Osim potonje klasifikacije poslovnih modela, često je citirana i klasifikacija koju predlaže prof. Michael Rappa :

1. Brokerski (brokerage)
2. Oglašivački (advertising)
3. Modeli informacijskih posrednika (infomediary)
4. Trgovački modeli (merchant)
5. Proizvođački modeli (manufacturing)
6. Suradnički modeli (affiliate)
7. Modeli virtualnih zajednica (community)
8. Pretplatnički modeli (subscription)
9. Modeli pomoćnih usluga (utility)


Tablica 2. E - business tržišta

Izvor: Marian Wood (2001), str. 2. (s malim izmjenama), prema: E-Marketing, 3rd edition, Judy Strauss, Adel I. El-Ansary, and Raymond Frost.


U nastavku će biti više riječi samo o modelu elektroničke trgovine usmjerenom na poslovne kupce. Pri tome se upotrebljava naziv elektronička trgovina (e-trgovina; engl. Electronic Commerce, e-Commerce) u skladu s definicijom Enciklopedije Britanike prema kojoj je elektronička trgovina “održavanje poslovnih veza i prodaja informacija, usluga i proizvoda preko računalnih telekomunikacijskih mreža.”

Elektroničku trgovinu općenito možemo podijeliti na dva osnovna područja :
• trgovinu između poslovnih subjekata - Business to business trgovinu (B2B)
• trgovinu usmjerenu prema tržištu krajnjih potrošača svakodnevne (neposlovne) potrošnje – Business to consumer (B2C).

Pored B2B i B2C oblika trgovine, koje predstavljaju transakcije vrijednosti između dviju strana, potrebno je uvažiti i brojne druge odnose među različitim subjektima koji također predstavljaju transakcije vrijednosti putem digitalne tehnologije i interneta. Složenost je tih odnosa vidljiva na matrici E–business tržišta
Valja također spomenuti i m-commerce (mobile commerce), odnosno mobilno trgovinu kao sljedeću generaciju e-commerca.

Business to Business trgovina (B2B)

B2B je skraćenica naziva Business to Business, i označava vrstu poslovanja koja je okrenuta na razmjenu roba, servisa i usluga između tvrtki, koje su često (ali ne i uvijek) također B2B tvrtke.
Business to business trgovina izrasta iz nekadašnje elektroničke trgovine na veliko, koja je prevladavala do sredine devedesetih godina i u stvari se sastojala od golemih novčanih sredstava, koja su putem zatvorenih računalnih sustava prebacivana između banaka uključujući i međunarodnu trgovinu novcem (Electronic Fund Transfer System (EFTS)). U današnje vrijeme, ono što bi se moglo nazvati elektroničkom trgovinom na veliko preraslo je u drugi pojam, ali i bitno drugačije aktivnosti. To su poslovne transakcije između gospodarskih subjekata ili business to business (B2B) transakcije. Naime, tijekom vremena razvila se kritična masa menadžera koji trebaju internet da poslovni život učine brzim i jednostavnim pa internetom obavljaju kupnje potrebne svome poduzeću – od kemijskih olovaka do kemijskih postrojenja.

Može se reći: business to business predstavlja trgovinu između poslovnih subjekata, a koja doživljava svoju revoluciju na internetu. Ponekad se koristi i naziv e-biz, a ponegdje se može kao istoznačnicu susresti i naziv “suradnička trgovina” (engl. Collaborative Commerce) kao naznaku takve više razine poslovnih odnosa među gospodarskim subjektima koja je znatno više od običnih kupoprodajnih odnosa. No, to je još uvijek pretežno neistraženo područjegolemih mogućnosti. Gospodarski subjekti brzo uvide goleme uštede u troškovima koje mogu ostvariti automatizacijom nabave i prodaje. Forrester Research predviđa da će B2B tržište narasti na osamsto četrdeset i tri (843) milijarde dolara do 2003. godine te da će premašiti 9 % ukupne B2B trgovine u svim područjima. No, prije negoli se takva predviđanja ostvare, moraju se prevladati značajne tehničke i kulturne prepreke. Jedan je od značajnijih problema i priroda trgovine između poduzeća koja je znatno složenija od maloprodaje.

