USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1699

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Lj. V. iz Z., na sjednici održanoj 24. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Sesvetama dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: IX P-954/03 (raniji broj: P-51/81) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Lj. V. iz Z., V. c. 11, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 19. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 23. siječnja 1981. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika I. M. radi isplate.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je nekoliko ročišta i pred­met je upućen Općinskom sudu u Sesvetama.
Nakon 5. studenoga 1997. godine ročište je održano 21. rujna 1999.
Dana 9. studenoga 1999. godine donijeto je rješenje da se tužba smatra povučenom.
Dana 2. prosinca 1999. godine podnositelj stavlja prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu na rješenje da se tužba smatra povučenom.
Ročišta su održana 18. prosinca 2001. godine i 21. ožujka 2002. godine.
Podnositelj 8. travnja 2002. godine dostavlja točna imena i adrese nasljednika tuženika.
Ročišta su zatim održana 25. ožujka, 19. svibnja i 17. studenoga 2003. godine te 3. svibnja 2004. godine.
Na ročištu održanom 19. svibnja 2005. godine sud dozvoljava povrat u prijašnje stanje.
Rješenjem od 14. srpnja 2003. godine sud poziva nasljednike tuženika da preuzmu postupak.
Ročište određeno za 17. studenoga 2003. godine odgođeno je jer svi tuženici nisu primili poziv.
Na ročište određeno za 2. svibnja 2004. godine pozivi tuženicima upućeni su diplomatskim putem.
Ročište je predloženo za 6. svibnja 2004. godine jer je utvrđeno da je 2. svibnja 2004. godine nedjelja.
Ročište određeno za 6. svibnja 2004. godine odloženo je jer diplomatska dostava poziva tuženicima do tog dana nije izvršena.
Dana 28. srpnja 2004. godine, po prijedlogu podnositelja, postavljen je privremeni zastupnik dvojici tuženika.
Na ročište određeno za 11. rujna 2006. godine pozivi tuženicima upućeni su diplomatskim putem.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 23. siječnja 1981. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi isplate.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. srpnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset četiri (24) godine, pet (5) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju predmet vodio pred Općinskim sudom u Sesvetama, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 21. rujna 1999. godine (jedna godina, deset mjeseci i šesnaest dana) te od 2. prosinca 1999. do 18. prosinca 2001. godine (jedna godina i šesnaest dana), od 3. svibnja 2004. godine do 19. svibnja 2005. godine (jedna godina i petnaest dana).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj pridonio duljini trajanja postupka time što je izazvao donošenje rješenja o tome da se tužba smatra povučenom.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje dulje od dvadeset četiri godine te da je u postupku bilo duljih i uzastopnih razdoblja neaktivnosti. Ustavni sud prihvaća da je do određenog zastoja u postupku došlo zbog smrti tuženika, poteškoća s utvrđivanjem adresa njegovih nasljednika i dugotrajnosti diplomatske dostave, kao i ponašanja samog podnositelja. Međutim, sve ove okolnosti ne mogu opravdati ukupnu duljinu postupka u trajanju duljem od dvadeset četiri godine. Imajući u vidu sve okolnosti ovog postupka, a osobito da se postupak čitavo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom, koji nije donio meritornu odluku, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Sesvetama dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3189/2005
Zagreb, 24. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.