTI U AKTUALNOM INFORMATIČKOM OKRUŽENJU u okviru projekta KONTINENTALNI GOSPODARSKI RESURSI U FUNKCIJI RAZVITKA TURIZMA RH Prof. dr. sc. Marcel Meler Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku KONTINENTALNI GOSPODARSKI RESURSI U FUNKCIJI RAZVITKA TURIZMA – JUČER, DANAS I SUTRA Ključne riječi: clusteri, informatizacija, marketing, proizvodi hrane, turizam. SAŽETAK U radu se iznose temeljni razlozi za pokretanje projekta "Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma" te evolucija u željenom ostvarenju njegovih ciljeva. U početnoj se fazi toga projekta željela naglasiti snažna interaktivnost između turizma, s jedne strane te poljoprivrede i prehrambene industrije, ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti, s druge strane. Pritom se željelo dokazati kako kontinentalni gospodarski resursi, poglavito oni iz područja proizvodnje i prerade hrane, mogu proizvesti izlazne rezultate koji će u kvantitativnom smislu moći u potpunosti zadovoljiti potrebe turizma. U trenutnoj se fazi u kojoj se projekt nalazi želi, pak, naglasiti činjenica kako u trenutačno u Republici Hrvatskoj, u informacijskom smislu ne postoji dovoljno učinkovit i transparentan sustav koji predstavlja cjelokupni lanac dobave proizvoda hrane, a koji može doprinijeti boljoj opskrbi subjekata turističke ponude te se u tom smislu nameće potreba uspostavljanja svojevrsne burze proizvoda hrane, odnosno e-marketa ili e-marketplacea, koji će ujediniti i u informacijskom smislu učiniti transparentnom proizvodnju hrane za potrebe turizma. Naposljetku, buduća očekivanja vezana za taj projekt odnose se na uspostavljanje clustera u proizvodnji hrane za potrebe turizma osobito u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske. CONTINENTAL ECONOMIC RESOURCES IN THE FUNCTION OF TOURISM INDUSTRY'S DEVELOPMENT — THE PAST, THE PRESENT, AND THE FUTURE Keywords: clusters, food products, informatization, marketing, tourism industry. ABSTRACT The paper presents the basic reasons for the launch of a project titled Continental Economic Resources in the Function of Tourism Industry’s Development and an evolution toward a desired accomplishment of its goals. In the Project’s initial phase, the author wanted to emphasize a pronounced interactivity between the tourism industry on one side and agriculture, food-processing industry, as well as other economic branches and activities, on the other side. Thereby, the author wants to prove that the continental economic resources, especially those pertinent to the food production and processing and those originating from Slavonia and Baranja, may produce the outputs that would be quantitatively able to fully satisfy the tourism industry needs, if naturally accompanied by the correspondent economic policy measures, a marketing approach to the need investigation, and thus also by a devise of productional and sales programs based on modern technologies. In the current Project’s phase, the author wants to stress the fact that informationally there is no satisfactorily efficacious and transparent system representing an overall foodstuff supply chain and being capacitated to contribute to a better tourist offer subjects’ supply in the Republic of Croatia at the moment, so that a need for the establishment of a sort of a foodstuff stock market, i.e., an e-market or an e-marketplace that would integrate and render the tourism-oriented food production informationally transparent, is superimposed. Eventually, the future expectations connected to this Project pertain to the establishment of clusters in the tourism-oriented food production especially in the Republic of Croatia’s continental part. 1. UVODNA RAZMATRANJA Republika Hrvatska se danas nedvojbeno nalazi pred operacionalizacijom nove, cjelovite strategije gospodarskoga razvoja utemeljene na tržišnim načelima, što znači i temeljito usklađivanje različitih interesa, osobito na razini pojedinih gospodarskih djelatnosti. Ustanovljavanje smjernica i mjera za uravnoteženje i sinkroniziranje potražnje potrošačkoga (“plavog”) s ponudom proizvođačkoga (“zelenog”) područja Republike Hrvatske, a u cilju postavljanja dugoročnih poticajnih i ostalih mjera gospodarske politike, osobito u turizmu i proizvodnji hrane, javljaju se zato i kao temeljni cilj projekta “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske” o čijim će dosadašnim postignućima te očekivanim budućim pravcima razrješavanja identificiranih problema biti riječi u nastavku. Turizam kao gospodarski fenomen u svojoj biti, kao što je poznato, predstavlja smisleno povezivanje društvenom podjelom rada više ili manje raščlanjenih gospodarskih i izvangospodarskih subjekata u cilju stvaranja organizirane ponude svih