Računala su revolucionalizirala unutarnje poslovanje tvrtki, a sada to internet čini između tvrtki. Treba očekivati da će B2B trgovina zasnovana na globalnoj mreži rezultirati brojnim promjenama. Najprije će nestati posrednici – prodaja će ići izravno od proizvođača do kupca. Internet će srušiti prepreke za ulazak na mnoga tržišta na koja će ulaziti i male tvrtke, a što je do sada bilo rezervirano samo za velike. Konkurencija će srušiti cijene pa će nekoć visoko profitabilni proizvodi imati vrlo male marže. Istodobno će internet donijeti i brojne uštede u distribuciji i učvrstiti odnose između kupaca i prodavača.

B2B se Web site-ovi mogu grupirati u:
• kompanijske Web site-ove (engl. Company Web site) kod kojih je ciljna publika za mnoge tvrtke druga kompanija i njezini zaposlenici. Kompanijska je (web site) u tom slučaju najčešće zamišljena kao mini izložba. Ponekad je Web site tvrtke ulaz u ekskluzivni ekstranet dostupan samo potrošačima ili registriranim korisnicima site-a. Neke kompanijske site-ovi prodaju izravno sa site-a kao učinkovita maloprodaja drugim poslovnim partnerima.
• Site za nabavu i nabavnu razmjenu (engl. e-procurement site), gdje kompanijski prodajni agent može kupovati za posrednike, od sitnih prodavača tražiti ponude i, u nekim slučajevima, izvršiti kupnju po željenoj cijeni,
• specijalizirane ili vertikalne industrijske portale koji pružaju subWeb informacije, listu proizvoda, diskusijske skupine i druge detalje. Ti vertikalni portali imaju širu namjenu od site-ova za nabavu (premda oni mogu pomagati kupnju i prodaju).
• brokerske site-ovi koje predstavljaju posrednike između nekih koji žele proizvode i usluge i onih koji su to spremni isporučiti, primjerice leasing
• informacijski site-ovi ponekad zvane infomediary, koje isporučuju informacije o posebnim industrijama za kompanije i njihove zaposlenike. Uključuju specijalizirane pretraživače i trgovačke i industrijske standardno organizirane site-ove.

Razvoj B2B možemo podijeliti u tri faze: EDI, osnovna B2B e-commerce i Electronic Marketplaces (eMarkets).

Počeci B2B poslovanja

Početak se B2B poslovanja veže uz pojavu prvih EDI sustava. Velikim su ulaganjima u informacijske tehnologije kompanije postigle značajan stupanj automatizacije unutarnjega poslovanja, ali je njihova komunikacija s poslovnim okruženjem obavljana klasičnim putem. Naručivanje robe ili usluga podrazumijevalo je da se, nakon kreiranja u vlastitom informacijskom sustavu, narudžbenice ili računi tiskaju i šalju poštom poslovnim partnerima. Kada kupac ili dobavljač primi dokumentaciju, ona se u većini slučajeva ponovno ručno prekucava i unosi u njihov IS. Naravno, uvijek postoji mogućnost da se pojave greške prilikom prekucavanja, da se dokument izgubi ili bude oštećen u transportu.

Znači, postojala je potreba da se elektroničkim putem omogući međusobna komunikacija informacijskoga sustava poduzeća sa IS njegovih poslovnih partnera, i time uklone svi nedostaci komunikacije klasičnim sredstvima. Rješenje je pronađeno u uvođenju EDI sustava koji predstavljaju prvi oblik B2B elektroničkoga poslovanja.

EDI (Electronic Data Interchange) – elektronička se razmjena podataka najčešće definira kao: razmjena strukturiranih poslovnih podataka između računala zasebnih poslovnih subjekata, izvršena bez manualne intervencije, elektroničkim putem, pomoću standardiziranih poruka koje zamjenjuju tradicionalne papirnate dokumente. Kreirani se dokument, umjesto u tisak, šalje softveru koji obavlja njegovo prevođenje u unaprijed dogovoreni standardni format podataka, nakon čega se elektroničkim putem, obično koristeći mrežu davatelja EDI usluga, šalje na adresu poslovnoga partnera (u njegov elektronički poštanski sandučić). Kada se primatelj sljedeći puta spoji na mrežu, on preuzima dokument koji se sada prevodi u format pogodan za uporabu u njegovom informacijskom sustavu te se šalje izravno aplikaciji koja dalje obrađuje podatke. Istodobno se i pošiljatelju šalje potvrda o primitku dokumenta.
(U nas je jedini nama znani primjer elektronička razmjena poslovnih poruka između Agrokora i Podravke. Temelji se na primjeni najnovijih tehnologija u elektroničkom poslovanju (tehnologije globalne mreže), a u praksi to izgleda tako da su informatičke baze podataka obje kompanije dostupne jedne drugima. Prva je razmjena poslovnih poruka uspostavljena između Konzuma i Podravke, i to tako da, primjerice, sustav u Agrokoru pretražuje Konzumovu bazu narudžbi te putem interneta šalje novonastale narudžbe Podravci. Podravka prima narudžbu, sprema je u svoju bazu podataka bez dodatne obrade, a naručenu robu isporučuje Konzumu. Jednako tako, Podravci je omogućen uvid i u stanje zaliha i skladišta svih petstotinjak Konzumovih trgovina.;http://inet.hr/tehnoklik/radna/page/2003/06/10/0231006.html, Hinina vijest od 10.06.2003)

