USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1879

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo V. d.d. V., kojeg zastupaju opunomoćenici M. L. i V. O., odvjetnici iz V., na sjednici održanoj 8. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7819/2001-9 od 8. veljače 2006. godine, kojom je odbijena podnositeljeva tužba podnijeta protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe, klasa: UP/II-336-01/01-01/58, urbroj: 556-16-01-01-02/VA od 8. lipnja 2001. godine.

Navedenim rješenjem odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područne jedinice V., klasa: UP/I-336-02/01-01/25, urbroj: 556-16-01-01-2/VN od 26. ožujka 2001. godine, kojim rješenjem se podnositelju zabranjuje obračunavanje i naplaćivanje učešća za sufinanciranje priključka na vodovodnu mrežu kao uvjeta za izvedbu priključka na tu mrežu iznad stvarnih troškova priključka.

Istim rješenjem naređuje se podnositelju vraćanje naplaćenih iznosa na ime zaračunatog učešća u sufinanciranju vodoopskrbne mreže iznad stvarnih troškova priključaka oštećenim korisnicima s tog osnova.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjima nadležnih upravnih tijela kao i presudom Upravnog suda povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. i 19. Ustava Republike Hrvatske.

Povrede navedenih ustavnih odredaba podnositelj obrazlaže razlozima isticanim tijekom upravnog postupka i u upravnosudskom sporu. U bitnome ističe kako se osporenom presudom Upravnog suda potvrđuje, kao zakonita, odluka Državnog inspektorata, a koja ni pravno ni stvarno nije provediva. Uplate da su izvršene temeljem važećih ugovora koje ni nadležna upravna, a niti sudska kontrolna vlast za sada nije ukinula niti poništila.

Predlaže ustavnu tužbu usvojiti, ukinuti osporenu presudu Upravnog suda kao i rješenja nadležnih upravnih tijela i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

Temeljem odredbe članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je predložio odgodu ovrhe do donošenja odluke ovog Suda po ustavnoj tužbi.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Držav­nog inspektorata Republike Hrvatske, Područne jedinice V., klasa: UP/I-336-02/01-01/25, urbroj: 556-16-01/06-9/V.N.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe podnijete na temelju članka 62. Ustavnog zakona, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi i nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. Iz osporenih akata nadležnih upravnih tijela, osporene presude Upravnog suda i druge dokumentacije koja se nalazi u spisu, razvidno je da je u postupku izravnog inspekcijskog nadzora nad poslovanjem podnositelja, koji je obavljen u vremenu od 12. do 20. ožujka 2001. godine, gospodarski inspektor Državnog inspektorata – Područne jedinice V. utvrdio da je podnositelj vlasnicima građevina koji su se željeli priključiti na komunalnu infrastrukturu (regionalni vodovod), prije nego što su uopće sklopili ugovore za izvođenje radova na samom priključku, uvjetovao izvedbu toga priključka uplatom određenog iznosa na ime učešća u izgradnji vodovodne mreže.

Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko upravno tijelo donijelo je osporeno rješenje kojim je zabranilo podnositelju obračun i naplatu učešća za sufinanciranje vodovodne mreže korisnicima koji se žele priključiti na te mreže, kao uvjeta za izvedbu priključka na tu mrežu, odnosno naplatu troškova iznad stvarnih troškova rada i materijala priključka na komunalne objekte za opskrbu vodom (točka 1. izreke), te naredilo podnositelju vraćanje više naplaćenih iznosa oštećenim korisnicima s te osnove (točka 2. izreke).

Prvostupanjsko upravno tijelo je tako odlučilo jer je utvrdilo da je podnositelj suprotno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, broj 36/75., 70/97., 128/99., 57/00. i 129/00.) obračunavao i naplaćivao učešće za sufinanciranje izgradnje vodovodne mreže prije nego što je uopće pristupio izvedbi priključka na vodoopskrbne objekte za opskrbu pitkom vodom od 1. siječnja 2000. godine do trenutka izvršenog nadzora 20. ožujka 2001. godine korisnicima koji su u tom razdoblju izvršili priključivanje na navedene objekte ili su se željeli priključiti na komunalne objekte.

Istim je rješenjem podnositelju, a s obzirom da su svi korisnici koji su plaćali ta učešća poznati (nalaze se u tabelarnom pregledu korisnika) a poznati su i iznosi koje su plaćali, naložen povrat korisnicima naplaćenih iznosa na ime sufinanciranja i proširenja vodovodne mreže.

6. Žalbu podnositelja izjavljenu protiv tog rješenja drugostupanjsko upravno tijelo je svojim rješenjem od 8. lipnja 2001. godine u cijelosti odbilo ocijenivši kako je prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

U postupku kontrole zakonitosti upravnih akata, Upravni sud Republike Hrvatske je odbio tužbu podnositelja. U obrazloženju presude navodi da su izvori financiranja za komunalnu infrastrukturu propisani Zakonom o komunalnom gospodarstvu i to člankom 22. stavkom 1. gdje je navedeno da se sredstva osiguravaju iz komunalnog doprinosa iz proračuna jedinica lokalne samouprave, pa podnositelj nije mogao samovoljno te troškove prevaljivati na korisnike priključaka.

7. Analizom navoda ustavne tužbe, navoda i razloga istaknutih u osporenim aktima nadležnih upravnih tijela i Upravnog suda, Ustavni je sud utvrdio da podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava na koja ukazuje u svojoj ustavnoj tužbi.

Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 1. Ustava, valja istaknuti da ova odredba Ustava sadrži ustavno jamstvo nediskriminacije, odnosno zabranu diskriminacije u ostvarenju nekog konkretnog prava zajamčenog Ustavom. Iako se poziva na članak 14. stavak 1. Ustava, podnositelj u ustavnoj tužbi nije naveo u čemu se u konkretnom slučaju sastoji povreda ustavnog jamstva nediskriminacije. Ustavni sud u provedenom ustavnosudskom postupku nije našao nijednu činjenicu ili okolnost koja bi na bilo koji način upućivala da je u postupcima koji su prethodili ustavnosudskom postupku podnositelj bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi u ostvarenju nekog ustavnog prava. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno navedeno ustavno jamstvo.

8. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je Upravni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom dokaznom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

9. Članak 19. stavak 2. Ustava glasi:

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.

U konkretnom slučaju osporena odluka je donesena upravo u postupku kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, pri čemu je prema ocjeni ovog Suda, Upravni sud Republike Hrvatske postupao sukladno odredbi sadržanoj u članku 19. stavku 2. Ustava, meritorno odlučivši o osporavajućim razlozima podnositelja iznesenim u tužbi. S obzirom na navedeno, tijekom ustavnosudskog postupka navodi podnositelja da je osporenom odlukom povrijeđena citirana ustavna odredba utvrđeni su neosnovanima.

10. Odredba članka 19. stavka 1. Ustava ne sadrži ustavna prava i nisu temelj za postupanje Ustavnog suda u postupku povodom ustavne tužbe na temelju članka 62. Ustavnog zakona.

11. Iz navedenih razloga je, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.

12. S obzirom da je Ustavni sud odmah donio odluku u ovom predmetu, to nije imao razloga posebno razmatrati primjenu članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona.

13. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1551/2006

Zagreb, 8. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.