onih proizvoda koji su neophodni pojedincima koji privremeno borave izvan domaćinskoga podokruženja, odnosno domicilnoga okruženja. Možemo u najkraćim crtama za turizam reći da predstavlja agregaciju svih gospodarskih i izvangospodarskih djelatnosti, s tim da pojedine djelatnosti sudjeluju s različitim stupnjem obuhvata u zadovoljenju potreba turističkih potrošača. Svi subjekti gospodarskih i izvangospodarskih djelatnosti jednim dijelom (što ovisi o stupnju obuhvata, odnosno stupnju udjela u agregatu turizma) svoju aktivnost, odnosno proces rada, trebaju usmjeriti i na proizvodnju ili oplemenjivanje proizvoda koji su namijenjeni turistima – turističkim proizvodima. Naime, turizam za Republiku Hrvatsku nedvojbeno predstavlja jedan od prioritetnih pravaca gospodarske konsolidacije i daljnjeg gospodarskoga razvitka. Iako su gotovo svi relevantni subjekti svjesni potonje činjenice, postavlja se pitanje tko i kako može usmjeriti aktivnosti za što djelotvornije i brže ostvarenje spomenutih zadaća. Na temelju analize mnogobrojnih radova s područja turizma, u budućnosti se očekuju sljedeći trendovi na području turizma: • globalizacija turizma • povezivanje turističkih operatora i velikih lanaca hotela • brža evolucija turističkoga tržišta • uvođenje novih tehnologija utemeljenih na e-commerceu i izravnim interakcijama poonude i potražnje • one-to-one marketing, odnosno marketing izravnih odnosa s klijentima (customer relationship) marketing • database menadžment • Website-ovi umjesto turističkih informacijskih centara • izravni on-line marketing • novo distribucijsko umrežavanje i brži sustavi bukiranja • ekoturizam. Prema tome, prethodno navedene trendove svaka zemlja kojoj je turizam bitna značajka gospodarskoga rasta i razvoja, mora ozbiljno uzeti u obzir te na njima nastojati svojim mjerama, kako u ekonomskoj politici na makrorazini, tako i u pojedinačnim politikama gospodarskih subjekata na mikrorazini. To ujedno daje i jedan dio odgovora zbog čega je svojedobno pokrenut i projekt “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma” putem Ministarstva znanosti i tehnologije. 2. DOJUČERAŠNJA SITUACIJA U ožujku 1999. godine sklopljen je sporazum o međusobnoj suradnji u području znanstveno-istraživačke i nastavne djelatnosti između Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, Ekonomskoga fakulteta u Osijeku te Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku i već tom prigodom naznačena je potreba pokretanja projekta kojim bi se ukazalo na pravce povezivanja Slavonije i Baranje, kao najznačajnijeg proizvođača hrane i Istre, kao najznačajnijeg turističkoga područja u Republici Hrvatskoj. Na tu temu je u listopadu 1999. godine održan i prvi Okrugli stol u Poreču, koji je u veljači 2000. godine u Opatiji rezultirao i okruglim stolom “Poljoprivredni resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske”. U lipnju 2001. godine Ministarstvo je znanosti i tehnologije odobrilo projekt pod nazivom “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske” na kojem je bilo prijavljeno ukupno osamdesetak znanstvenika iz devet znanstvenih institucija. Rezultati jednogodišnjeg rada na projektu predstavljeni su u trideset radova na znanstvenom skupu u Osijeku u lipnju 2002. godine, na temu istovjetnoj nazivu projekta. Suorganizatorstvo toga skupa prihvatili su, između ostalih, Ministarstvo turizma i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska turistička zajednica, Institut za turizam te Istarska, Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija. Ministarstvo je znanosti u ožujku 2003. godine produžilo nastavak financiranja projekta za jednogodišnje razdoblje. Pozabavimo se sada s polaznim osnovama projekta “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske” kako bismo spoznali njegove ciljeve, dvojbe, a naposljetku i postignuća koja će poslužiti za njegovo daljnje konkretiziranje u budućnosti. Budući da zapravo postoji snažna interaktivnost između turizma, s jedne strane, te poljoprivrede i prehrambene industrije, ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti, s druge strane, očito je kako bitno treba ojačati učinkovitost svih djelatnosti koje tvore sastavnice turističkih proizvoda, kako bi po svojoj kvaliteti, a potom i cijeni bili konkurentni kako za inozemne, tako i domaće turističke potrošače. Turizam bi u Republici Hrvatskoj, sukladno tome, morao postati kralježnica strategije izvozne ekspanzije, imajući pri tome u vidu nedvojbene prednosti koje se stječu, primjerice, izvozom hrane kroz turizam. Pritom se vrlo jednostavno može dokazati kako kontinentalni gospodarski resursi, poglavito oni iz područja proizvodnje hrane te osobito oni iz Slavonije i Baranje, mogu, naravno uz odgovarajuće