|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||
 PROJEKTI Naslovna Okrugli stol - Poreč > Poziv > Zbornik radova > Sadržaj zbornika > Baze podataka > Zaključci Obavijesti 
 IZRADA WEB STRANICA Naručite izradu modernih web stranica. Berzo i lako kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog... Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci. Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica... Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing... >> LINK NA PREGLED I OPIS PONUDE ZA IZRADU WEB STRANICA >> POSEBNA PONUDA Internet se sve češće koristi kao izvor relevantnih i pravovremenih informacija što tvrtkama koje imaju vlastite stranice daje konkurentsku prednost. Što je tvrtka manja, to joj je Internet potrebniji. Želite li besplatno ažurirati svoju ponudu, uvoditi nove usluge ili proizvode? Želite li detaljno predstaviti Vašu ponudu? Želite li pobijediti konkurenciju da bi opstali? IZRADA INTERNET STRANICA Izrada CMS internet stranica po izuzetno povoljnim cijenama; izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova, objavljivati neograničeni broj tekstova... Predstavite Vašu tvrtku, objavite sve ponude, akcije, objavite detaljni pregled svih proizvoda i usluga... Ukoliko Vas nema na Internetu; Vi ne postojite!
|
 |
 Zbornik radova Okruglog stola STANJE I RAZVOJNE MOGUĆNOSTI U AKTUALNOM INFORMATIČKOM OKRUŽENJU u okviru projekta KONTINENTALNI GOSPODARSKI RESURSI U FUNKCIJI RAZVITKA TURIZMA RH Doc. dr. sc. Vlado Galičić Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija Prof.dr.sc. Zdenko Cerović Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija INFORMATIZACIJA NABAVE U HOTELSKIM PODUZEĆIMA Ključne riječi: nabava, informacijska tehnologija, hotelsko poduzeće. SAŽETAK Nabava je jedna od osnovnih poslovnih funkcija svakoga hotelskog poduzeća, od čijeg rada u velikoj mjeri ovisi njegova poslovna uspješnost. Cilj je poslovanja službe koja se bavi nabavom u hotelskom poduzeću da na osnovi podataka o fizičkom opsegu pružanja usluga, normativima utroška osnovnih i drugih materijala, zalihama, veličini i kvaliteti priručnoga skladišnog prostora i mogućnostima nabave, osigura opskrbu prodajnih mjesta materijalima prema planu, utvrđenoj dinamici i prema optimalno planiranoj količini, a radi održanja kvalitete usluga te smanjenja troškova poslovanja. Informacijski podsustav nabavnoga poslovanja treba biti projektiran tako da omogućuje integralni pristup obradi i praćenju nabave materijala, vođenju zaliha materijala na skladištu, sitnoga inventara u upotrebi i financijskom knjigovodstvu dobavljača u okviru hotelskoga poduzeća. Kao popularan koncept suvremenoga menadžmenta, koji se zasniva na logici analize korporacijskih baza podataka, a obećava velika unapređenja u procesu planiranja i provedbe protoka materijala i proizvoda, hotelijerima se sve više nameće metoda upravljanja materijalnim tijekovima u poduzeću. Veliki interes za tu metodu pobudio je razvoj interneta kao osnovnog a komunikacijskog kanala u elektroničkom poslovanju. INTRODUCING INFORMATION TECHNOLOGY IN THE PURCHASING FUNCTION OF HOTEL ENTERPRISES Key words: purchasing, information technology, hotel enterprise. ABSTRACT Purchasing is one of the fundamental business functions of every hotel enterprise, and to a large extent, the performance of the hotel enterprise will depend upon the efficiency of the purchasing department. The activities of the purchasing department are focused on ensuring the supply of optimum quantities of material to outlets according to the supply plan and time schedules. The aim is to maintain service quality and to reduce operational costs. These activities are based on data regarding the physical volume of services provided, the consumption standards of primary and other materials, the scope of inventories, the size and quality of stock rooms, as well as the purchasing potential. The information sub-system of purchasing activities should be designed to provide an integral approach to processing and monitoring data on materials purchased, to managing stock inventories and small inventories and to keeping suppliers’ ledgers. The materials flow management method is a concept of modern management based on the logic of corporate data base analysis. Promising great advances in the process of planning and executing the flow of materials and products, it is becoming increasingly popular among hotel managers. Considerable attention is being focused on this method through the development of the Internet as the fundamental communication channel in e-business. 1. UVOD Nabava je jedna od osnovnih poslovnih funkcija svakoga poduzeća, od čijeg rada u velikoj mjeri ovisi uspješnost poslovanja poduzeća. U operativnom smislu, nabava obuhvaća: organizaciju nabave, istraživanje tržišta nabave, planiranje nabave materijala, utvrđivanje količine materijala, naručivanje materijala, praćenje izvršenja narudžbi materijala, dopremu materijala, primanje, kvalitativnu i kvantitativnu kontrolu materijala, evidenciju, kontrolu i analizu nabave. U uskoj je vezi s tom funkcijom i funkcija skladišnoga poslovanja, koja obuhvaća svu djelatnost u vezi sa sprimanjem, smještajem, čuvanjem i izdavanjem materijala iz skladišta, funkciju analitičkoga knjigovodstva vrijednosti zaliha materijala, kao i funkciju financijskoga knjigovodstva dobavljača. Već iz toga djelomičnog nabrajanja vidljivo je da služba, zadužena za obavljanje uloge nabave u okviru hotelskoga poduzeća, mora raspolagati točnim i pravodobnim podacima, kako bi osigurala nesmetano izvršenje proizvodno-uslužnoga procesa s gledišta osiguranja sirovina i materijala. Nastupilo je doba nove ekonomije