Treba napomenuti da se pored toga modela, zasnovanoga na slanju poruka, može rabiti i razmjena podataka u realnom vremenu.

Iz ovoga se može zaključiti da su neophodni elementi za primjenu EDI sustava:
• standard koji će biti rabljen za transport poruke od pošiljatelja do primatelja, s obzirom da različite tvrtke imaju različite računalske sustave i programe tako da je izravna razmjena nemoguća
• softver koji će vršiti konverziju poruka;
• komunikacijski medij kojim će se poruka transportirati (javna ili privatna mreža).

Na samom početku primjene EDI-ja najveći se dio komunikacije odvijao u izravnom kontaktu računalskih sustava poslovnih partnera, što je zahtijevalo da oba sustava upotrebljavaju jednake komunikacijske protokole i brzinu prijenosa podataka, imaju sukladan hardver i istodobno raspoložive telefonske linije u trenutku potrebe za komunikacijom.
Prevladavanje je tih ograničenja kasnije postignuto uporabom VAN (Value-added Network) mreža specijaliziranih tvrtki za pružanje podrške u primjeni EDI sustava. To su privatne zatvorene mreže koje kao takve predstavljaju učinkovit, pouzdan i siguran medij za prijenos povjerljivih poslovnih informacija.

Rabeći EDI u svakodnevnom poslovanju, poduzeće ostvaruje:
• bržu dostavu dokumenata bez gubljenja ili oštećenja
• značajne uštede u vremenu potrebnom za obradu dokumentacije –uklanjanje potrebe za ponovnim prekucavanjem dokumenata
• povećanje proizvodnosti iučinkovitosti
• značajno smanjenje troškova obrade papirnate dokumentacije
• smanjenje opsega pogrešaka u obradi podataka
• poboljšano upravljanje transportom, distribucijom, zalihama,
• značajno smanjenje troškova nabavki i sl.

I pored svih tih prednosti EDI u tom obliku nikada nije doživio masovnu primjenu. Prije svega zbog skupa, složena i dugotrajna provođenja, nedostatka fleksibilnosti u odnosu na brzinu promjena u okruženju, kao i visokih troškova održavanja koje su sebi mogle priuštiti samo velike kompanije.
Pojavom interneta i njegovom sve masovnijom primjenom dolazi do pojave novih oblika B2B poslovanja.
U početku su tvrtke nazočnost na internetu započinjale postavljanjem Web prezentacija u obliku kataloga svojih proizvoda s navedenim kontaktnim informacijama, gdje su se kupci mogli detaljno informirati o ponudi i nakon toga izvršiti naručivanje klasičnim putem.
Istodobno je razvoj sigurnosnih mehanizama došao do faze u kojoj omogućuje šire prihvaćanje interneta kao sigurnoga komunikacijskog medija, tako da su ubrzo mrežne prezentacije dobile i mogućnost on-line naručivanja i plaćanja proizvoda i usluga.
Velike su kompanije su internetu uvidjele priliku da drastično smanje troškove komunikacije sa svojim poslovnim partnerima, uz istodobno pružanje mogućnosti suradnje i manjim tvrtkama koje do sada nisu mogle sebi priuštiti skupa EDI rješenja.
Prednosti su B2B rješenja utemeljenih na internetu očite u svim fazama poslovanja. Dolazi do skraćenja proizvodnoga ciklusa zbog učinkovitije komunikacije svih sudionika u procesu proizvodnje. U procesu se nabave postiže veća proizvodnost uposlenih, smanjuje se mogućnost pogreške i skraćuje vrijeme samoga procesa, što dovodi do smanjenja troškova za 10-15%.
Boljom se koordinacijom s dobavljačima postiže učinkovitije upravljanje zalihama (težnja prema just-in-time organizaciji) i njihovo smanjenje na svim razinama za 20-25% uz istodobno značajno smanjenje troškova njihovoga čuvanja i skladištenja. Automatizirana podrška kupcima smanjuje broj poziva upućenih službi potpore što dovodi do bržega odziva operatera i pružanja bolje usluge.
Marketing i prodaja uporabom interneta dobivaju jeftin i učinkovit marketinški i prodajni kanal koji pruža mogućnost proširenja tih aktivnosti uz najmanje moguće povećanje troškova. Uza sve to, internet B2B rješenja predstavljaju otvoren sustav koji omogućava bilo kojoj kompaniji uključenje u taj oblik poslovanja.
Ako se usporedi EDI i B2B e-commerce, vidljivo je da je EDI najčešće primjenjivan u komunikaciji velika kompanija – kupac, s većim brojem svojih dobavljača.