mjere ekonomske politike, marketinški pristup istraživanju potreba te time i oblikovanja proizvodnih i prodajnih programa koji će biti utemeljeni na suvremenim tehnologijama, proizvesti outpute koji će u kvantitativnom smislu moći u potpunosti zadovoljiti potrebe turizma. Na taj bi se način postigli višestruki učinci: s jedne strane znakovito bi se ojačao ekonomski položaj gospodarskih prioriteta, turizma i poljoprivrede, ali kroz multiplikacijski učinak i ostalih gospodarskih djelatnosti koje čine agregat turizma, bitno bi se uravnotežila i poboljšala platna bilanca zemlje, povećala uspješnost poslovanja sudjelujućih gospodarskih subjekata, povećala zaposlenost itd. Razvoj turizma zato valja u znakovito većoj mjeri interaktivno vezati za kvantitativni i kvalitativni razvoj gospodarskih djelatnosti čiji proizvodi predstavljaju ulaganje u proces oblikovanja turističkih proizvoda. Rezultati bi istraživanja trebali izazvati odgovarajuće poteze kako na makrorazini, tako i na mikrorazini. Naime, na makrorazini bi morale uslijediti odgovarajuće mjere ekonomske politike, dok bi na mikrorazini učinak trebao biti dvojak: na strani gospodarskih subjekata u turizmu u pravcu neprestanoga istraživanja potreba turističkih potrošača te na temelju njih i osmišljavanja prodajno-uslužnih programa zasnovanih na marketinškim načelima, a na strani proizvođačkih gospodarskih subjekata (poglavito proizvođača hrane) u pravcu kvantitativnoga i osobito kvalitativnoga zadovoljavanja potreba turističkih potrošača za svim pojedinačnim parcijalnim turističkim proizvodima. Ponajprije valja istaknuti kako je ova problematika prije pokretanja toga projekta bila isključivo parcijalno razmatrana sa stajališta pojedinačnih znanstvenih polja, odnosno grana, a zapravo nikada cjelovito, na multidisciplinaran način. To znači da postoje određeni znanstveni radovi koji, primjerice, ukazuju na problematiku proizvodnje hrane, zatim radovi koji ukazuju na problematiku prerade hrane, kako na mjestu proizvodnje, tako i na mjestu potrošnje, kao i, naposljetku, znanstveni radovi koji ukazuju na ulogu hrane kao sastavnice turističkih proizvoda Republike Hrvatske. Ali zato zapravo ne postoje povezana saznanja o ulozi svih drugih gospodarskih djelatnosti, osobito onih iz kontinentalnoga dijela Hrvatske, u stvaranju turističkoga proizvoda. Naposljetku, postoje nedovoljno razrađena saznanja o potrebnoj kvantitativnoj i kvalitativnoj razini turističkih proizvoda koji se, dinamički gledano, trebaju u budućnosti nuditi sve zahtjevnijim turističkim potrošačima. Značenje istraživanja na tom projektu proizašlo je već iz činjenice da je ono po obuhvatu prvo istraživanje takve vrste u Republici Hrvatskoj, a njegovi rezultati operacionalizacijom mogu izuzetno pripomoći kako u razvoju i razvitku turizma i proizvodnje hrane, kao prioritetima, tako i u općem gospodarskom razvoju i razvitku Republike Hrvatske. Polazna je postavka projekta bila da su kontinentalni gospodarski resursi Republike Hrvatske, osobito u području proizvodnje hrane, u stanju u cijelosti kvantitativno i kvalitativno dinamički zadovoljavati turističku potrošnju ostvarenu u Republici Hrvatskoj. S druge strane, turistički proizvod Republike Hrvatske potrebno je repozicionirati u odnosu na turistički konkurentne zemlje, pri čemu će odabir prepoznatljivoga turističkoga proizvoda, osim što će utjecati na stvaranje turističkoga identiteta imati i bitan utjecaj na restrukturiranje agregata koji sudjeluje u tvorbi turističkoga proizvoda. Subjekti bi turističke ponude u turističkim područjima zato trebali biti komplementarno povezani s kontinentalnim gospodarskim resursima, kako bi se time uspjela ostvariti i ponuda turističkih proizvoda kvantitativno i kvalitatativno sukladna s ustanovljenim potrebama turističkih potrošača. Projekt je ponajprije trebao odgovoriti na pitanje kojim se putem definitivno mora krenuti kako bi se što prije i što učinkovitije, u sveobuhvatnom smislu, potonje moglo iostvariti. Iako su u teorijskom smislu rezultati istraživanja primjenjivi za područje cijele Republike Hrvatske, protokolom istraživanja bilo je predviđeno da se početna istraživanja ponajprije usredotoče na područje Slavonije i Baranje, u smislu gospodarskih resursa, te područje Istre kao turističkoga područja. Razlog je razumljiv ponajprije zbog činjenice što je riječ o najznačajnijim područjima u području proizvodnje hrane te turističkoga prometa. Jednako tako, protokolom istraživanja bilo je predviđeno u početku bitno veće značenje pokloniti proizvodima hrane u odnosu na ostale satavnice turističkoga proizvoda. Istraživanje se u grubom sastojalo od nekoliko međusobno povezanih istraživanja: 1. Istraživanje sadašnjih i budućih potreba, želja i zahtjeva inozemnih i domaćih turističkih potrošača, osobito glede hrane kao sastavnice turističkih proizvoda te na temelju toga ustanovljavanje kvantitativnoga i kvalitativnoga opsega proizvoda hrane kao i ostalih pojedinačnih strukturalno određenih ulaganja u turizam. 