koju karakteriziraju globalne, strukturalne promjene podržane visokom tehnologijom i borbom za talente. U proteklih pet godina, veliki broj domaćih tvrtki prihvatio je nova poslovno-informatička rješenja u području nabave, skladišnoga poslovanja i upravljanja zalihama u hotelijerstvu. Nakon prve faze koja je omogućila stvaranje integriranih poslovnih procesa, uslijedio je drugi korak, «business to business» poslovanje. Treća je faza elektronsko poslovanje, a cilj te globalne poslovne mreže je povezivanje, odnosno stvaranje elektroničke zajednice na internetu koja će svim sudionicima u lancu (dobavljačima, kupcima, zaposlenicima i poslovnim partnerima) omogućiti da se osjećaju kao dio jedne tvrtke. Taj novi oblik suradničkoga poslovanja omogućit će poduzećima da smanje troškove poslovanja, povećaju prihode i stvore nova tržišta. Internet mijenja današnji svijet u kojem kupci imaju vodeću riječ, tražeći kvalitetnu uslugu, niske cijene i što kraće vrijeme ostvarenja zarade. Sudjelovanje u mrežama koje povezuju više poduzeća, ključ je uspjeha u novoj ekonomiji. Internet tako postaje novi tehnološki i poslovni standard, a važnost i nužnost informatizacije društva postaje uvjet bez kojega se ne može, kako bi se Hrvatska u sljedećih nekoliko godina pomaknula s dna ljestvice zemalja u okruženju i išla u korak sa svijetom. 2. NABAVA KAO PROCES Organizaciju nabavne službe u hotelskom poduzeću određuje ukupnost veza i odnosa između izvršenja zadatka nabave i sveukupnoga zadatka hotelskoga poduzeća. Organiziranje je funkcija menadžmenta koja detaljno definira ulogu i izvršne zadatke pojedinca pa samim time i skupine kojoj pojedinac pripada. Skupina koja izvršava zadatke nabave u hotelskom poduzeću uobičajeno se naziva «sektor nabave», «služba nabave», «odjel nabave» i slično. Proces nabave materijala u hotelijerstvu složen je postupak kojim se moraju zadovoljiti traženi uvjeti koje određuje tehnologija i tehnika radnih procesa u stvaranju i pružanju hotelskih usluga. Nekoliko je načina organiziranja službe nabave, a svaka će organizacijska struktura hotelskoga poduzeća drugačije prilaziti strukturi službe nabave. Na oblikovanje organizacijske strukture nabave, utjecaj imaju vanjski čimbenici kojima se struktura nužno mora prilagoditi, ali i unutarnji čimbenici koje organizacijska struktura stvara ovisno o svojim zadacima (slika 1.). Slika 1. Faktori oblikovanja organizacije nabavne službe u hotelijerstvu  Temeljem podataka o fizičkom opsegu pružanja usluga, normativima utroška osnovnih i drugih materijala, zalihama, veličini i kvaliteti priručnoga skladišnog prostora i mogućnostima nabave, ciljeve kvalitetnoga izvršenja procesa nabave potrebnih roba i materijala u hotelu moguće je svesti pod sljedeće: • osigurati opskrbu prodajnih mjesta materijalima prema planu i utvrđenoj dinamici, a prema optimalno planiranoj količini • održavati kvalitetu usluga • smanjiti troškove poslovanja. Pritom je od velike važnosti planiranje materijala, čija su polazišta sljedeća: • analiza strukture buduće potražnje • analiza tržišta roba, usluga i kapitala • prijedlog vrhovnom menadžmentu za određenje strategijskih planova, ciljeva i zadataka • određenje taktičkih i operativnih planova nabave • izrada robnih bilanci po vremenskoj dinamici, kvantiteti i kvaliteti • izbor najpovoljnijeg dobavljača. Ostvarivanjem navedenih ciljeva, pred hotelsku nabavu nameće se kao imperativ zadovoljenje organizacijsko-tehnoloških i ekonomskih zahtjeva (minimaliziranje količina zaliha i najkraće vrijeme zadržavanja zaliha), što će za posljedicu imati kvalitetnije financijsko poslovanje hotela. Naime, najčešći razlog velikih financijskih rashoda jesu upravo velike zalihe koje su posljedica neprimjerenoga i neučinkovitoga rada nabavnih službi u hotelskim poduzećima. Poslovni se proces "nabava i skladištenje", koji treba organizirati u okviru svakoga hotelskog poduzeća, sastoji od sljedećih potprocesa: a) zapremanje materijala prema vrstama; b) uskladištenje materijala prema vrstama; c) izdavanje materijala prema vrstama i mjestima troška; d) financijsko praćenje materijala. U nastavku rada navode se neke od temeljnih karakteristika pojedinih potprocesa u procesu nabave materijala. a) Potproces: zapremanje materijala prema vrstama Cilj je toga potprocesa osigurati optimalnu dinamiku nabave potrebnih materijala po količini, kvaliteti i rokovima preko nabavne službe hotela ili poduzeća. Iznimnu je povoljnost nabave moguće ponajprije ostvariti u sferi pravilne nabave koja se usmjerava od menadžmenta u sljedeće aktivnosti: • izbor tražene kvalitete • izbor najpovoljnije cijene za traženu kvalitetu • izbor uvjeta za pravovaljanu i pravovremenu dostavu • izbor najpovoljnijih uvjeta plaćanja. Kao predmet nabavljanja, u hotelijerstvu se pojavljuju sljedeće vrste materijala: osnovna sredstva, sitan inventar, materijal za investicijsko održavanje, materijal za tekuće održavanje, namirnice, alkoholna i bezalkoholna pića, materijal za čišćenje i razni potrošni materijal, kancelarijski i propagandni materijal, suveniri (trgovačka roba), duhan, materijali za pogonsku energiju, materijal iz uvoza, rezervni dijelovi i dr. b) Potproces: uskladištenje materijala prema vrstama Cilj je toga potprocesa osigurati da se u uvjetima raspoloživoga skladišnog prostora materijal uskladištava na način da se maksimalno (uz odgovarajuće evidencije) može izvšiti kontrola materijala kao osnovni preduvjet normalnoga djelovanja svih ostalih procesnih funkcija u hotelijerstvu (osnovnih i podržavajućih). Svaka od navedenih vrsta materijala uskladištava se prema svojim karakteristikama u posebno za to određen skladišni prostor, najčešće u