USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1425

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 20. travnja 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 4. točke 6. i 7., članka 9. stavka 1. točke 2.1. i 2.2., članka 25., članka 29., članka 31., članka 32., članka 33., članka 37., članka 38., članka 39., članka 41., članka 42., članka 43., članka 45., članka 51., članka 54. i članka 95. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (»Narodne novine«, broj 147/02. i 177/04.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (»Narod­ne novine«, broj 147/02. i 177/04.) podnijeli su: Jelka Gernhard(U-I-2922/2003), Alen Erceg (U-I-3388/2003), Obrad Gavrić(U-I-3719/2003), Ladislav Sirovec (U-I-3762/2003) i Ivan Hengl(U-I-934/2006).
U bitnome, predlagatelji navode sljedeće razloge:
– predlagateljica Jelka Gernhard smatra da je odredba članka 95. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja u nesuglasju s člankom 51. Ustava i navodi da je: »(...) zaposlenica tvrtke Radlovac d.d. u Orahovici, te ujedno i vlasnica obrta uz rad – Vođenje poslovnih knjiga. Dana 27. kolovoza 2003. godine primila je rješenje Porezne uprave Ministarstva financija, Ispostave Orahovica, kojim joj se s osnove obrta utvrđuje mjesečna osnovica i mjesečni iznosi obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, osnovno zdravstveno osiguranje i poseban doprinos za zdravstveno osiguranje za prava u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. (...). Navedenim rješenjem prisiljena je dva puta – dvostruko – uplaćivati doprinose – jednom iz svoje redovne plaće, a drugi puta po osnovi obrta jer se u smislu osporene odredbe članka 95. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja plaćanje doprinosa po više osnovica međusobno ne isključuje. (...)«;
– predlagatelj Alen Erceg osporava suglasnost s Ustavom iste zakonske odredbe i navodi razloge koji su suglasni navodima predlagateljice Jelke Gernhard, time da nadodaje: »(...) osporena odredba nameće dvostruku obvezu plaćanja doprinosa, konkretno predlagatelju: obveza plaćanja doprinosa iz radnog odnosa i obveza plaćanja doprinosa iz samostalnog obavljanja djelatnosti uz radni odnos, a da za to zakonom nisu osigurana neka veća (dvostruka) prava kao npr. dvostruki radni staž ili neke druge povlastice (...)«;
– predlagatelj Obrad Gavrić osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka 4. točke 6. i 7., članka 9. stavka 1. točke 2.1. i 2.2., članka 31. i članka 32. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja i ističe da je u starosnoj mirovini ali: »(...) po ugovoru o djelu sklopljenim sa Sunce osiguranje d.d. iz Zagreba i s osnove povremene samostalne (agentske) djelatnosti plaća i obvezne doprinose za mirovinsko osiguranje 20% i zdravstveno osiguranje 15%. Kao umirovljenik, bez obzira koliko zarađuje u agentskim poslovima, prema tumačenju Zavoda za mirovinsko osiguranje nema pravo na dopunjavanje mirovinskog staža, niti može ostvariti dodatno povećanje mirovine (...)«;
– predlagatelj Ladislav Sirovec osporava suglasnost s Ustavom istih zakonskih odredbi i navodi razloge koji su suglasni navodima predlagatelja Obrada Gavrića, time da nadodaje: »(...) u punoj je starosnoj mirovini od 1993. godine i također ima sa Sunce osiguranjem d.d. iz Zagreba sklopljen ugovor o djelu za povremeno obavljanje agentskih poslova osiguranja. Na temelju sklopljenog ugovora o djelu mora plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i navedenu obvezu plaćanja doprinosa smatra dodatnim porezom (...)«,
– predlagatelj Ivan Hengl iz Osijeka osporava odredbe članka 29., članka 31., članka 32., članka 33., članka 25., članka 37., članka 38., članka 39., članka 41., članka 42., članka 43., članka 45., članka 51. i članka 54. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja, smatra da su nesuglasne odredbama članka 3. i članka 14. Ustava i navodi: »(...) Mirovina na temelju generacijske solidarnosti obračunava se i isplaćuje svima jednako po istim propisima, a uplatu vrše jedni po stopi od 20%, a drugi po stopi od 15%. Oni koji uplaćuju doprinos po manjoj stopi imaju pravo i na dopunsku mirovinu po posebnim propisima na temelju onih 5% koje uplaćuju manje za generacijsku solidarnost, a stariji osiguranici uplaćuju 20% doprinosa i imaju pravo na jednaku mirovinu kao mlađi osiguranici iz generacijske solidarnosti, a nemaju pravo na dopunsku mirovinu. (...) Smatra da bi svi trebali plaćati 15% doprinosa na temelju generacijske solidarnosti, a 5% samo oni koji su obuhvaćeni osiguranjem na temelju individualne kapitalizirane štednje (...)«.
2. Na temelju odredbe članka 42. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), tijekom ustavnosudskog postupka prijedlozi su dostavljeni na očitovanje Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Ministarstvu rada i socijalne skrbi.