2. Istraživanje tehničko-tehnoloških mogućnosti ekonomične proizvodnje zdrave i kvalitetne hrane u Slavoniji i Baranji, ali i u konkretnim turističkim područjima kao svojevrsnom komplementu, uz istodobno istraživanje inozemne konkurencije. 3. Istraživanje suvremenih tehničko-tehnoloških procesa pripremanja kvalitetne hrane u objektima turističke ponude i mogućnosti njihove brze i učinkovite primjene. 4. Istraživanje suvremenih tehnoloških procesa prerade, konfekcioniranja i pakiranja kvalitetne hrane. 5. Istraživanje marketinške strategije i marketinških aktivnosti vezanih osobito za politiku proizvoda hrane kao sastavnica turističkih proizvoda (marka, imidž, ambalaža, obilježavanje i opremanje proizvoda; promocija proizvoda itd.) 3. TEMELJNA TEORIJSKA PODLOGA PROJEKTA Turistički se proizvod treba promatrati kao totalni, odnosno integralni proizvod sastavljen od parcijalnih turističkih proizvoda, materijalnih (u vidu dobara) i nematerijalnih (u vidu usluga) te parcijalnih turističkih kvaziproizvoda (koji su rezultat primarne turističke ponude i koja nije rezultat ljudskoga rada). Posebnu pozornost imaju parcijalni dijelovi turističkoga proizvoda materijalnoga oblika, budući da njihov najveći dio čine upravo proizvodi hrane bilo u generičkom, poluprerađenom ili potpuno prerađenom obliku koji se nude potrošaču turističkih proizvoda s ciljem zadovoljenja njegovih potreba za hranom i pićem u mjestu turističke potrošnje. Logično, uz sve to je potreban i alikvotan dio parcijalnih turističkih proizvoda nematerijalnoga oblika, odnosno usluga, kao npr. pripremanje, kuhanje, serviranje itd. Budući da porastom kupovne moći turističkih potrošača, vrijednost potrošnje proizvoda hrane apsolutno raste u cjelokupnoj strukturi turističkih proizvoda, to istodobno znači kako će turistički potrošači neprekidno zahtijevati kvantitativno (u manjoj mjeri) i kvalitativno (u većoj mjeri) povećanje vlastitoga standarda ishrane. To jednako tako znači kako marketing hrane u tom pravcu ima itekako prostora za svoju operacionalizaciju, osobito na području razvoja parcijalnih turističkih proizvoda. Pritom pod marketingom hrane podrazumijevamo most između specijaliziranih proizvođača hrane i potrošača. On je ujedno fizička distribucija i ekonomski most oblikovan da omogući kretanje i razmjenu proizvoda od poljoprivrednoga gospodarstva do stola ("from the farm to the fork"). Već se i empirijski može ustvrditi kako u nas hrana, često gotovo najznačajnija sastavnica turističkih proizvoda, svoje podrijetlo ne vuče iz domaćih resursa, već naprotiv iz uvoza. Pri tome nije zanemariva činjenica što pritom najvećim dijelom ostaje nepoznato je li riječ o zdravoj, odnosno prirodnoj hrani ili pak možda, primjerice, o genetski modificiranoj hrani. S druge strane, stanje je u poljoprivredi i prehrambenoj industriji izuzetno nepovoljno, već i zbog maćehinskoga odnosa mjera ekonomske politike prema tim, uz turizam, nedvojbenim gospodarskim prioritetima. Zato se, empirijski, kao i na temelju postojećih saznanja, može ustvrditi da poljoprivreda i prehrambena industrija u Republici Hrvatskoj ne samo da u kvantitativnom i kvalitativnom smislu mogu zadovoljavati potrebe na domaćem tržištu, već i u cijelosti potrebe inozemnih i domaćih turističkih potrošača, a da postoje i velike izvozne mogućnosti. Sve to, međutim zahtijeva promišljenu razradu strateškoga razvoja i razvitka proizvodnje hrane uopće, a zasebno onoga segmenta koji je namijenjen zahtjevnom turističkom tržištu. Valja istaknuti kako računice, primjerice, ukazuju kako izdaci za hranu i piće u svjetskom turističkom prometu iznose oko jedne trećine ukupnih izdataka turista. Naravno, ukoliko je riječ o slojevima stanovništva s nižom kupovnom moći, taj je postotak znatno veći. Međutim, temeljni ekonomski učinci, koji se postižu izvozom proizvoda hrane preko turizma u odnosu na njihov klasičan izvoz, jesu sljedeći: • jednostavnije ostvarenje deviznoga priljeva u turizmu i drugim komplementarnim djelatnostima • ostvarenje većih cijena proizvoda hrane • prodaja raznovrsnih proizvoda hrane koji se inače zbog slabe kvalitete, kvarljivosti, nekonkurentnosti i sl. ne bi mogli izvoziti • prodaja proizvoda hrane više faze prerade • veći devizni učinci • nadvladavanje svih oblika agrarnoga protekcionizma • mogućnost realiziranja VAT-a, trgovačke marže, turističke rente i sl. • odsustvo raznih diskriminacijskih mjera • smanjenje dijela troškova (pakiranja, prijevoza, kondicioniranja, manipulacije proizoda i slično) • odsustvo poslova vezanih za ugovaranje izvoza • mogućnost ekonomskoga vrednovanja prirodnih i društvenih atraktivnosti turističke ponude • dugoročnija stabilnost poslovanja itd. Osnovna ideja marketinga hrane kod proizvoda hrane, promatrajući ih kao parcijalne turističke proizvode, sastoji se u tome da gost, odnosno potrošač turističkih proizvoda, ne dobije kao parcijalni turistički proizvod samo hranu i piće, već da bude zadovoljen u kvantitativnom, kvalitativnom, estetskom, etnološkom, gastronomskom i bilo kojem drugom smislu te da bude zadovoljen i pratećim parcijalnim turističkim proizvodima nematerijalnoga oblika, odnosno uslugama, a što će se naposljetku izraziti povećanjem pansionske, a posebno izvanpansionske potrošnje. Imanentna je činjenica da se u Republici Hrvatskoj unatoč raspoloživim prirodnim resursima, a potom i čimbenicima proizvodnje, nažalost, može ustvrditi već dugoročno prisutan nedostatak ponude proizvoda hrane u odnosu na stvarne i moguće potrebe na domaćem i inozemnom tržištu. Tržište je proizvoda hrane Republike Hrvatske, osim toga, poprilično nestabilno. Prisutna je neujednačenost ponude i potražnje, velika nejednolikost cijena, nekontroliran izvoz i uvoz te nedostatak dugoročno osmišljene razvojne politike. U takvim se uvjetima kao imperativ na makrorazini javlja potreba uvođenja primjerenih sustavnih mjera, odnosno mjera ekonomske politike, a na mikrorazini potreba stvarne, a ne formalne primjene marketinga u reprodukcijski proces proizvodnje, finalizacije i plasmana hrane. Hrana ima strateško značenje u gospodarstvu svake zemlje. Istodobno, ona ima i vrlo veliku specifičnu težinu u uspostavljanju kvantitativno i kvalitativno zadovoljavajuće turističke ponude i nedvojbeno ima i imat će veliko značenje za razvitak turizma Republike Hrvatske u budućnosti. Zato se dio gospodarstva i gospodarskih subjekata Republike Hrvatske koji (ne)izravno sudjeluje u proizvodnji hrane mora restrukturirati, što se ponajprije odnosi na proizvodnu strukturu koja mora biti sukladna potrebama domaćeg tržišta, uključivo i potrebama turističkoga tržišta te potrebama stvarnih i potencijalnih izvoznih tržišta. To, empirijski govoreći, znači barem uvjetno smanjivanje proizvodnje osnovnih ratarskih kultura (pšenice i kukuruza, ponajprije) te industrijskoga bilja (suncokreta i uljane repice, ponajprije) u korist, primjerice, hmelja i soje, vinove loze, a osobito povrća i voća. Jednako tako, potrebno je nastojati povećavati proizvodnju sjemenskih kultura, cvijeća i ljekovitoga bilja. Osobito bitne zahvate neophodno je učiniti na području stočarstva, gdje se vjerojatno treba vratiti u Europi osobito razgranatom jeftinijem uzgoju pašnim i stajsko-pašnim načinom, kako u govedarstvu, tako i u ovčarstvu i kozarstvu. Također je potrebno snažno utjecati na uzgoj divljači, ali i slatkovodnih i morskih riba, kao i ostalih plodova mora. Kako bi se ovi ciljevi postigli, neophodno je, prije svega, povećavati robnost poljoprivrede, odnosno povećavati sposobnost poljoprivrede da stvara tržišne viškove, što se u prvom redu može postići povećanjem poljoprivrednih površina i povećanjem proizvodnje proizvoda hrane, povećanjem proizvodnosti rada, većom racionalizacijom i boljom organizacijom, izmjenom strukture proizvodnje, zamjenom i uklanjanjem uvoza, te marketinškom orijentacijom gospodarskih subjekata u proizvodnji hrane. Pri zaključivanju o do sadaizloženom, možemo istaknuti sljedeće: a) izvozom proizvoda hrane preko turizma, moguće je ostvariti značajne devizne učinke b) u Republici Hrvatskoj potrebno je ostvariti takvu proizvodnju hrane koja će biti u stanju podmirivati redovitu potrošnju stanovništva i potrebe izvoza klasičnim putem te podmirivati potrebe inozemnih potrošača turističkih proizvoda (odnosno potrebe izvoza preko turizma). Zbog prethodno navedenoga, prioritetni strateški pravci gospodarskoga razvoja Republike Hrvatske nedvojbeno trebaju biti turizam i poljoprivreda jer, osim potencijalnih postoje i sve druge pretpostavke koje uistinu te dvije gospodarske grane mogu učiniti onima koje će znatno doprinijeti gospodarskoj revitalizaciji, itekako značajnoj u poslijeratnim uvjetima.To, ponajprije zbog toga što su te dvije gospodarske grane međusobno vrlo usko povezane, a kroz njihov se integritet i plasman njihovih outputa – turističkih proizvoda, ostvaruju bitno veći učinci negoli je to slučaj u klasičnom izvozu industrijskih proizvoda. Međutim, kako bi se u tome uspjelo, nužno je, ponajprije u turističkoj djelatnosti, učiniti velike marketinške napore, kako bi se turistički proizvod Republike Hrvatske u cjelini učinilo prepoznatljivijim, konkurentnijim te čvršće i jasnije pozicioniranim