priručno skladište vezano za pojedine osnovne i druge djelatnosti (skladište namirnica, skladište sitnoga inventara i sl.). Za skladištenje se pored tehnoloških, postavljaju i ekonomski zahtjevi prema kojima se dinamika ulaza i izlaza materijala i dužina njihova čuvanja trebaju organizirati uz najniže troškove i najmanje gubitke. c) Potproces: izdavanje materijala prema vrstama i mjestima troška Cilj je toga potprocesa osigurati pravovremenu opskrbu pojedinih mjesta troška u hotelu, odgovarajućim materijalima u skladu s unaprijed utvrđenom dinamikom poslovanja, zatim izvršavanje poslovnoga procesa uz točno određivanje odgovornih osoba i načina kontrole, a sve u okvirima propisanih i prihvaćenih standarda. Stupanj organiziranosti nesmetanoga izvršavanja svih procesnih uloga, najjasnije se ogleda u mogućnosti brzoga udovoljavanja postavljenim zahtjevima kako u asortimanu, tako i količini te kvalitete izdanih materijala. d) Potproces: financijsko praćenje materijala Cilj je toga potprocesa osigurati odgovarajući metodološki pristup u praćenju s isključivo dokumentacijsko-evidencijskom osnovom kao temeljem kontrole nabavljanja potrebnih materijala u okvirima potreba i financijskih mogućnosti. Za ostvarivanje tako određenoga cilja, nužno je ustrojiti odgovarajuće evidencije te organizirati kvalitetno kolanje dokumentacije, kako bi se osiguralo tekuće praćenje nabavljanja i upotrebe odgovarajućih materijala u cilju kontrole i djelotvornosti obavljanja u okviru dijela nabavne uloge koja se odnosi na: hotel, sprečavanje zloupotreba,unapređenje organizacije i metoda rada. Potreba za odgovarajućim materijalom, obujam i struktura potrebnih materijala te dinamika njihove nabave, utvrđuju se u okviru pojedinih mjesta, s tim da treba uzeti u obzir visinu postojećih zaliha u rasponu između najnižih i najviših količina. Na to će još utjecati zaključene ali još neostvarene narudžbe te objektivni postotak škarta koji se kod pojedinog materijala javlja. Može se zaključiti da je osnova financijskog praćenja materijala postojanje općeg i operativnog plana nabave, čija pouzdanost i kvaliteta ovisi o: • dinamici izvršenja tehnološkoga procesa osnovne djelatnosti, tj. pripreme i pružanja usluga smještaja, prehrane i točenja pića te asortimanu usluga vanpansionske ponude • normativima materijala, posebno u domeni pripreme usluga prehrane (neto i bruto količine namirnica, nutricijska i kalorična vrijednost hrane), na području pružanja usluga smještaja (standardi opremanja soba, standardi evidencije i sl.) te na ostalim područjima poslovanja • stanju na tržištu nabave, posebice mogućnosti opskrbe pri vršnim opterećenjima što se vezuje s uspostavljanjem trajnije suradnje s pojedinim kategorijama dobavljača i sl. • određivanju najmanjih i najvećih zaliha za pojedine kategorije materijala i njihovo poštivanje. Iz iznesenog je dijela rada razvidno da se nabava kao poslovna uloga u hotelskom poduzeću nužno treba shvatiti kao proces sa svojim pripadajućim logičkim dijelovima, potprocesima i da se u fazi pristupanja informatizaciji nabave o tome treba voditi računa. Najveća odgovornost pritom je, dakako, na menadžmentu hotelskoga poduzeća 3. STANDARDIZACIJA NABAVE I RACIONALIZACIJA POSLOVANJA Sve više u svijest hotelijerskih djelatnika prodire shvaćanje kako je djelotvoran rad nabavne službe u hotelskim poduzećima neophodan preduvjet za uspješno poslovanje, i to zbog jednostavnoga razloga što se kvalitetnim organizacijskim ustrojem te službe može postići ostvarivanje dvaju bitnih elemenata: ostvariti primjerenu zaradu i pružiti kvalitetnu uslugu. Visoki i nepotrebni troškovi koji nastaju u procesu nabave materijala, ponajprije su rezultat neredovite kontrole troškova nabave koje bi rukovoditelj morao provoditi. Osim toga, činjenica je i to da se odgovorni ne trude otkriti razloge zašto takvi troškovi nastaju. Rijetki su rukovoditelji koji dnevno imaju saznanja o troškovima, iako je takvo saznanje danas moguće ostvariti jer već postoje takva informacijska dostignuća koja omogućuju brzo praćenje troškova i ostvarene marže prema pojedinim vrstama materijala, kao i planiranje troškova. Značenje standarda (od kojih su standardi nabavljanja i čuvanja namirnica jedni od najznačajnijih), za poslovanje je jednoga hotela od velike važnosti jer oni predstavljaju ključ uspjeha svakoga hotela i o njima ovisi kvaliteta svih hotelskih usluga, ali i ostvarena uspješnost poslovanja. Standardi su osnova racionalizacije svih poslovnih aktivnosti u hotelu i mjerilo ostvarene kvalitete hotelskih usluga. Cilj je njihova uvođenja, prije svega, težnja za poboljšanjem kvalitete i smanjenjem troškova poslovanja. Treba naglasiti kako se neće postići željeni učinci ukoliko standarde ne bude pratila i bolja tehnička opremljenost i ako se ne upotrebljavaju modernije metode rada u nabavnoj službi. Naravno, da je u današnjim uvjetima poslovanja uloga informacijske tehnologije nezamjenjiv čimbenik uspješnosti poslovanja pa tako i dio rješenja problema koja nastaju u neracionalnom izvršavanju procesa nabave. Promatrajući prema područjima djelovanja u hotelijerstvu, u nastavku se navode mogući razlozi visokih materijalnih troškova poslovanja u hotelu. Te su negativne pojave kod planiranja jelovnika (menija): neuvažavanje razlike između ručka i večere, ovisno o godišnjem dobu, vremenu i temperaturi; neprikladan izgled jelovnika – nejasan, nerazumljiv ili težak za čitanje, tj.neprivlačno oblikovan; jelovnik sadrži previše ili premalo jela (artikala); jednoličan jelovnik (meni) - jela se ponavljaju; nevođenje računa o raspoloživim namirnicama na tržištu u određenom trenutku; slabo određivanje prodajnih cijena (kalkuliranje) za