e-commerce site-ovi

Klasične su B2B mrežne stranice u elektroničkoj trgovini u početku postavljale velike kompanije – snabdjevači, koje su putem interneta omogućavale naručivanje i prodaju svojih proizvoda velikom broju svojih distributera i kupaca. Međutim, kupac je i u tom modelu suradnje ostao uskraćen za mogućnost pristupa agregiranoj ponudi proizvoda iz područja njegovoga interesa. Upravo je to i pravac daljnje evolucije B2B koncepta poslovanja.
U evolucijskom tijeku moguće je razlikovati nekoliko osnovnih vrsta tržišnih B2B modela, od kojih su najznačajnija četiri:
• katalozi (eng. catalogs)
• aukcije (eng. auctions)
• burze (eng. exchange)
• zajednice (eng. community).
Ključna komponenta koja odlučuje o uspjehu svakoga od navedenih modela je jasno definirana korist i za kupca i prodavatelja. Oni modeli koji nemaju jasno definiranu korist, imat će problema u privlačenju kritične mase kupaca i prodavatelja, što opet uvjetuje tekuću likvidnost.

On-line katalozi

On-line (eng. Online Catalogs) katalozi najbolje odgovaraju tržištima gdje je ponuda i potražnja visoko fragmentirana. SciQuest i Chemdex su tvrtke koje su najbolji primjeri vertikalno fokusiranih igrača u toj kategoriji. Ariba, CommerceOne su predstavnici horizontalno fokusiranih tvrtki. U biti, te tvrtke uzimaju papirne kataloge mnogih trgovaca, digitaliziraju informacije o proizvodima i omogućavaju kupcima da jednim dolaskom na internet obave raznovrsnu kupovinu. U mnogim slučajevima on-line su katalozi mnogo više od digitalnoga kataloga. Naime, te tvrtke omogućavaju kupcima učinkovitije pretraživanje proizvoda. Umjesto da se luta po golemim, često zastarjelim katalozima dobavljača, kupci sada mogu iskoristiti sve mogućnosti pretraživanja interneta te tako mogu usporediti proizvode prema mnogim kriterijima, uključujući cijenu, mogućnost isporuke, dostupnost na skladištu, servisne informacije, garancije itd. Cijene su proizvoda na ovim site-ovima , tj. katalozima obično fiksne. On-line katalozi obično zarađuju prihod od postotka ukupnih transakcija te naknada dobavljača za oglašavanje proizvoda i izlistanje proizvoda, tj. pojavljivanja u katalozima.

Aukcije

Aukcije (eng. Auctions) osiguravaju mjesto za kupnju i prodaju proizvoda kao što su: viškovi inventara, rabljena kapitalna oprema, roba s popustom, pokvarljivi proizvodi ili proizvodi koji se mogu preraditi. Primjerice, među mnogima je to FreeMarkets tzv. obrnuta aukcija za tvorničke inpute, TradeOut ili AsseTrade. Vertikalno fokusirane kompanije, kao što je PaperExchange, koja se pretežno (kao što i samo ime kaže) bavi trgovanjem celulozom i papirom, također stvara prihod od aukcija kapitalne opreme vezane za papir. Za razliku od on-line kataloga, gdje su cijene obično fiksne, cijene su kod aukcija dinamične. Aukcija obično traje kroz unaprijed određeno vrijeme. Kod tradicionalnih aukcija, trgovac daje ponudu da proda proizvod, a kupci se natječu. Taj proces natjecanja rezultira povećanjem cijene proizvoda, i zbog toga smatramo da se lavovski udio koristi kod tradicionalne aukcije slijeva trgovcima. Međutim, kod obrnute aukcije, obliku kod kojeg se trgovci natječu za kupčevu ponudu da kupi proizvod, rezultat je smanjivanje cijene. U tim aukcijama, kupci uživaju najveću korist. Prihod za on-line se aukcionare obično sastoji od kombinacije transakcijskih pristojbi (postotak od ukupne vrijednosti trgovanja) te pristojbi za oglašavanje i uvrštavanje proizvoda na liste.