na sve zahtjevnijem međunarodnom turističkom tržištu. Ovdje treba istaknuti kako proizvodnja i prerada hrane u Republici Hrvatskoj može ostvariti (održivu) konkurentsku prednost zahvaljujući činjenici što ima gotovo sve preduvjete da njezin izvozni proizvod bude toliko tražena zdrava hrana. Slično tomu, turizam Republike Hrvatske može ostvariti (održivu) konkurentsku prednost zahvaljujući činjenici što ima gotovo sve preduvjete za ekološki zdrav turizam. U sinergiji ove dvije konkurentske prednosti vidimo i izuzetno svijetlu perspektivu Republike Hrvatske u budućnosti. Zadovoljenje potreba za hranom nije za turističkoga potrošača više samo puki čin, već sve više i kulinarsko-gastronomski “doživljaj” manje ili više uklopljen u sustav vrijednosti uspostavljen kulturom ishrane svakoga pojedinačnog turističkog potrošača. Prema tome, akcija koju bi subjekti turističke ponude trebali poduzimati jest diverzifikacija prodajnih programa proizvoda hrane. Iako to u biti ne predstavlja velik problem, budući da je tehnologija pripremanja jela razmjerno jednostavan proces, svjedoci smo kako su hrvatski prodajni programi jela i pića u ugostiteljskim i hotelijerskim objektima, kako u dubinu, tako čak i u širinu razmjerno skromni, a zamjetno je i da su, gotovo u pravilu, vrlo slabo zastupljena jela hrvatske nacionalne kuhinje. Dobro kulinarsko-gastronomski pripremljeni nacionalni specijaliteti ili pak posebne marke proizvoda hrane koji se prodaju putem trgovine, mogli bi u naposljetku ,uz odgovarajuće promocijske napore, dovesti i do njihova “izvoza” na inozemne trpeze, a jednako tako i povećati zanimanje stranaca za hrvatska turistička odredišta i kroz kulinarsko-gastronomski vid. Za stvaranje novih proizvoda u ugostiteljskim i hotelijerskim objektima nisu potrebna velika financijska sredstva, već ponajprije malo više poslovnoga duha, invencije i kreativnosti. Dakle, i današnje suvremeno turističko tržište zahtijeva kvalitetan i razmjerno standardiziran vid ponude proizvoda hrane. U tom bi pravcu valjalo poduzeti i korake na postavljanju “industrijske” i u kvalitativnom smislu standardizirane ponude proizvoda hrane. Tako osmišljavanje određenoga broja jela koja bi imala svojevrstan CRO-image, kao eksponent identiteta vlastite nacionalne kuhinje (ethnic food) postaje neminovnost. Treba, naime, imati u vidu kako su inozemni potrošači turističkih proizvoda vrlo zahtjevni, ali istodobno i izbirljivi potrošači, prije svega zahvaljujući svojoj razmjerno većoj kupovnoj moći. Počinje preovladavati potražnja za visokokvalitetnom, visokodiverzificiranom zdravom, prirodnom i biološki punovrijednom hranom, po mogućnosti, s poznatom markom kao jamstvom kvalitete. Važno je, međutim, istaknuti, kako suvremeni turizam koji je prerastao iz pasivnoga u aktivni, odnosno u turizam doživljaja i avantura, zahtijeva i značajne promjene u načinu ishrane potrošača turističkih proizvoda. Sve više dominira “ishrana u hodu” ili “s nogu”, zatim upotreba konfekcioniranih, polugotovih i gotovih proizvoda hrane koji zahtijevaju vrlo malo napora prigodom pripremanja (u kampovima, na izletima i sl.), kao i upotreba specijalne ishrane (dijabetičarske, dijetetičarske i makrobiotičke). Prema tome, predmet ponude turističkih subjekata osim klasičnih, ali kvalitetnih proizvoda hrane, trebaju biti proizvodi tzv. "prirodno i biološki zdrave hrane", makrobiotički proizvodi, ljekovito i aromatično bilje, ali i hrvatski specifični proizvodi koji bi bili u stanju zadovoljiti, danas uglavnom već značajno iznijansirane potrebe potrošača s visokom kupovnom moći, ali koji, u pravilu, moraju imati vlastitu, i to po mogućnosti autentičnu marku proizvoda. Jednako bi tako u jelovnicima ugostiteljskih i hotelijerskih objekata trebalo unijeti podatke o energetskim i nutritivnim značajkama jela koja se nude. I ne samo to. Jelovnici ugostiteljskih i hotelijerskih objekata trebali bi sadržavati i jela koja su aktualni trend u prehrani, kao što su, primjerice, sljedeća: eco-food, etno-food, fast-food, slow-food, egzotic-food i hit-food. Izazovi s kojima su hrvatski gospodarski subjekti u turizmu izloženi, ponajprije proizlaze iz sljedećih činjenica: • turizam je vrlo važan prioritet za cjelokupni ekonomski razvoj Republike Hrvatske • konkurencija je između mediteranskih zemalja sve zaoštrenija • proces je globalizacije zahvatio i turizam • informacijska je revolucija obuhvatila i globalni turizam • opstanak svih gospodarskih subjekata, uključujući i one iz područja turizma, svoje korijene, između ostaloga, mora imati i u izgradnji i održavanju konkurentske prednosti. Ekoturizam, primjerice, u Republici Hrvatskoj ima zasigurno potencijal da postane održiva vrsta turizma jer, s jedne strane, kontrolirano