jela; manjkavo planiranje potrebne radne snage za ostvarenje najprometnijih (najtraženijih) jela; manjkavo predviđanje potrebnoga materijala i opreme za ostavrenje predviđenoga prometa. Kod nabave robe i materijala to su: prevelike nabavke robe i materijala; nabavke uz visoke cijene; pomanjkanje specifikacije standarda nabavljene robe (težina, kvaliteta, količina); nedovoljno prakticiranje poziva na ponudu i iskorištavanje konkurencije između dobavljača; pomanjkanje koordinacije, kontrole i centralizacije nabave; slabi odnosi s dobavljačima; nedostatak proračuna (plana) nabave i nedostatak kontrole faktura i dokumentacije; prakticiranje stalnih i trajnih narudžbi dobavljačima umjesto varijabilnih narudžbi prema potrebama; spekulativne nabavke (davanje provizija osobama odgovornim za nabavu od dobavljača). U fazi primanja i preuzimanja robe to su: krađe i štete prilikom preuzimanja robe; pomanjkanje kontrole cijena, kvalitete i količine isporučene robe; pomanjkanje strogoga postupka utvrđivanja i reklamiranja za primljenu pokvarenu robu ili neprimljenu robu; pomanjkanje primjene kontrole postupka primanja i preuzimanja robe; pomanjkanje potrebne opreme za primanje robe (vage i dr.); pomanjkanje prostora i mogućnosti manipuliranja u prostoru za primanje robe; manjkavo arhiviranje i pomanjkanje kontrole dokumenata u vezi s primanjem robe; držanje pokvarljive robe dugo vremena, uz nepovoljnu temperaturu ili u nepovoljnim uvjetima u prostorijama za primanje robe. Kod skladištenja robe visoki troškovi mogu nastati zbog: uskladištenja robe na nezgodnom mjestu u skladištu (npr. maslac, mlijeko, jaja blizu jakih sireva ili ribe); uskladištenja pod nepovoljnom temperaturom ili na vlažnom mjestu; pomanjkanja svakodnevne kontrole uskladištene robe te slabe higijene ili nedovoljnoga čišćenja prostorija; krađe i štete u skladištu, nepostojanja ili nepoštivanja normativa kala, kvara ili rastura; neprovođenja povremene kontrole pokvarenih i oštećenih artikala u skladištu, kao i navođenja statistike koeficijenta obrtaja zaliha; manjkavoga vođenja evidencije i kontrole primljene i izdane robe, kao i inventure zaliha na skladištu; podjele odgovornosti u skladištu i skladišnim mjestima između više osoba. U fazi izdavanja robe iz skladišta te su aktivnosti: pomanjkanje kontrole i evidencije "zahtjevnica" i "izdatnica" za izdanu robu iz skladišta; nedostatak uređene, uvedene odgovornosti i ovlaštenja za izdavanje robe iz skladišta; pomanjkanje oznake vrijednosti izdane robe; nekontrolirano i neopravdano izdavanje robe; nedovoljan i neprikladan inventar ili oprema za pripremanje izdanih namirnica; pretjerani troškovi za izdavanje povrća i mesa; pomanjkanje kontrole izravnih nabava (tržni nakup) i upotrebe sirovina; neupotrebljavanje ostataka namirnica za pripremanje jela uz niže cijene. Kod proizvodnje, odnosno pripremanja jela troškovi mogu nastati zbog: proizvodnje iznad potrebnih količina; korištenja slabih metoda kuhanja, tj. pripremanja jela; predugoga kuhanje i kuhanje uz nepovoljnu temperaturu; slabo programiranje vremena proizvodnje (prerano ili prekasno); neupotrebljavanja i neprimjenjivanja normativa utroška materijala; neprikladna oprema i inventar. Pri posluživanju (serviranju) hrane troškovi mogu nastati zbog nestandardiziranosti obroka (porcija); pomanjkanja standardnoga pribora za posluživanje (tanjura i dr.); pomanjkanja brige o ostacima hrane (koji se mogu upotrijebiti); pomanjkanje kontrole i evidencije izdanih i posluženih obroka; dugog trajanja servisa i čekanja gostiju; rasipanja i gubitaka kod izdavanja jela i posluživanja; potkradanja i štete koju čini poslužujuće osoblja; pomanjkanja pažnje i kontrole gostiju koji napuštaju lokal; pomanjkanja evidencije i kontrole prodaje i usporedbe između prodaje i nabavke (po vrijednosti); pomanjkanja analize prodaje da bi se ustanovile tendencije; neprivlačnih jela slabo posluženih u neugodnom ambijentu; nedovoljne propagande i reklama i unutrašnjegobavještavanja. Zbog neprimjerene kontrole poslovanja troškovi nastaju kao posljedica neprovođenja kontrole dnevne prodaje; manjkavoga predviđanja prodaje i troškova; nevođenja evidencije o kretanju cijena, nedovoljne kontrole i odgovornosti osoblja; nedovoljne kontrole postupaka i uporijebljenih evidencija (obrazaca); neprovođenja posebne analize o primjeni, poštivanju zacrtane poslovne politike i ostvarenju postavljenih ciljeva u poslovanju; nevođenja ili nedovoljnoga vođenja kontrole o hrani osoblja; pomanjkanja kontrole dnevnih zbivanja. 4. UPRAVLJANJE ZALIHAMA U HOTELIJERSTVU Problemi organizacije nabave i odgovarajućeg upravljanja zalihama općenito su povezani s pogreškama pri određivanju optimalnih raspoloživih zaliha svakoga pojedinačnoga artikla. Optimalna zaliha koja bi trebala biti uskladištenje za svaki pojedini artikl (namirnicu ili sastojak) jest količina koja je potrebna da bi se zadovoljila korisnička potražnja u razdoblju između dviju redovitih isporuka dobavljača . Točno odrediti raspoložive zalihe robe na skladištu je teško jer ima mnogo čimbenika koji utječu na taj proces. Ti čimbenici uključuju: točno predviđanje mase za prodaju, održavanje prikladnih kontrola primanja, skladištenja i izdavanja robe, pouzdanost i učinkovitost dobavljača, točno predviđanje želja gostiju te poznavanje i primjenu kontrole proizvodno-uslužnoga procesa u hotelu. Nesigurnost pri određivanju trenutaka kada treba ponovno naručiti sirovine i namirnice moguće je smanjiti pažljivo analizirajući odgovore na pitanja poput ovih: Kolika je potražnja gostiju za nekim jelom ili pićem određenoga dana u tjednu ili određenoga tjedna ? Kojeg dana u tjednu gosti najviše zahtijevaju