USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

805

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. P. iz R., na sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Rovinju dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Ovr-842/05 (raniji broj: I-174/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. P. iz R., M. bb, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, sukladno članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 29. srpnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ovršni postupak pokrenut je 21. rujna 1993. pred Općinskim sudom u Rovinju prijedlogom za izvršenje podnositeljice radi namirenja novčane tražbine popisom i prodajom pokretnina dužnika.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je 21. rujna 1993. donio rješenje o izvršenju, zaključkom broj: I-174/93 od 28. rujna 1993., pozvao podnositeljicu da uplati određeni iznos na ime predujma troškova izlaska sudskog ovršitelja, zaključcima od 20. svibnja 1996. i 5. studenoga 1996. sud je odredio provođenje popisa i procjene pokretnih stvari dužnika te je na na lice mjesta izašao 6. studenoga 1996. i utvrdio da je supruga dužnika izjavila da dužnik posjeduje u svom vlasništvu osobni automobil marke Ford Siera.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– dopisom od 18. veljače 1999. sud je pozvao podnositeljicu da se izjasni ustraje li na prijedlogu za izvršenje ili ga povlači;

– podneskom od 18. ožujka 1999. podnositeljica je izvijestila sud da ustraje na prijedlogu za izvršenje;

– zaključkom od 25. ožujka 1999. i 3. srpnja 2000. sud je pozvao podnositeljicu na platež predujma na ime troškova izlaska službene osobe suda;

– dopisom od 21. studenoga 2000. sud je uputio dopis Ministarstvu unutarnjih poslova, IX. Policijskoj postaji Rovinj, zahtjev za dostavu podataka o vlasništvu osobnog automobila Ford Siera;

– dopisom od 4. prosinca 2000. sud je izviješten da je navedeni automobil dužnik u međuvremenu otuđio ali da dužnik posjeduje drugo vozilo i to marke Mercedes 200;

– podneskom od 12. lipnja 2001. podnositeljica je predložila sudu nastavak postupka;

– službena osoba suda izišla je na lice mjesta 15. lipnja 2001. te u zapisnik o popisu i procjeni utvrdila da je dužnik izjavio kako osobni automobil Ford Siera više nije u njegovom vlasništvu;

– izlaskom na lice mjesta 7. rujna 2001. službena osoba suda u zapisnik o popisu i procjeni utvrdila je da je dužnik izjavio kako u svom vlasništvu ne posjeduje pokretne stvari;

– podneskom od 19. rujna 2001. podnositeljica je sudu predložila nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari;

– izlaskom na lice mjesta 26. listopada 2001. službena osoba suda utvrdila je kako na označenoj adresi nije zatečen dužnik niti su pronađene pokretnine u njegovom vlasništvu;

– dopisom od 5. prosinca 2001. sud je zatražio od Policijske postaje Rovinj podatak da li dužnik u svom vlasništvu posjeduje bilo kakvo vozilo te je sud dopisom istog datuma od označenih banaka zatražio dostavu podatka o računu ili štednoj knjižici dužnika;

– Policijska postaja Rovinj dopisom od 24. prosinca 2001. obavijestila je sud da dužnik u vlasništvu posjeduje osobni automobil marke Mercedes 200;

– izlaskom na lice mjesta službena osoba suda u zapisniku o popisu i procjeni od 22. veljače 2002. utvrdila je da je dužnik izjavio da automobil marke Mercedes 200 nije u voznom stanju i da se nalazi kod mehaničara;

– izlaskom na lice mjesta službena osoba suda u zapisniku o popisu i procjeni od 1. listopada 2002. utvrdila je da se ispred kuće dužnika nalazi parkirano osobno vozilo čije podatke i vlasništvo valja provjeriti kod nadležne službe;

– izlaskom na lice mjesta 5. studenoga 2002., 12. studenoga 2002. te 4. ožujka 2003. službena osoba utvrdila je da se na označenoj adresi nije zatekao ni dužnik niti osobno vozilo;

– zaključkom od 16. siječnja 2004. sud je pozvao podnositeljicu da u određenom roku sudu predloži ponovni popis i ovršenikovih pokretnih stvari jer da će u suprotnom, sud ovrhu obustaviti;