štiti prirodno i kulturno nasljeđe, a, s druge strane, omogućava i kontrolirano ostvarenje gospodarske koristi, kao i održavanje blagostanja lokalnoga stanovništva. Ovo posljednje treba, ponajprije, proizlaziti iz usmjerenih poduzetničkih aktivnosti lokalnoga, najčešće seoskoga stanovništva. Zanimljivo je kako je u Austriji trenutno 10% poljoprivrede ekološka proizvodnja, što je ujedno i najveća zastupljenost u Europi. Mjere su agrarne politike u Austriji zato usmjerene u pravcu potpore ekstenzivnoj proizvodnji, u kojoj je ekološka proizvodnja najznačajniji dio. U nas su novim Zakonom o državnim potporama u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu prvi put uvedeni poticaji za ekološku poljoprivredu. Tako je u Upisnik proizvođača o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda upisano osamdeset i šest pravnih i fizičkih osoba koje proizvode, prerađuju i trguju ekološkim proizvodima (stanje u lipnju 2003. godine). Međutim, mogućnosti su razvitka ekološke poljoprivrede, kao odgovora intenzivnoj poljoprivredi koja nedvojbeno prevladava u zemljama Europske unije, uistinu vrlo velike. Naime, na temelju studije koju su izradili znanstvenici s američkih sveučilišta Yale i Columbia i u koju su bile uključene sto četrdeset i dvije zemlje, Republika Hrvatska se po očuvanju okoliša nalazi na odličnom dvanaestom mjestu. Po čistoći vode Republika Hrvatska je na petom mjestu u Europi i četrdeset i druga na svijetu. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdalo je do sada ukupno šest rješenja o pravu upotrebe znaka “ekoproizvod” od čega dva za “ekoproizvode” u proizvodnji žitarica i četiri za “ekoproizvode” u prijelaznom razdoblju u peradarskoj proizvodnji i proizvodnji ljekovitoga bilja. Inače, znak je “Ekološki proizvod Hrvatske” jamstvo da je proizvod proizveden sukladno propisima o ekološkoj proizvodnji. Znak se dobiva na vrijeme od jedne godine ili jedne vegetacije ili jednoga turnusa, i uz deklaraciju jamči kvalitetu proizvoda. Pretpostavke su za razvijanje ekoturizma, prije svega, raspoloživi prirodni i kulturno-povijesni resursi i njihova ekološka očuvanost te gostoprimstvo i srdačnost lokalnoga stanovništva. U Republici Hrvatskoj postoji osam nacionalnih parkova, deset parkova prirode, dva stroga rezervata, trideset i jedan zaštićeni krajolik, četrdeset i osam zaštićenih spomenika prirode, šezdeset i šest specijalnih rezervata (botaničkih, geomorfoloških, ihtioloških, ornitoloških, zooloških, šumskih vegetacija), mnogobrojni kulturno-povijesni spomenici, zaštićene prirodne vrste (biljke i životinje), autohtone pasmine raznih domaćih životinja. U svakom slučaju, pozioniranje Republike Hrvatske kao oaze ekoturizma u Europi, dakle zdravom turizmu temeljenom na zdravoj hrani uistinu može biti jedna od objektivno najučinkovitijih varijanti razvoja turizma Republike Hrvatske u bliskoj budućnosti kojom se može ostvariti nedvojbena konkurenstka prednost u globaliziranim uvjetima današnjice. 3. DANAŠNJA SITUACIJA Proces je razvoja informatizacije i komunikacijskih tehnologija danas već sastavnica življenja i poslovnoga ponašanja u okviru tzv. digitalnoga doba. U tu se svrhu osjetila potreba da se u okviru projekta “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske” razmotri stanje i razvojne mogućnosti u aktualnom informatičkom okruženju, što je ujedno bila i tema okrugloga stola održanoga u Poreču u veljači 2004. godine, rezultati kojeg su objavljeni u ovom zborniku radova. Kako je to i navedeno u pozivu za okrugli stol …polazna hipoteza za Okrugli stol je činjenica da u ovome trenutku u Republici Hrvatskoj, u informacijskom smislu ne postoji dovoljno učinkovit i transparentan sustav koji reprezentira cjelokupni lanac pribavljanja poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a koji može doprinijeti boljoj opskrbi subjekata turističke ponude. Neka inozemna iskustva pokazuju da se takva situacija može znatno promijeniti s obzirom da se u informatičkom prostoru javljaju novi sudionici koji mogu na novim tehnološkim temeljima uspostavljati nove odnose u lancima opskrbe i posredno stvarati temelje za dugoročno usklađivanje turističke potražnje (potrošnje) i potencijala proizvodnje i prerade (ponude). Riječ je o novim posredničkim ulogama cyber tvrtki koje ulaze u informacijska tržišta i transformaciju njihove uloge u tvorce novih tržišta, novih tržišnih zajednica i novih upravljačkih odnosa, koji tako otvaraju prostor za planiranje i ostvarenje cjelokupnoga lanca opskrbe, osobito hranom na novim suradničkim osnovama. Riječ je, dakle, o stvaranju, svojevrsne burze proizvoda hrane, odnosno e-market ili e-marketplacea, koja će ujediniti i učiniti transparentnom proizvodnju proizvoda hrane. Naime, u okviru uspostavljenih sustava elektroničke trgovine, u nas postoji tek nekolicina web-site-ova koje djeluju po načelu B2C (business to consumer), a odnose se na područje proizvoda hrane, dok web-site-ova koje djeluje po načelu B2B, zapravo i nema. Ideja je bila da se upravo na okruglom stolu u Poreču pokušaju sjediniti iskustva kako ponuđača, tako i potraživača na tom specifičnom tržištu, a rezultati se mogu iščitati na stranicama koje slijede, kao i u zaključcima okrugloga stola. 