određena jela ili pića? Na ova se pitanja može pouzdano odgovoriti uspostavljajući jednaku sustavnu i samopoboljšavajuću strategiju koja se tiče zaliha. Pitanje zašto nam uopće trebaju zalihe može izgledati banalno, ali ono je neophodna početna točka razmatranja. U većini su skladišta zalihe potrebne da bi se sustav opskrba – proizvodnja –raspodjela zaštitio od promjenjivosti potražnje. Primjerene zalihe omogućavaju odvajanje jednoga dijela sustava: opskrba – proizvodnja –raspodjela od sljedećega, dopuštajući svakome od njih da djeluje neovisno i apsorbira šok nastao zbog pogrešaka u predviđanju te dopuštaju učinkovitu upotrebu sredstava kada se pojave promjene u potražnji. Nadalje, točna razina zaliha pomaže pri podmirivanju očekivane korisničke potražnje (raspodjela), omogućuje "glatki" tijek procesa proizvodnje (proizvodnja), a povremeno djeluje i kao zaštita od neočekivanih porasta cijena ili nestašice proizvoda (opskrba). Iako za nekolicinu izvrsnih šefova nabave može biti u praksi izvedivo postići sa dobavljačima ugovore koji bi primjenjivali neku modificiranu verziju metode zalihe na nuli, realnija je situacija da svako skladište, odnosno rukovoditelj nabave, mora snositi odgovornost za posjedovanje i skladištenje odgovarajuće razine zaliha za sve artikle. Glavne ideje metode zalihe na nuli ili proizvodnje bez zaliha bile su primijenjene u Japanu, između 1960. i 1972. u proizvodnji automobila Toyota. Cilj je proizvodnje bez zaliha imati na skladištu samo onu količinu raspoloživih zaliha koja je potrebna da bi se zadovoljila korisnička potražnja na određeni dan. Proizvodnjom bez zaliha odgovornost za opskrbu i skladištenje odgovarajuće razine zaliha za sve potrebne artikle prenosi se na dobavljača. Iako je modificiranu verziju toga koncepta uspješno primijenio manji broj velikih hotelskih lanaca, njezino provođenje nije uobičajeno u hotelskoj industriji. Zalihe se smatraju imovinom koja se smanjuje u tijeku proizvodnoga procesa. Očekuje se da će to smanjivanje dovesti do prodaje, koja će pak proizvesti prihod i na krajuzaradu. Neprimjereno provođenje inventure i kontrola zaliha može rezultirati bilo nedovoljnom opskrbom skladišta, bilo pretjeranom opskrbom skladišta, a oba slučaja nose sa sobom dodatne troškove. Pretjerana i nedovoljna opskrba skladišta mogu se izbjeći sustavnim razvijanjem metode upravljanja zalihama s dva osnovna cilja: 1. postići optimalnu (ne i najmanju) razinu zaliha, odgovarajući na pitanje koliko kupiti 2. reducirati operativne troškove vezane uz inventarizaciju, kao što su trošak naručivanja, skladištenja i održavanja viška opskrbe (sigurnosne zalihe), odgovarajući na pitanje kada naručiti. Dok se na pitanje koliko naručiti može odgovoriti uporabom metode predviđanja, na pitanje kada naručiti može se odgovoriti jedino određujući ispravnu točku ponovnog naručivanja zaliha. S povijesnog gledišta, većina rukovoditelja nabave koriste modificirani ciklički proces kontrole, gdje se zalihe pune do određene razine i ispražnjavaju kada se pojavi potražnja. Rukovoditelj će nabave u tom slučaju ponovno naručiti robu, zalihe će biti napunjene i ciklus kreće iz početka. Ukoliko skladište ostane bez nekoga prehrambenog artikla prije negoli je dostavljena sljedeća isporuka, tada će se pokušati izvršiti prijenos danoga artikla iz nekoga drugog skladišta (ukoliko je to poduzeće dio lanca poduzeća) ili će se kupiti manja količina toga artikla u maloprodaji. Kod takovoga je sustava kontrole zaliha odgovor na prvo pitanje sistema upravljanja zalihama, tj. koliko kupiti: "treba kupiti količinu ekvivalentnu potrošnji u prethodnom periodu" ili pak "treba procijeniti količinu na temelju vrijednosne prosudbe/odluke rukovoditelja nabave". Odgovor je na drugo pitanje, tj. kada naručiti: "onda kada je s dobavljačem ugovorena isporuka" (npr. svakoga ponedjeljka ili četvrtka) ili pak "kad god skladište ostane bez nekoga artikla". Takav tip sustava kontrole zaliha, koji bi se mogao nazvati "upravljanje zalihama po unutarnjem osjećaju" ili, jednostavno, "procjena na temelju pogađanja" je nažalost prihvaćen i rabljen u mnogim poduzećima, odnosno hotelima. Najveći dio zaliha vezuje se uz pripremu i pružanje usluga prehrane kao usluga koja prati usluge smještaja i koja je jedina proizvodno-uslužna djelatnost u hotelijerstvu . Složenost i specifičnost hotelijerske djelatnosti, nalaže upotrebu znanstvenih metoda za rješavanje pitanja upravljanja zalihama. Razina znanja menadžmenta u hotelijerstvu povećana je u proteklih nekoliko godina, a najviše zahvaljujući zapošljavanju obrazovanijih menadžera i pristupačnosti napredne informacijske tehnologije. Većina menadžera u hotelijerstvu upotrebljava neku vrstu računala kako bi ,primjerice, dobili dnevnu ili povremenu informaciju o hotelskim operacijama. Operater na području nabave mora u potpunosti razumjeti čimbenike kao što su: točka ponovnoga naručivanja, aktivne zalihe, sigurnosne zalihe, rizik ispražnjavanja zaliha, veličina potražnje, uzorak/model potražnje, uzorak/model nadopunjavanja zaliha i lead time – vodeće vrijeme, kako bi se sustav upravljanja zalihama mogao primjereno održavati i kontrolirati. Model upravljanja zalihama sastoji se od sljedećih pet glavnih komponenti: 1. Najviša razina raspoloživih zaliha na skladištu. To je najviša ili željena razina zaliha koja se može držati na licu mjesta. Kada ta količina zaliha postane upotrebljiva za proizvodnju naziva se aktivnom zalihom. 