– rješenjem od 4. svibnja 2004. sud je ovrhu obustavio;

– protiv navedenog rješenja podnositeljica je 12. svibnja 2004. izjavila žalbu koju je Županijski sud u Puli prihvatio, ukinuo prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovno suđenje;

– dopisom broj: Ovr-842/05 od 13. listopada 2005. sud je zatražio od određenih banaka dostavu podataka o računu ovršenika te je zaključkom broj: Ovr-842/05 od 14. listopada 2005. odredio provođenje popisa i procjene pokretnih stvari ovršenika za dan 20. listopada 2005.;

– 20. listopada 2005. sudski ovršitelj izašao je na lice mjesta i izvršio popis i procjenu osobnog vozila marke Mercedes 200;

– zaključkom sudom od 4. siječnja 2006. sud je odredio provođenje prve javne dražbe za dan 31. siječnja 2006.;

– podneskom od 31. siječnja 2006. ovršenik je predložio odgodu ovrhe te predložio ponovnu procjenu zaplijenjenog vozila te je sudu izjavljen prigovor treće osobe;

– rješenjem od 10. veljače 2006. sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je sud zaključkom (istog datuma) odredio provođenje vještačenja radi procjene vrijednosti pokretnine (automobila) uz nalog ovršeniku da uplati određeni iznos na ime predujma troškova na ime vještačenja;

– zaključkom od 17. veljače 2006. sud je treću osobu uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Također, ukazuje se i na odredbu članka 13. stavka 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.) kojom je propisano:

(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja sud je dužan postupati hitno.

(...)

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Ovršni postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Rovinju prijedlogom za izvršenje podnositeljice od 21. rujna 1993.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. – Protokoli 12. i 13.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 29. srpnja 2005., a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe ovršni postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, deset (10) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak ovrhe najprije se vodio pred Općinskim sudom u Rovinju, koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositeljice, devet (9) puta izašao na lice mjesta radi popisa i procjene pokretnih stvari dužnika, uputio više dopisa (bankama i nadležnoj policijskoj postaji) radi dostave podataka o računima i vozilima u vlasništvu ovršenika, te je zaključkom od 16. siječnja 2004. pozvao podnositeljicu da u određenom roku predloži ponovni popis. Kako podnositeljica u određenom roku nije postupila, sud je rješenjem od 4. svibnja 2004. ovrhu obustavio. Protiv navedenog rješenja podnositeljica je uložila žalbu koju je Županijski sud u Puli prihvatio, ukinuo prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovno suđenje.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJICE U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao ovrhovoditeljica u ovršnom postupku djelomično je doprinijela duljini postupka i to na način što nije postupila sukladno nalozima suda od 25. ožujka 1999. i 3. srpnja 2000. i uplatila određeni iznos na ime troškova izlaska službene osobe na lice mjesta. Također, podnositeljica je pridonijela duljini postupka i time što nije, sukladno zaključku suda od 16. siječnja 2004., dostavila sudu prijedlog za ponovni popis, zbog čega je sud donio rješenje o obustavi ovrhe.

Doprinos podnositeljice duljini ovršnog postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.

 

4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svijetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenoj pravnoj stvari budući da je u predmetu izjavljen prigovor treće osobe, o kojem valja, također odlučiti.

Međutim, mišljenje je Ustavnog suda, da postupak unatoč tomu traje nerazumno dugo, pri čemu valja istaknuti neaktivnost suda prvog stupnja u više navrata (od 6. studenoga 1996. do 18. veljače 1999., zatim od 25. ožujka 1999. do 3. srpnja 2000., te od 4. ožujka 2003. do 16. siječnja 2004.).

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da konkretni ovršni postupak traje dulje od jedanaest (11) godina te da ovrha još nije dovršena, što se ne može smatrati suđenjem u razumnom roku. Ustavni sud posebno ističe da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. Sagledavajući u cjelini konkretni ovršni postupak, Ustavni sud ocjenjuje kako ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito zbog čega Ustavni sud smatra da je podnositeljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Na temelju odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Općinskog suda u Rovinju dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3367/2005

Zagreb, 2. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.