USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1072

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I.-V. K. iz R., na sjednici održanoj 28. ožujka 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I-117/82 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I.-V. K. iz R., V. B. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 6. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 26. siječnja 1982. godine Općinskom sudu u Zadru, kao vjerovnik uz V. F., I. P., Lj. M. i P. K., izvršni prijedlog radi izvršenja pravomoćne presude tog suda, kojom je razvrgnuta zajednica nekretnina protiv dužnika T. i Š. K.-G., Ž. M., M. V., A. V., M. G. i J. G.

13. svibnja 1983. godine Općinski sud u Zadru donio je rješenje o izvršenju protiv dužnika T. K.-G. pok. M. radi diobe nekretnina.

Do 5. studenoga 1997. održana su dva ročišta 2. ožujka 1988. i 3. ožujka 1988. (očevid na licu mjesta). Podneskom od 25. rujna 1990. podnositelj je zatražio od suda da zatraži od vještaka, koji su bili prisutni na očevidu provedenom 3. ožujka 1988., da dostave nalaze. Sud je dopisom od 9. svibnja 1991. pozvao vještake da dostave nalaz i mišljenje te prijedlog diobe.

Podneskom od 5. ožujka 1999. sud je pozvao podnositelja da se izjasni da li je između stranaka došlo do mirnog rješenja spora, odnosno da li i dalje ostaje kod prijedloga diobe ili ne.

Podneskom od 14. travnja 1999. podnositelj je obavijestio sud da je i dalje zainteresiran za vođenje ovog spora.

Na ročište 25. studenoga 1999. nisu pristupili svi ovršenici te je sud dopisima od 8. prosinca 1999., 31. siječnja 2000., 9. ožujka 2000., 25. travnja 2000. i 28. studenoga 2000. zatražio od podnositelja da se izjasni tko su nasljednici dužnice A. V., za koju je dostava vraćena s naznakom »umrla«.

Zaključkom suda od 23. travnja 2001. pozvan je podnositelj da se izjasni da li ostaje kod prijedloga za izvršenje, a što je podneskom od 8. svibnja 2001. potvrdio.

Podneskom od 3. srpnja 2001. podnositelj je obavijestio sud tko su nasljednici iza smrti A. V.

Na ročište 25. travnja 2002. od 18 vjerovnika većina je pristupila, dok je za dužnika G. R. konstatirano da je umro, a da su njegovi nasljednici supruga i djeca, koji žive u Republici I. na nepoznatoj adresi. Na prijedlog podnositelja, a uz suglasnost prisutnih dužnika sud je naložio podnositelju da do 15. kolovoza 2002. izvijesti ovaj sud da li je između stranaka došlo do mirnog rješenja spora.

Podnescima od 10. kolovoza 2004., 17. kolovoza 2004. i 1. rujna 2004. podnositelj je zatražio zabranu prodaje svih nekretnina obitelji K.-G. jer da postoji osnovana sumnja da vrše prodaju suvlasničkih čestica.

Podnositelj je podneskom od 14. listopada 2004. obavijestio sud kako još uvijek nije zaprimio nalaz i mišljenje vještaka mjernika i gospodarskog vještaka.

Rješenjem suda broj: I-117/82 od 15. listopada 2004. nastupio je prekid postupka u ovom predmetu zbog smrti vjerovnika I. P., Lj. M. i P. P. K. Nadalje je utvrđeno da su za pok. I. P. postupak preuzeli njezini nasljednici Lj. P. i J. J., a za P. P. K. njezini nasljednici Lj. K., M. G. i J. G. Utvrđen je i prekid postupka u odnosu na preminule dužnike A. V., M. G., za kojeg su postupak preuzeli njegovi nasljednici G. G. i M. G., te za J. G., za kojeg su postupak preuzeli njegovi nasljednici E. G., M. P. i T. B. Tim rješenjem sud je pozvao nasljednike vjerovnice Lj. M. da preuzmu postupak, dok je u odnosu na zem. čest. 2479/48, 1212/2, 1585/2, 1585/3, 1621, 2125/1 i 2127obustavio izvršenje.

Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu 25. listopada 2004., dok su N. D., kći Lj. M., i J. J., kći M. P., žalbu podnijele 27. listopada 2004. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zadru.

Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: II Gž-21/05 od 11. svibnja 2005. djelomično su usvojene žalbe žalitelja.

Zaključkom suda od 1. lipnja 2005. pozvani su vjerovnici da u roku od 30 dana izvrše uplatu predujma za očevid i vještačenje.

Podneskom od 28. lipnja 2005. podnositelj je podnio prijedlog za obnovu postupka protiv rješenja broj: I-117/82 od 15. listopada 2004. u odnosu na obustavu izvršenja za određene čestice te smatra da se radi o pogrešci do koje je došlo prilikom sastava zapisnika, a ujedno je predložio i diobu geometrijskom podjelom.

Podneskom od 29. lipnja 2005. ovrhovoditelji su izvijestili sud da se ne smatraju dužnim uplatiti troškove predujma za očevid i vještačenje jer da je to sve već podmireno.

Rješenjem suda broj: I-117/82 od 7. listopada 2005. utvrđeno je da su nasljednici vjerovnice Lj. M. preuzeli ovaj postupak, dok je prijedlog podnositelja za ponavljanje postupka u odnosu na određene nekretnine odbačen kao nedopušten.

Vjerovnice N. D. i J. M. podnijele su sudu podnesak 21. listopada 2005. (naslovljen kao žalba), kojim zahtijevaju od Općinskog suda u Zadru da stavi zabranu raspolaganja, knjiženja i prodaje na cjelokupnu imovinu, a u skladu s presudom broj: P-807/79.

Zaključkom suda od 13. siječnja 2006. ponovno su pozvani vjerovnici da predujme iznos za troškove očevida i vještačenja.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Podnositelj je 26. siječnja 1982. godine podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Zadru.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. – Protokoli 12 i 13, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 6. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno dvadeset dvije (22) godine, osam (8) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i jedanaest (11) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak ovrhe vodi se pred Općinskim sudom u Zadru više od dvadeset dvije godine.

3. ožujka 1988. proveden je očevid na licu mjesta u prisutnosti vještaka građevinske struke koji je izradio nalaz i mišljenje, međutim, vještak poljoprivredne struke nalaz još uvijek nije dostavio.

Činjenica je da u razdoblju od 3. ožujka 1988. do 6. listopada 2004. godine, dakle dvadeset dvije (22) godine, osam (8) mjeseci i jedanaest (11) dana, vještak poljoprivredne struke nije dostavio nalaz. Međutim, ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještačenjem.

Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP umjesto određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.

Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je, između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.

Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.

U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.

Polazeći od navedenih odredbi ZPP i Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu činjenicu da je sud samo jednim podneskom od 9. svibnja 1991. požurio vještake na izradu nalaza i mišljenja, Ustavni sud je ocijenio da Općinski sud u Zadru predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe u pravno relevantnom razdoblju, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu s obzirom da je riječ o postupku u kojemu se pojavljuje veliki broj kako vjerovnika, tako i dužnika te da je dio njih tijekom postupka preminuo pa je sud morao utvrditi njihove nasljednike radi nastavka postupka. Međutim, ta činjenica ne opravdava vođenje postupka u trajanju (do danas) preko dvadeset dvije godine.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovrha vodi u razdoblju duljem od dvadeset dvije godine te da ovršni postupak još nije dovršen. U tom razdoblju bilo je duljih razdoblja potpune neaktivnosti suda. Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. U konkretnom postupku, sagledavajući je u cjelini, ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito. Stoga, Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3676/2004

Zagreb, 28. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.