2. Stopa potražnje i ispražnjavanja. Kako se pojavljuje potražnja tako se zalihe prazne. Što je veća stopa potražnje, to se brže smanjuje zaliha. Stopa potražnje, koja se odnosi na veličinu potraživanja, ima dimenzije količine. Kada je potražnja jednaka od jednoga do drugoga razdoblja naziva se konstantnom potražnjom (npr. deset jedinica svaki tjedan), a kada nije konstantna naziva se varijabilna ili fluktuirajuća potražnja (npr. deset jedinica prvi tjedan, pet jedinica sljedeći tjedan itd). Veličina potražnje po jedinici vremena naziva se stupnjem potražnje. 3. Točka ponovnoga naručivanja. Da bi se stvorila zaliha određenoga artikla do željene razine, taj se artikal povremeno nadopunjuje. To se nadopunjavanje događa kada se zalihe smanje do određene razine, koju nazivamo optimalna razina raspoloživih i uskladištenih zaliha. Optimalna razina zaliha i točka ponovnoga naručivanja su jedno te isto. Narudžbu za nadopunjavanje trebalo bi podnijeti kada količina određenoga artikla dosegne optimalnu razinu zaliha. 4. Veličina, uzorak/model i vodeće vrijeme nadopunjavanja. Veličina nadopunjavanja odnosi se na količinu ili opseg narudžbe koja će biti primljena i dodana zalihama, a može se raditi o konstantnoj ili varijabilnoj veličini. Uzorak/model nadopunjavanja odnosi se na način na koji se jedinice dodaju zalihama (npr. kao dio velikoga broja recepata). Vodeće vrijeme nadopunjavanja ili vodeće vrijeme ponovne narudžbe je vremensko razdoblje između odluke da se nadopuni određeni artikl i njegova stvarna upotrebljivost za proizvodnju. To je vrlo važno za točnu kalkulaciju vodećeg vremena nadopunjavanja, budući da se, recimo, sanduk zamrznutih odrezaka ne može smatrati upotrebljivim za proizvodnju dok se odresci ne odmrznu. Vrijeme odmrzavanja, dakle, treba pridodati vremenu isporuke. U ovom slučaju, ukoliko je vrijeme isporuke dva dana, a proces odmrzavanja traje jedan dan, sveukupnim se vodećim vremenom nadopunjavanja zaliha trebaju smatrati tri dana. 5. Količina sigurnosnih zaliha. Manjak nekoga artikla može se ukloniti ili barem smanjiti namjernim povećavanjem zaliha iznad očekivane razine potrošnje/upotrebe. Prekomjerna se zaliha (sigurnosna zaliha) može upotrijebiti kada je stvarna potražnja viša od procijenjene potražnje ili je vodeće vrijeme isporuke duže negoli planirano (ili ugovoreno) vodeće vrijeme. Koja je optimalna točka ponovnoga naručivanja? Da bi odgovorio na to pitanje menadžer mora najprije razmotriti četiri međusobno povezane odrednice koje određuju količinu na točki ponovnoga naručivanja. Te su odrednice: 1. Prosječna stopa potražnje određenoga artikla (nnjegova upotreba u razdoblju između dviju redovitih isporuka dobavljača). 2. Vodeće vrijeme ponovnoga naručivanja toga artikla (zakazani dani redovite isporuke dobavljača). 3. Tip stope potražnje i vodećeg vremena ponovnoga naručivanja (varijabilni ili konstantni). 4. Stupanj rizika koji je menadžment voljan preuzeti ako dođe do eventualnoga ponestajanja zalihe artikala. Zalihe su od životne važnosti za službe koje nude prehrambene usluge te menadžeri ne mogu izbjeći potrebu da kontroliraju taj dio imovine. Međusobna povezanost zaliha sa svim vidovima poslovnoga okruženja povećava složenost rješavanja problema upravljanja zalihama. Pristup koji ovdje navodimo nastoji učiniti pitanje kada naručiti manje misterioznim, a više znanstvenim. Dok statistika može sama po sebi na početku izgledatisložena, računalna će aplikacija olakšati izračunavanje standardnih devijacija upotrebe svakoga pojedinog prehrambenog artikla. 5. INFORMACIJSKI PODSUSTAV «NABAVA I ZALIHE MATERIJALA» Razina podsustava u modelu poslovnoga upravljačkog informacijskog sustava odgovara razini izvršnih informacijskih sustava, promatraju li se oni sa stajališta prilagođenosti ustroju menadžmenta, odnosno poslovnoga subjekta. Logički informacijski podsustav (odnosno izvršni informacijski sustav) nabave sastoji se od devet međusobno povezanih segmenata: 1. segmenta klasifikacije i šifriranja sirovina i materijala 2. segmenta istraživanja izvora nabave 3. segmenta programiranja nabave 4. segmenta upravljanja nabavom 5. segmenta registracije ulaza sirovina i materijala 6. segmenta fizičkoga upravljanja materijalom 7. segmenta obračuna izlaza sirovina i materijala 8. segmenta obračuna zavisnih troškova nabave 9. segmenta statistike i analize nabave. Hotelski informacijski sustav podržan informacijskim tehnologijama, među ostalim, može sadržavati i informacijski podsustav kojeg je za istraživanje predmetne problematike i potrebe ovoga rada moguće nazvati «nabava i zalihe materijala». U daljnjem tekstu, pod pojmom materijala podrazumijevat će se sva roba, sirovine i namirnice potrebne za kvalitetno izvršenje cjelokupnoga proizvodno-uslužnog procesa u hotelu. Nadalje, pod tim se procesom podrazumijevaju osnovne (smještaj, prehrana i piće) i dopunske (sve ostale usluge) procesne funkcije u hotelu. Kao jednu od najvažnijih funkcija pripreme proizvodno-uslužnoga procesa u hotelijerstvu smatra se osiguranje materijala. U informatičkom smislu, a kao integralni dio hotelskoga informacijskog sustava, pod funkcijom nabave i zalihe materijala podrazumijeva se osiguranje na vrijeme i po potrebnom asortimanu: sirovina, namirnica i materijala za potrebu obavljanja planiranoga proizvodno-uslužnog procesa. Pri tome se nužno mora voditi računa da osiguranje sirovina i materijala bude učinkovito i ekonomično. Učinkovito je ono osiguranje materijala u predviđenim rokovima koje treba omogućiti snabdjevanje proizvodno-uslužnoga procesa bez zastoja i čekanja zbog nedostatka materijala. Pod ekonomičnim osiguranjem podrazumijeva se snabdjevanje materijalom u optimalnim količinama pohranjenima uzalihama, tako da troškovi zaliha na skladištu budu najmanji. Pri tome, službe koje se bave ulogom nabave (a i drugi dijelovi proizvodno-uslužnoga procesa) trebaju u svako vrijeme znati: • Što