USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

356

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. V. iz L., kojeg zastupa D. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj dana 11. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-2418/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. V. iz L., Š. 226, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je 16. ožujka 2005. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom sukladno odredbi članka 63. Ustavnog zakona, a na temelju uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2418/98 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:

Podnositelj je 20. travnja 1998. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralne službe Zagreb, radi isplate dospjelih, a neisplaćenih mirovina.

Na ročištu održanom 18. studenoga 1998. godine tuženik je dao odgovor na tužbu.

Podneskom od 3. prosinca 1998. godine podnositelj se očitovao na odgovor na tužbu.

Na ročištu održanom 17. studenoga 1999. godine odlučeno je da će se provesti financijsko vještačenje.

Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je sudu 4. kolovoza 2000. godine.

Rješenjem suda od 23. listopada 2001. godine sud se oglasio stvarno nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu.

Protiv tog rješenja podnositelj je 12. studenoga 2001. godine podnio žalbu, a 14. studenoga 2001. godine ispravak žalbe.

Rješenjem suda od 29. studenoga 2001. godine pozvan je podnositelj da dostavi urednu punomoć za zastupanje, čemu je udovoljeno 7. prosinca 2001. godine.

Rješenjem suda od 17. prosinca 2001. godine pozvan je podnositelj da dostavi dokaz je li rješenje broj MS-17277 konačno.

Podnositelj je podneskom od 31. prosinca 2001. godine dostavio žalbu koju je podnio protiv rješenja broj: MS-17277.

Rješenjima suda od 4. siječnja 2002., 15. travnja 2002. i 28. listopada 2002. godine sud je pozvao stranke da dostave sudu podatak je li sporno rješenje postalo konačno, čemu je podnositelj udovoljio podneskom od 19. studenoga 2002. godine te je specificirao tužbeni zahtjev.

Spis je 20. siječnja 2004. godine dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem od 18. svibnja 2004. godine ukinuo rješenje suda prvog stupnja.

Ročište je održano 12. listopada 2005. godine.

Sljedeće ročište zakazano je za 13. siječnja 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odred­be članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu 20. travnja 1998. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 16. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao je tri ročišta i donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim. Županijski sud u Zagrebu donio je ukidno rješenje.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema ocjeni Ustavnog suda, nije doprinio duljini parničnog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek postupka ne ukazuje da se u konkretnom pred­metu radi o složenoj pravnoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrdio je da je postupak u slučaju podnositelja trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, te da je tijekom tog razdoblja održano tri ročišta te su donijeta u dva stupnja rješenja procesnopravne prirode, kojima je odlučivano o prigovoru stvarne nenadležnosti suda. Polazeći od navedenog, a posebno imajući u vidu da tijekom tog razdoblja nije donijeta niti jedna meritorna odluka, ocjena je Ustavnog suda da trajanje parničnog postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovima pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, napose s obzirom na njegovu hitnost, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1248/2005

Zagreb, 11. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.