USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1069

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Š. M. iz Z., na sjednici održanoj 29. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-5514/05 (ranije: P-287/96), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Općinski sud u Omišu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I -292/93 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka navedenog u točki II. izreke ove odluke.

IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Š. M. iz Z., M. K. 1 c, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

V. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

VI. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 1. srpnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 3. lipnja 1994. godine Općinskom sudu u Omišu, kao vjerovnik, izvršni prijedlog radi izvršenja pravomoćne presude tog suda prisilnom naplatom na nekretnini dužnika N. B.

Rješenje o izvršenju broj: I-205/94 donijeto je 14. rujna 1994.

Zaključkom suda broj: I-292/93-12 od 12. srpnja 1995. određeno je da će se spisi tog suda broj: I-205/94, I-9/95, I-98/95 i I-108/95 spojiti s postupkom koji se pred tim sudom vodi pod brojem: I-292/93 radi zajedničkog odlučivanja i provedbe, a ujedno je tim rješenjem određen i očevid za 7. rujna 1995.

Splitska banka je podneskom od 1. rujna 1995. zatražila od suda da zastane s provođenjem prijedloga za izvršenje jer je s dužnikom sklopila sporazum o načinu plaćanja potraživanja.

7. rujna 1995. proveden je očevid te je naloženo vještaku mjerniku da izradi skicu lica mjesta.

Podneskom od 30. listopada 1995. podnositelj je zatražio da se odredi novi vještak jer da postavljeni vještak još uvijek nije izradio nalaz te je sud dopisom od 2. studenoga 1995. požurio vještaka.

Vještak je nalaz dostavio sudu 7. studenoga 1995.

Na ročište zakazano za 21. studenoga 1995. stranke nisu pristupile.

Rješenjem suda od 8. prosinca 1995. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće sudskog vještaka.

Rješenjem od 8. prosinca 1995. sud je utvrdio vrijednost nekretnine koja je predmet izvršenja u ovom postupku.

Rješenjem suda od 19. travnja 1996. odbijen je prigovor dužnika protiv rješenja o izvršenju, dok je M. B. (suprugu podnositelja) uputio kao treću osobu da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje po predmetu izvršenja nedopušteno. Protiv tog rješenja dužnik je podnio žalbu 3. svibnja 1996.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1114/96 od 12. lipnja 1996. odbijena je žalba dužnika.

Podnositelj je podneskom od 11. rujna 1996. požurio postupanje u ovom predmetu.

Zaključkom suda od 4. listopada 1996. određeno je ročište za prodaju nekretnine.

Rješenjem suda broj: I-292/93-48 od 11. studenoga 1996. odbačen je kao nedopušten prigovor dužnika te odbijen kao neosnovan prijedlog dužnika za odgodu ovrhe. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2158/96 od 22. studenoga 1996. ukinuto je navedeno rješenje i predmet je vraćen tom sudu na ponovno postupanje.

M. B. podnijela je prijedlog za odgodu izvršenja, koji je rješenjem suda odbijen 28. listopada 1996. te je protiv tog rješenja podnijela žalbu 8. studenoga 1996.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2113/96 ukinuto je rješenje od 28. listopada 1996. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na ročištu 2. prosinca 1996. utvrđeno je da je M. B. pokrenula parnični postupak pred ovim sudom (tužbom od 9. svibnja 1996.). Predmet je zaveden pod poslovnim brojem: P-112/96 te su održana ročišta 7. travnja 1998., 20. svibnja 1998., 18. lipnja 1998., 2. veljače 1999. i 3. ožujka 1999., na kojemu je zaključena glavna rasprava i donijeta presuda koja je povodom žalbe tužiteljice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-525/00 od 6. veljače 2004. i vraćena sudu prvog stupnja na ponovno postupanje. Nakon toga održana su ročišta 6. listopada 2004., 11. studenoga 2004., 1. prosinca 2004., 13. siječnja 2005., na kojemu je riješeno da je nastupilo mirovanje postupka. Rješenjem suda broj: P-123/04 od 18. svibnja 2005. utvrđeno je da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom.