je potrebno? • Što je u zalihama pohranjeno? • Što je naručeno? Da bi se moglo odgovoriti na ta pitanja, potrebno je raspolagati točnim i aktualnim podacima o zalihama i narudžbama. U dijelu poslovne funkcije nabave i upravljanja nabavom, hotelski informacijski sustav podržan informacijskom tehnologijom omogućava brzo ostvarivanje ciljeva ispunjavanjemsljedećih poslovnih zadataka: • izrada popisa (kataloga) materijala • obrada zahtjeva za naručivanje materijala • vođenje i održavanje zaliha • vođenje i održavanje rezervacija • knjigovodstvena obrada (prometa i zaliha) • planiranje nabave • provjera pokrivenosti proizvoda materijalom. U definiranom modelu osiguranja zaliha potrebno je voditi samo nekoliko standardnih poslova preko terminala da bi bilo moguće upravljanje zalihama. Tako je ,primjerice, potrebno registrirati promet (ulaze i izlaze na/sa skladišta). Kod unosa prometa, a i bilo kojeg drugoga unosa ili upita, podaci se automatski provjeravaju, a potom odlažu ili djeluju na bazu podataka smještenu u računalu. Nakon prihvaćanja unosa ili promjene podataka, novi podatak stoji na raspolaganju svim zainteresiranim, a ovlaštenim korisnicima. Na taj način podaci postaju odraz trenutnoga stanja zaliha, što omogućava dobivanje uvida u njihovo trenutačno stanje, kad god zatreba, bilo na zaslonu ekrana terminala, bilo listanjem. Pri tome je za sustav svejedno radi li se samo s jednim ili s više skladišta. Upravljanje zalihama upotpunjuje kontrola narudžbi koja obuhvaća obradu zahtjeva za naručivanje materijala, naručivanje materijala i praćenje ispunjenja narudžbi. Ovdje se ostvaruje i veza prema planiranju jer se koriste podaci o planskim potrebama. Sustav treba omogućiti vođenje materijala u zalihama i narudžbama. Analiza zaliha može teći prema raznim pokazateljima. Tako se ,primjerice,mogu izlistati nekurentne zalihe, zatim se može pratiti promet prema «ABC» analizi, a postoji i niz drugih mogućnosti zaliha i predviđanja. Planiranjem nabave može se svesti zadržavanje uskladištenih materijala na najmanju mjeru, a time i smanjiti razina vezanih financijskih sredstava. Pri tome sustav mora raspolagati informacijama o dobavljivosti materijala (prosječno vrijeme za koje je moguće osigurati materijal) i potrebama materijala prema planiranju termina početka prvih operacija za izradu ili pripremu materijala. Ukratko, upotrebom ovoga dijela podsustava može se postići: • osiguranje optimalnih zaliha materijala • smanjenje financijskih sredstava vezanih uz zalihe • praćenje stanja zaliha u realnom vremenu • automatizacija zapremanja i izdavanja roba. Informacijski podsustav nabava i zalihe materijala organizira podatke i daje informacije o ostvarenju potreba za materijalima te prati stanje i potrošnju materijala. Svaki sustav sa svojom okolicom, uz ostalo, razmjenjuje i stanovite informacije te je iz toga proizašla definicija informacijskoga sustava koja kaže da je cilj informacijskoga sustava dostaviti pravu informaciju na pravo mjesto u organizaciji, u pravo vrijeme i uz najmanje troškove. Skoro da nema područja gdje se ova definicija može bolje interpretirati nego u procesu nabave. U cilju što primjerenijeg shvaćanja pojma informacijskoga sustava, treba spomenuti i četiri temeljne funkcije informacijskoga sustava, a one su: 1. prikupljanje podataka 2. obrada podataka 3. pohranjivanje podataka i informacija 4. dostavljanje podataka i informacija korisnicima. Sve su te funkcije su izravno povezane uz proces nabave. U poslovanju informacijski sustavi moraju biti u funkciji ulozi menadžmenta, odnosno upravljanja poslovnim subjektima radi ostvarenja optimalnih poslovnih učinaka. Informacijska tehnologija nije i ne smije biti sama sebi svrhom, što znači da informatika mora biti servis menadžmenta. Informacijski podsustav nabave treba biti projektiran na način da omogućuje integralni pristup obradi i praćenju nabave materijala, vođenju zaliha materijala na skladištu, sitnoga inventara u upotrebi i financijskom knjigovodstvu dobavljača u okviru poduzeća. Informacijski podsustav pruža mogućnost praćenja nabave, po nizu parametara relevantnih službama: marketinga, plana i analize te drugim službama. Pošto je internet danas postaoopćepoznat naziv, potrebno je razjasniti što je to ekstranet, naziv koji se rabi za business-to-business terminologiju. Ekstranet je privatna mreža poduzeća koja rabi internetske protokole i javni telekomunikacijski sustav da bi sigurnosnim putem sudjelovala u poslovnim informacijama i operacijama s dobavljačima, kupcima, poslovnim partnerima, mušterijama te za ostale poslovne aktivnosti. Poduzeća mogu upotrebljavati ekstranet za razmjenu velike količine podataka rabeći EDI (Electronic Data Interchange), zajedničko korištenje kataloga proizvoda s veletrgovcima i ostalim subjektima trgovanja, surađivati s ostalim poduzećima na zajedničkim razvojnim programima itd. U ulozi što učinkovitijeg procesa nabave poseban se naglasak stavlja na važnost elektroničke razmjene podataka – EDI – mehanizam za automatiziranje poslovnoga procesa nabave, čime se uklanja potreba za prebacivanje gomile papira između hotela kao kupca i dobavljača. EDI to čini prevođenjem internih poslovnih podataka dobavljača u unaprijed dogovoreni oblik teksta, neovisan o sustavu te se zatim dostavlja hotelu (kupcu) koji je uklapa u svoj informacijski sustav. U konkretnom slučaju to znači da softver na Web stranicama hotelskoga poduzeća omogućuje naručitelju (hotelu, odjelu, službama…) da uputi zahtjev za ponudu dobavljačima. U zahtjevu se šalju sve informacije potrebne za valjanu ponudu. Kada dobavljači pošalju svoje ponude, softver otklanja slabije ponuđače i upravlja ostalima te