Prijedlozi nisu osnovani.

3. Ustavna osnova za donošenje osporenog Zakona je članak 56. stavak 1. Ustava, prema kojem se pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom.
4. Osporenim Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja uređuju se obveze plaćanja doprinosa za financiranje obveznih osiguranja, vrste doprinosa, obveznik doprinosa, obveznik obračunavanja doprinosa, obveznik plaćanja doprinosa, osnovica, stope za obračun, način utvrđivanja obveze i rokovi za uplatu, te druga pitanja uz plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja, i to:
1. za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti,
2. za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje,
3. za zdravstveno osiguranje,
4. osiguranje za slučaj nezaposlenosti.
5. U postupku određivanja mirovine svakog osiguranika, prilikom izračunavanja visine mirovine uzimaju se u obzir svi ukupno uplaćeni doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje. To znači da će se uzeti u obzir kako visina doprinosa za mirovinsko osiguranje koje je osiguranik uplaćivao na temelju redovnih mjesečnih primanja (plaće), tako i visina doprinosa za mirovinsko osiguranje koje je, u smislu osporenog Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja, uplaćivao na temelju drugih povremenih primanja.
Analizirajući navode predlagatelja o propisanim stopama za uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju osporenog Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (od 15%, odnosno 20%), ističe se da je potrebno razlikovati dvije skupine osiguranika. U prvom dijelu (tzv. I. mirovinski stup) nalaze se osiguranici koji na temelju generacijske solidarnosti uplaćuju mjesečno doprinos u visini 20% za mirovinsko osiguranje, a u drugom se dijelu (tzv. II. mirovinski stup) nalaze osiguranici koji mjesečno doprinos uplaćuju u dva dijela; 15% za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i 5% za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje.
S obzirom da Zakon o mirovinskom osiguranju utvrđuje različita prava i u različitoj visini za osiguranike koji su osigurani samo u prvom dijelu mirovinskog osiguranja (osiguranje na temelju generacijske solidarnosti), u odnosu na osiguranike koji su osigurani u prvom i drugom dijelu mirovinskog osiguranja (osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje), to s ustavnopravnog stajališta nisu osnovani navodi predlagatelja da bi te skupine osiguranika morale plaćati doprinose u istoj visini.
6. Polazeći od utvrđenja da je sustav mirovinskog osiguranja uvjetovan načinom financiranja, te da je utemeljen na solidarnosti, Ustavni sud ocjenjuje da su osporene odredbe Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja u suglasju s načelima socijalne pravde i vladavine prava, najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, zajamčenim člankom 3. Ustava.
U odnosu na navode predlagatelja o obvezi plaćanja doprinosa na »druge dohotke« Ustavni sud smatra da, obzirom da se, osim mirovinskog, i svi drugi sustavi socijalnog osiguranja temelje na načelu solidarnosti, nije protivna Ustavu zakonska obveza plaćanja doprinosa na te dohotke.
Osporene odredbe Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja u suglasju su s člankom 14. stavkom 2. Ustava, jer propisuju obveze plaćanja doprinosa jednako za sve obveznike plaćanja.
7. Svi predlagatelji, uz ostalo, osporavaju i ustavnost primjene navedenih odredbi Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja.
Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati primjenu određenog zakona pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Ovo stajalište Ustavni sud je, među ostalim svojim odlukama, izrazio i u rješenju broj: U-I-1455/2001 od 24. studenoga 2004. godine (»Narodne novine«, broj 175/04.), u kojem je is­taknuto da primjena zakona ili njegovih pojedinih odredbi može biti predmetom ocjene samo u postupku koji je pred Ustavnim sudom pokrenut ustavnom tužbom.
8. Stoga je, na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci rješenja (točka I.).
Objava rješenja (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustav­nog zakona.

Broj: U-I-2922/2003
U-I-3388/2003
U-I-3719/2003
U-I-3762/2003
U-I-934/2006
Zagreb, 20. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.