|
|
|
|
897
Na temelju članka 73. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04. i 92/05.), članka 19. točke 1. i članka 20. točke 3. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (»Narodne novine«, broj 163/98. i 86/03.), Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na sjednici održanoj 22. ožujka 2006., donosi
Članak 1.
Naknada putnih troškova koja pripada osiguranim osobama i pratitelju obuhvaća:
– naknadu za troškove prijevoza u odlasku i povratku
– naknadu za troškove prehrane i smještaja za vrijeme putovanja i boravka u
drugom mjestu.
Članak 2.
Naknada za troškove prijevoza pripada po najnižoj cijeni za redovita prijevozna
sredstva javnog prometa i prema najkraćoj relaciji. Ako osigurana osoba
upotrebljava vlastito prijevozno sredstvo, naknada za troškove prijevoza pripada
u visini cijene vozne karte javnoga prijevoznog sredstva.
Članak 3.
1) U hitnim i medicinski opravdanim slučajevima može se odobriti uporaba i
skupljeg, odnosno posebnoga prijevoznog sredstva (brzi ili ekspresni vlak,
spavaća kola, viši razred u vlaku, automobil, zrakoplov i dr.), ako je to
potrebno s obzirom na zdravstveno stanje osigurane osobe ili na dužinu puta.
2) Korištenje skupljeg, odnosno posebnoga prijevoznog sredstva odobrava
ovlašteno tijelo Zavoda, na prijedlog nadležnog liječnika zdravstvenog
osiguranja ili stručnog tijela vještačenja. Osigurana osoba kojoj je odobrena
uporaba prijevoznoga sredstva iz stavka 1. ovoga članka dužna je za obračun
naknade prijevoznih troškova podnijeti dokaz o korištenju toga prijevoznog
sredstva.
3) Naknada za troškove prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom javnog prometa
pripada, osim u slučajevima iz članka 1. ove odluke, i u slučaju kada su ukupni
putni troškovi (članak 1.) manji od troškova koji bi nastali da se osigurana
osoba koristila jeftinijim prijevoznim sredstvom.
Članak 4.
1) Naknada za troškove prehrane i izbivanja izvan mjesta prebivališta pripada u
punoj ili smanjenoj svoti, ovisno o trajanju putovanja i izbivanja i iznosi 70%
od dnevnice za službeno putovanje u zemlji za korisnike koji se financiraju iz
sredstava državnog proračuna.
2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka pripada u punoj svoti ako je putovanje i
izbivanje trajalo neprekidno najmanje 12 sati.
3) Ako putovanje i izbivanje traje manje od 12, a najmanje 8 sati, naknada iz
stavka 2. ovoga članka pripada u smanjenoj svoti, i to u visini 50% od pune
svote, a ako je trajalo manje od 8 sati osigurana osoba nema pravo na naknadu.
4) Ako putovanje i izbivanje traje neprekidno duže od 24 sata, naknada iz stavka
2. ovoga članka pripada za svaka 24 sata, kao i za ostatak vremena duže od 12
sati u punoj svoti, a za ostatak vremena većeg od 12, a dužeg od 8 sati, u
smanjenoj svoti.
Članak 5.
1) Vrijeme za koje pripada naknada iz članka 4. stavka 1. ove odluke računa se
od polaska korištenoga prijevoznog sredstva iz mjesta prebivališta, odnosno
boravišta, do povratka u to mjesto.
2) Polazak i povratak korištenoga prijevoznog sredstva u javnom prometu
utvrđuje se prema propisanom voznom redu, uzimajući u obzir mogućnost korištenja
prvoga redovitoga prijevoznog sredstva pri povratku.
3) U vrijeme iz stavka 1. ovoga članka ne računa se vrijeme koje je osigurana
osoba provela radi određenog pregleda u zdravstvenoj ili drugoj ustanovi u kojoj
je imala osiguran smještaj i prehranu.
Članak 6.
Troškovi noćenja priznaju se prema računu hotelsko-ugostiteljskog poduzeća,
najviše do svote za jednokrevetnu sobu, osim najskuplje kategorije.
Članak 7.
Pri obračunu naknade putnih troškova osigurana osoba podnosi dokaze o danu i
satu odlaska na putovanje, o vremenu izbivanja i o danu i satu povratka s
putovanja.
Članak 8.
Ova odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a
primjenjuje se od 1. siječnja 2006.
Klasa: 041-01-06-02/2
Urbroj: 341-99-01/01-06/5
Zagreb, 22. ožujka 2006.
Predsjednik
Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje
mr. sc. Niko
Raič, v. r.
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |