USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1882

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio B. M. iz S., kojega zastupa B. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 7. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-4814/06 (ranije: P-12112/00), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe B. M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01.-pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 16. kolovoza 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-4814/06 (ranije: P-12112/00), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-4814/06 (ranije: P-12112/00),utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je podnio 24. veljače 1999. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi isplate neisplaćene mirovine.

Na ročištu 15. lipnja 2001. godine tuženi je pozvan da u roku od 8 dana dostavi odgovor na tužbu.

Sud je rješenjem od 27. rujna 2001. godine ponovno pozvao tuženog da u daljnjem roku od 8 dana dostavi odgovor na tužbu.

Podneskom od 23. studenoga 2001. godine tuženik je dostavio odgovor na tužbu, a podneskom od 30 studenoga 2001. godine podnositelj se na njega očitovao.

Sud se rješenjem od 29. srpnja 2002. godine proglasio stvarno nenadležnim i odbacio tužbu podnositelja.

Podnositelj je 9. kolovoza 2002. godine izjavio žalbu protiv rješenja.

Spis je 9. listopada 2002. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem broj: Gž-4387/02 od 1. lipnja 2004. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet 9. srpnja 2004. godine vratio tom sudu na ponovni postupak.

U međuvremenu, podnescima od 7. siječnja 2003. i 6. rujna 2004. godine podnositelj je predložio provođenje financijskog vještačenja.

Sud je rješenjem od 8. rujna 2004. godine odredio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

Podneskom od 16. studenoga 2004. godine podnositelj je dostavio potvrdu o uplaćenom predujmu.

Sud je rješenjem od 23. studenoga 2004. pozvao vještaka financijske struke da preuzme spis.

Vještak je 4. travnja 2005. godine dostavio nalaz i mišljenje pa je sud rješenjem od 8. travnja pozvao stranke da u roku od 15 dana dostave svoje očitovanja.

Podneskom od 18. travnja 2005. godine podnositelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke te u skladu s njim specificirao tužbeni zahtjev.

Podnescima od 9. i 18. svibnja 2005. godine podnositelj se očitovao o pravnoj osnovi svog zahtjeva.

Na ročištu 2. lipnja 2005. godine zaključena je glavna rasprava, a presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja objavljena je na ročištu 16. lipnja 2005. godine.

Tuženi je 14. srpnja 2005. godine izjavio žalbu protiv presude.

Spis je 12. rujna 2005. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-3776/05 od 4. travnja 2006. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet 10. travnja 2006. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.

Sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 24. veljače 1999. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 16. kolovoza 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 24. veljače 1999. do 15. lipnja 2001. godine (dvije godine, tri mjeseca i dvadeset dva dana), a nakon toga se rješenjem od 29. srpnja 2002. godine proglasio stvarno nenadležnim.

Povodom žalbe podnositelja na rješenje postupak se vodio pred Županijskom sudom u Zagrebu koji je nakon više od jedne godine i sedam mjeseci donio rješenje kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio 9. srpnja 2004. godine tom sudu na ponovni postupak.

Općinski sud u Zagrebu je proveo vještačenje te nakon oko godinu dana donio presudu.

Postupak se u povodu žalbe tuženog ponovno vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko sedam mjeseci rješenjem ukinuo presudu i predmet vratio 10. travnja 2006. godine tom sudu na ponovno suđenje.

Razvidno je da Općinski sud u Zagrebu nije postupao učinkovito, da je prva meritorna odluka donesena nakon više od šest godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku, te da postupak nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJIA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od pet godina, pet mjeseci i dvadeset tri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, jedno dulje razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu i njegovo neučinkovito postupanje (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3036/2004

Zagreb, 7. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.