Burze

Burze (eng. Exchange) predstavljaju mjesta za kupnju i prodaju proizvoda kao što su prirodni plin, struja, telekomunikacijski kapaciteti. Istaknuti su primjeri tvrtki Altra i Enermetrix (prirodni plin i struja) te Arbinet (telekomunikacije). Ta tržišta daju cijene u stvarnom vremenu. Razmjena omogućuje kupcima i trgovcima da trguju anonimno, što je ključno jer ne samo što identifikacija kupaca i trgovaca može uništiti njihove kompetitivne pozicije već to također može iskriviti cijene. Dok je tržišni udio važan u svakoj kategoriji tržišta, smatra se da je od izvanredne važnosti za burze. To je zato što tržišni udio u tom slučaju znači likvidnost. Burze će bez znatne likvidnosti propasti zbog razmjerno malih transakcijskih pristojbi koje izvlače. S druge strane, one burze koje dostignu vodeći tržišni udio trebaju imati izuzetno defenzivne konkurentske pozicije jer nuđenje će najbolje likvidnosti učiniti trgovanje na konkurentskoj burzi manje zanimljivim.
Osim što predstavljaju mjesto za trenutnu kupnju i prodaju artikala, burze daju i cjenovne referencije za predstavnike industrije. Osnovna neučinkovitost burza odnosi se na upotrebu brokera.
Gotovo prema definiciji, proizvode jasno definiraju svi tržišni sudionici. Brokeri dodaju dodatnu vrijednost za spajanje kupca i prodavatelja – usluga za koju oni uzimaju transakcijsku pristojbu. On-line burze u krajnju ruku minimiziraju, i uklanjaju potrebu za brokerima u mnogim industrijama. Prihod burzi obično dolazi kombinacijom transakcijskih pristojbi i članskih pristojbi.

Zajednice

Zajednice (eng. Community) kao oblik tržišta spajaju moguće kupce i prodavatelje, kao profesionalce sa zajedničkim interesima preko Web site-a koja pokriva specifične sadržaje industrije i vidove zajednice. Sadržaj i vidovi zajednice koje site obično pruža sadrži posebne vijesti iz industrije, tj. grane, uvodnike, tržišne informacije, liste poslova, razgovor (chat), oglasnu ploču i dr. Rezultati takve zajednice privlače publiku mogućih kupaca i prodavatelja. Većinom zajednice stvaraju prihod od oglašavanja, sponzorstva i članskih pristojbi, a također i od pristojbi koje plaćaju prodavatelji za stvaranje vodstva. Iako se u većini slučajeva na ovakvim site-ovima danas stvaraju najmanji mogući transakcijski prihodi, pretpostavlja se da će se to promijeniti.

Osim potonjih modela B2B site-ova , proteklih je godina došlo do pojave Electronic Marketplaces (e-Markets) – elektroničkih veletrgovinskih centara, novoga oblika organiziranja B2B poslovanja na internetu. Oni predstavljaju Web site-ove kojima velik broj prodavača i kupaca na jednom mjestu predstavlja svoju ponudu i potražnju u određenom području.

E-marketplaces predstavljaju novi oblik on-line posrednika koji na jednom mjestu učinkovito predstavlja agregiranu ponudu i potražnju, pružajući kupcima niže troškove nabavke uz mogućnost kontakata s novim dobavljačima, a jednako tako i dobavljačima niže troškove prodaje uz mogućnost kontakata s novim kupcima.

Postoji više različitih modela e-marketplaces-a , ovisno o tom tko ih je organizirao. Tako je moguće razlikovati e-marketplaces koje organizira jedan ili više kupaca (Buyers-Driven eMarketplaces), industrijske divove koji u tom načinu poslovanja vide mogućnost povećenja učinkovitosti lanca snabdjevanja uz istodobno značajno smanjenje troškova; e-marketplaces koje organizira jedan ili više velikih dobavljača (Suppliers-Driven eMarketplaces) ili e-marketplaces koje organizira neutralna treća strana koja je jednostavno virtualna tvrtka ili pak institucija, primjerice, gospodarska komora.

Neutralnost organizatora u odnosu na industriju kojoj je namijenjeno e – tržite (e-market), naročito je prijeko potrebna na tržištima na kojima postoji velik broj i kupaca i prodavača. Povjerenje je u tom slučaju ključan čimbenik za pridobijanje velikoga broja sudionika prijeko potrebnih za normalnoe-market-a.

Elektroničke se trgovine prema načinu organiziranja mogu podijeliti na vertikalne – usmjerene na rješavanje potreba u okviru određenih industrijskih grana te na horizontalne – e-marketplaces - specijalizirane za određenu kategoriju proizvoda ili kupaca. Prema brojnim prognozama analitičara opseg će B2B poslovanja do 2004. godine biti u rasponu od tisuću petsto (1500) do dvije tisuće petsto (2500) milijardi dolara. Istodobno se predviđa da će se do 2003. godine više od polovice tih B2B transakcija ostvariti u okviru e-marketplaces . Sve to ukazuje da B2B e-markets nisu samo trenutačni trend već jedan o mogućih prevladavajućih modela poslovanja u skoroj budućnosti.


Umjesto zaključka

U radu je provedena djelomična analiza poslovnih aktivnosti na internetskom prostoru, iz koje je vidljivo stanje razvijenosti B2B portala koji mogu poslužiti za opskrbu turizma prehrambenim proizvodima. Analizom je uočena tendencija prema sveopćoj prisutnosti na web-u, pojava infomedijara, kao i pojava posrednika za složene poslovne aplikacije koje vode u smjeru poslovnih suradnji.
Prva je faza, internetska prisutnost (Internet presence), to jest stvaranje jednostavnih web stranica , u dobroj mjeri završena.
Druga je faza, postavljanje okvira za baze podataka o proizvodima i proizvođačima, u intenzivnoj izgradnji.
Treća je faza, stvaranja potrebnih pretpostavki za on-line trgovinu, još uvijek u razvoju.
Četvrta je faza, stvaranje kataloga, brzih pretraživača i brze neposredne komunikacije, u početnim stadijima, a peta faza, stvaranja pretpostvki suradničkoga poslovanja, tek u najavi, unatoč činjenici da su se pojavili i neki ponuđači takvih opcija u širem smislu.
Analizirane značajke hrvatskoga turizma te mogućnosti agrara i prehrambene industrije, nesumnjivo ukazuju na potrebe razvoja specijaliziranoga portala koji bi trebao tijekom vremena postati središnje mjesto ponude i potražnje te doprinositi boljoj gospodarskoj učinkovitosti i učincima hrvatkoga turizma i agrara. Kako iskustva iz razvijenih elektroničkih ekonomija govore da se u mnoštvu pretendenata brzo isprofilira njih nekoliko i da obično drže 70-80% tržišta, iz postojećeg stanja razvijenosti u Hrvatskoj treba očekivati da će se utrka ubrzo rasplamsati. Vjerujemo da je koncept specijaliziranoga vertikalnog portala za opskrbu turizma hranom model koji može pobijediti.


Literatura:

1. http://digitalenterprise.org/models/models.html
2. http://inet.hr/tehnoklik/ radna/page/2003/ 06/10/ 02310 06 .html
3. http://whatis.techtarget.com/WhatIs_Definition_page/
4. http://www.e-trgovina.co.yu/B2B/b2b_strana2.htm
5. Philips, C.-Meeker Mary: The B2B Internet Report (Collaborative Commerce), Morgan Stanely, april 2000, www.msdw.com/mrchuck
6. Ružić, D.: E – marketing, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet Osijek, 2003.
7. Šurić, N.: B2B commerce; http://www.e-trgovina.co.yu/B2B/b2b.htm
8. www.britannica.com/bcom/eb/article/5/0,5716,138395+1+126084,00.html
9. Žganec, T.: Cybercash, Infotrend, 45/4/1996., str. 76.




 Sadržaj Zbornika radova Okruglog stola


Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku Prof. dr. sc. Drago Ružić Ekonomski fakultet u Osijeku