4. SUTRAŠNJA SITUACIJA Projekt će “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske” najvjerojatnije evoluirati u projekt koji će u žarištu svojeg promatranja imati ustanovljavanje clustera za proizvodnju hrane, a za potrebe turizma. Naime, ustanovljavanje ili tvorba clustera za potrebe turizma Republike Hrvatske predstavlja proaktivan pristup problemu povezivanja kontinentalnih gospodarskih resursa s ponudom turističkih proizvoda. Pri tome treba shvatiti nužnost postojanja dviju vrsta clustera: lokalnih/regionalnih, s jedne, i nacionalnih, s druge strane. Zanimljivo je kako i vladin središnji ured za strategiju, prema javno objavljenim najavama, predlaže, također, uspostavu cluster poljoprivrednih proizvođača i prehrambene industrije. Clusteri predstavljaju prostorno koncentrirane i međusobno povezane gospodarske i ostale zainteresirane subjekte određene djelatnosti. Riječ je očito o komplemantarnim proizvodnjama, odnosno komplementanim proizodima kao vrijednosnim outputima tih djelatnosti, s tim što su fizičke granice clustera utemeljene na objektivnim ekonomskim načelima, a ne pravno-političkim ili voluntarističkim. Osim toga, clusteri postaju značajna jezgra moguće konkurentske prednosti danoga prostorno obuhvaćenoga okruženja. I ne samo to. Očito je kako konkurentska prednost u globalnoj ekonomiji može počivati i u lokalnim okvirima – znanju, transakcijskim odnosima i motivaciji, koju “udaljeni” konkurenti ne mogu ostvariti. Upotrebljavajući slovensku metodologiju za identifikaciju clustera, pri tvorbi clustera bilo bi potrebno učiniti sljedeće: • mapiranje (mapping) –ustanovljenje prostorne koncentracije gospodarskih subjekata iz područja proizvodnje hrane zasebno u kontinentalnom i primorskom dijelu Republike Hrvatske • ustanovljenje veza između gospodarskih subjekata iz područja proizvodnje hrane i svih ostalih komplementarno zainteresiranih subjekata • ustanovljenje postojećih i potencijalnih clustera. Mapiranjem se trebaju ustanoviti ključne proizvodnje proizvoda hrane po pojedinim regijama/subregijama i pokušati izvršiti njihovo smisleno grupiranje (prema broju subjekata/broju zaposlenih i sličnim pokazateljima). Veze između gospodarskih subjekata iz područja proizvodnje hrane i svih ostalih komplementarno zainteresiranih subjekata odnose se ponajprije na njihove transakcijske (razmjenske) odnose, možebitnu umreženost te informacijske veze i sve ostale vrste poslovnih veza, imajući pritom u vidu postojeće i potencijalne horizontalne i vertikalne infrastrukturne veze. Identificiranje postojećih i potencijalnih clustera bi kao rezultat trebalo imati precizno imenovanje pojedinačnih proizvodnji proizvoda hrane u prostornom smislu. U svakom slučaju, tvorbom bi se clustera sa strane ponuđača proizvoda hrane stvorila objektivna osnova za dugoročno čvrsto povezivanje proizvođača hrane i njihovih velikih potrošača. Informatizacijom tih interakcijskih odnosa između pojedinih subjekata povezanih u clustere, kako na strani ponude, ali jednako tako i na strani potražnje, stvorila bi se i moćna informacijski umrežena struktura koja bi u tom slučaju mogla opravdati svoje postojanje u sklopu ostvarenja općih i posebnih ciljeva zadatih projektom. LITERATURA Dermastia, M.(2002), Cluster Case Studies in Slovenia, East west cluster conference, Grado (Italy), 28–31. October. Kohls, R. L. and Uhl, J. N. (1985), Marketing of Agricultural Products, Macmillan Publishing Company, New York. Meler, M. (1999), Marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, str. 405– 436. Meler, M. (2002), Uloga kontinentalnih gospodarskih resursa u tvorbi turističkih proizvoda, Znanstveni skup “Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske”, Osijek 7. i 8. lipnja, str. 3-20. Meler, M. i Cerović, Z. (2003), Food Marketing in the Function of Tourist Product Development, British Food Journal, Vol. 105, No. 3, str. 175–192. Porter, M. E. (1998), Clusters and the New Economics of Competition, Harvard Business Review, Nov. – Dec., str. 77– 90. x x x x x (2003), Intenzivnoj poljoprivredi EU-a Hrvatska može konkurirati ekološkom proizvodnjom, Glas Slavonije, Osijek 26. lipnja, str. 9. x x x x x: NN 87/02. Sadržaj Zbornika radova Okruglog stola |
|||||||||||||