USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

801

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo V. K. iz Z., na sjednici održanoj 8. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-806/06 (ranije: P-4907/94), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. K. iz Z. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 22. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-806/06 (ranije broj: P-4907/94), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-806/06 (ranije: P-4907/94), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 27. rujna 1993. godine podnio tužbu Okružnom privrednom sudu u Zagrebu (sada: Trgovački sud u Zagrebu) protiv tuženika, B. G. i V. B., radi isplate.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 21. listopada 1993., te 16. studenoga 1993. godine kada je sud raspravnim rješenjem odbio prigovor stvarne nenadležnosti koji su istaknuli tuženici. Povodom žalbe tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: I Pž-3192/93 od 1. lipnja 1994. godine ukinuo rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu i predmet ustupio 8. srpnja 1994. godine na rješavanje Općinskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nakon toga, ročišta su održana 1. travnja 1996., 17. rujna 1996. i 14. travnja 1997. godine.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, održana su ročišta 14. svibnja 1998., 20. listopada 1998., 16. veljače 1999., te 17. lipnja 1999. godine kada je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev, dok je u neznatnom dijelu odbijen zahtjev za isplatu kamata.

Tuženici su 21. srpnja 1999. godine izjavili žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude.

Spis je otpremljen 30. rujna 1999. godine Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-9979/99 od 20. veljače 2001. godine ukinuo presudu u pobijanom dijelu i predmet vratio 5. travnja 2001. godine Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

Podneskom od 13. lipnja 2001. godine podnositelj je predložio zakazivanje ročišta i donošenje presude.

Sud je rješenjem od 13. srpnja 2001. godine pozvao podnositelja da se u roku od 30 dana očituje na istaknuti prigovor zastare.

Podneskom od 24. srpnja 2001. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.

Podnescima od 26. rujna 2001. i 15. siječnja 2002. godine podnositelj je zamolio sud da nastavi postupak i zakaže ročište.

Ročište zakazano za 13. studenoga 2003. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Nakon toga, održana su ročišta 1. listopada 2004., te 15. ožujka 2005. godine kada je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev, dok je u neznatnom dijelu odbijen zahtjev za isplatu kamata.

Tuženici su 28. lipnja 2005. godine izjavili žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude.

Spis je otpremljen 10. listopada 2005. godine Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-4040/05 od 29. studenoga 2005. godine ukinuo presudu u pobijanom dijelu i predmet vratio 5. siječnja 2006. godine Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

U tijeku je otprema drugostupanjskog rješenja strankama.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 27. rujna 1993. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 22. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i sedamnaest (17) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je donio presudu nakon jedne godine, sedam mjeseci i dvanaest dana.

Županijski sud u Zagrebu donio je odluku o žalbi nakon jedne godine, četiri mjeseca i dvadeset jedan dan.

Od 5. travnja 2001. godine postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je prvo ročište održao 1. listopada 2004. godine tj. nakon tri godine, pet mjeseci i dvadeset šest dana, a presudu je donio nakon tri godine, jedanaest mjeseci i deset dana.

Županijski sud je donio odluku o žalbi nakon jedan mjesec i devetnaest dana.

Od 5. siječnja 2006. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Slijedom iznijetoga, Općinski sud u Zagrebu je, u pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u postupku, u dva navrata donio presudu. Međutim, ta okolnost nije od značaja iz razloga jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno. Naime, obje presude su ukinute pa se postupak i nadalje vodi pred prvostupanjskim sudom.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i sedamnaest dana, te da je još u tijeku. Okolnost da je prvostupanjski sud u dva navrata donio presudu nije od značaja iz razloga jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije pravomoćno odlučeno. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, jedno dugo razdoblje neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te posebno okolnost da nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4487/2004

Zagreb, 8. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.