na kraju obavještava nekoliko najboljih ponuđača koji zatim dolaze na završne dogovore. Uvođenjem EDI-a moguće je skratiti proces dobivanja ponuda te smanjiti cijenu ponuđenih proizvoda, skratiti rok dostave, smanjiti troškove i povećati broj narudžbi. Ovakve sustave u svijetu rabe i najveći hotelski lanci kao što su Hilton, Holiday Inn, Sheraton i dr. U hrvatskom se hotelijerstvu svijest o mogućnostima upotrebe elektroničke razmjene podataka tek počela razvijati. Veća je poteškoća i informatičke tehnologije u poslovne svrhe, nego nedostatak EDI-a. Djelomičnu teškoću predstavlja i činjenica što za to nisu zainteresirane ni državne strukture pa nema nikakvih poticaja ni zakonske regulative. Suvremeni informacijski sustavi potiču, dakle, promjenu načina rada “običnih” djelatnika, ali uvelike mijenjaju način na koji rade i menadžeri. Prema tome, informacijski sustav treba shvatiti kao “elektroničku podršku” raznim suvremenim menadžerskim metodama, pri čemu vrijedi univerzalni savjet: informatičari nikada neće obaviti menadžerski posao, iako oni mogu pomoći da se posao obavi brže, bolje i kvalitetnije. U praksi je razvoja informacijskih sustava danas sve popularniji koncept suvremenoga menadžmenta koji se zasniva na logici analize korporacijskih baza podataka, a obećava velika unapređenja u procesu planiranja i provedbe protoka materijala i proizvoda. Engleski je naziv te metode Supply Chain Management (SCM), što bi trebalo prevesti kao upravljanje materijalnim tokovima u poduzeću. Naime, SCM započinje planiranjem potražnje za gotovim proizvodima, nastavlja se kroz procese izbora najboljih dobavljača, zapremanja i skladištenja materijala, njihove uporabe u proizvodnom procesu te načina raspodjele krajnjih proizvoda. Veliki je interes za SCM pobudio razvoj interneta kao osnovnoga komunikacijskog kanala u elektroničkom poslovanju. Opće prihvaćanje interneta kao kanala poslovne suradnje otvara teorijske mogućnosti povezivanja materijalnih tokova velikoga broja poduzeća – kada bi svi upotrebljavali međusobno uskladiva programska rješenja, sve bi se narudžbe, plaćanja i ostali poslovni odnosi mogli provoditi elektronički, uz značajnu uštedu vremena i novca. Uloga podataka iz Enterprise Resource Planning sustava i ovdje je nenadomjestiva: bez konzultiranja baze podataka, SCM podsustav nikada ne bi “znao” kada treba naručiti nove dijelove da proizvodnja ne bi stala, koji dobavljač ima prihvatljivu razinu otpadne robe, čije isporuke nedopušteno kasne itd. 6. ZAKLJUČAK Aktualno vrijeme obilježeno je velikim ubrzanjem i međusobnim povezivanjem. Stoga i “nova ekonomija” nagrađuje globalne igrače koji brzo uočavaju izazove i prilagođavaju se njihovim zahtjevima. U tome veliku ulogu ima informacijska tehnologija, koju, ukoliko želimo ravnopravno konkurirati u globaliziranom svijetu, treba primijeniti na isti način kako to rade poduzeća iz Europske unije i drugih razvijenih zemalja. Prošla su vremena u kojima se izgradnji informacijskoga sustava moglo prići na neozbiljan način, kao nečem što ćemo obaviti “lako” i “sutra”. Informacijska je tehnologija ozbiljan segment svakoga poslovanja , na koji , stoga, dužnu pozornost moraju obratiti i najviše razine menadžmenta. Činjenica da se među deset najtraženijih zvanja budućnosti nalaze čak dva zanimanja vezana uz nabavu (stručnjak za nabavu i stručnjak za robne tijekove) daje za pravo tvrdnji da je nabava u poduzećima, pa tako i hotelskim, sve važniji čimbenik uspješnosti poslovanja. Nabava je, kao i prodaja, postala tržišno usmjerena funkcija poduzeća. Na tržištu su nastale velike promjene i nabava ima drukčiju ulogu u uspostavljanju odnosa između dobavljača i kupaca. Marketing nabave priprema, provodi i kontrolira mjere, inicijative na tržištu nabave te odnose s postojećim i potencijalnim mogućim dobavljačima, kako bi se kratkoročni i dugoročni zadaci nabave ostvarili što učinkovitije i što povoljnije. U razvoju procesa nabave utvrđene su sljedeće činjenice: internet nastavlja razbijati «tradicionalni» lanac nabave, lanci nabave više nisu linearni, nego splet umreženih odnosa; nema jedinstvenoga pristupa elektroničkom poslovanju, već svaka tvrtka zahtijeva individualni pristup; nisu još utvrđeni standardi kooperacije, što može predstavljati poteškoću u daljnjem razvoju; odnos je među ljudima još uvijek ključ uspjeha. LITERATURA 1. Aiello, G. (1997), Imprese alberghiere e turistiche, Editore Ulrico Hoepli, Milano. 2. Avelini Holjevac I. (1992), Uključivanje hotelijerstva Hrvatske u internacionalni standardni sustav, časopis "Ugostiteljstvo i turizam”, br. 12/92. 3. Farsad, B., LeBruto, S. (1993), A Measured Approach to Food-Inventory Management, The Cornell H.R.A. Quarterly, Vol. 34 (June), No. 3, str. 90– 95. 4. Lattin, W. (1977), Modern Hotel and Motel Management, Florida Int.University, San Francisco. 5. Majdandžić, N. (1994), Kompjuterizacija poduzeća, Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod. 6. O'Brien, J.A. (1993), Management Information Systems – A Managerial End User Perspective, IRWIN, Boston. 7. Panian, Ž. (1999), Poslovna informatika, Informator, Zagreb. 8. Peršić, M., Ilić, S. (2002), Računovodstvene pretpostavke kontrole i revizije zaliha, Bilten sekcije nabave Hrvatske udruge hotelijera i restoratera “Nabava“, broj 6, (srpanj), str. 2– 4. 9. Peršić, M. (1985), Standardi namirnica i obroka u hotelijerstvu, (u: Standardi i standardizacija u hotelsko-ugostiteljskoj privredi), Organizacioni odbor "PI-HU" i Hotelijerski fakultet, Opatija. 10. Schaetzing, E. (1994), Lean Management in hotellerie und gastronomie, Deutscher Fachverlag Munchen, Munchen. Sadržaj Zbornika radova Okruglog stola |
|||||||||||||