Rješenjem suda broj: I-292/93 od 2. prosinca 1996. dužnik je upućen da u roku od osam dana pred tim sudom pokrene parnicu protiv vjerovnika, a radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno, dok je na prijedlog dužnika i M. B., kao treće osobe u ovom postupku, odgođeno izvršenje rješenja do pravomoćnog rješenja po njihovim prigovorima.

Dužnik je pokrenuo parnicu protiv vjerovnika tužbom pred Općinskim sudom u Omišu 9. prosinca 1996. Predmet je zaveden pod poslovnim brojem: P-287/96. Na ročištu 1. ožujka 2005. donijeto je rješenje o mirovanju postupka, a 12. rujna 2005. sud je donio rješenje o povlačenju tužbe. Protiv tog rješenja dužnik je podnio žalbu 3. listopada 2005., koja je Županijskom sudu u Splitu otpremljena 13. prosinca 2005.

Protiv rješenja suda od 2. prosinca 1996. vjerovnice, A. S. i Z. S., podnijele su žalbu 17. prosinca 1996., koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-109/97 od 12. veljače 1997. i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja od 2. prosinca 1996.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. Ustavni sud, u prvom redu, napominje da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u pogledu ustavnih tužbi koje su se odnosile na pitanje razumnosti trajanja ovršnih postupaka, razlikovao one ustavne tužbe u kojima je prigovor podnositelja bio usmjeren na nedonošenje rješenja o ovrsi od ustavnih tužbi kojima se prigovaralo da, iako je rješenje o ovrsi donijeto, ovrha nije provedena. U odnosu na prvu skupinu ustavnih tužbi, Ustavni sud razmatrao je duljinu postupka i ocjenjivao je li rješenje o ovrsi donijeto u razumnom roku.

U odnosu na drugu skupinu ustavnih tužbi, onih koje su se odnosile na samu provedbu ovrhe, Ustavni sud do sada je donosio rješenja kojima je ustavne tužbe odbacivao, smatrajući da ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu članka 63. Ustavnog zakona, s obrazloženjem da je u ovršnom postupku upravo rješenje o ovrsi akt čije se donošenje traži, dok sama provedba ovrhe nakon donošenja rješenja o ovrsi nije postupak u kojemu se odlučuje o pravima i obvezama stranke.

Promjenu pravnog stajališta u odnosu na duljinu ovršnog postupka Ustavni sud je podrobno obrazložio u odluci broj: U-IIIA-1128/2004 od 2. veljače 2005. godine, objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 21/05.

4.2. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Podnositelj je 3. lipnja 1994. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Omišu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. – Protokoli 12. i 13., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 1. srpnja 2004. godine, a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno deset (10) godina i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

4.3. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak ovrhe do sada vodi u razdoblju od oko deset godina. S obzirom da je rješenjem Općinskog suda u Omišu broj: I-292/93 od 2. prosinca 1996. dužnik upućen da u roku od osam dana pred tim sudom pokrene parnicu protiv vjerovnika, a radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno i da je odgođeno izvršenje rješenja do pravomoćnog rješenja po prigovorima dužnika i M. B., tijekom razmatranog, pravno relevantnog razdoblja sud nije poduzeo niti jednu radnju u postupku. Postupak po tužbi M. B. pravomoćno je okončan 10. lipnja 2005. dok je parnični postupak po tužbi podnositelja i dalje u tijeku te se trenutno nalazi pred Županijskim sudom u Splitu povodom žalbe podnositelja.

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.5. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu, s obzirom da je riječ o postupku u kojemu se pojavljuje veliki broj vjerovnika te u kojemu je sud morao zastati s ovršnim postupkom do okončanja dvaju parničnih postupaka. Međutim, unatoč složenosti konkretnog postupka, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u razdoblju duljem od deset godina te ovršni postupak još nije dovršen. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. Unatoč složenosti postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem ovršnog i parničnih postupaka, a sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčenim člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I., II. i III. izreke ove odluke.

6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama IV. i V. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Omišu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki III. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2451/2004

Zagreb, 29. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.