USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1617

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 1. lipnja 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. i 73/00.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Riviera holding d.d. iz Poreča, Jadran-turist Rovinj d.d. iz Rovinja, Punta skala d.d. iz Zadra, Rabac, ugostiteljstvo i turizam d.d. iz Rapca, Istraturist Umag d.d. iz Umaga, Zlatni otok d.d. iz Krka, Hotelsko-turistički centar Dubrava – Babin Kuk d.d. i Plava laguna d.d. za ugostiteljstvo i turizam iz Poreča, koje zastupa Mirko Bogdanović, odvjetnik Odvjetničkog društva Bogdanović & Dolički iz Zagreba, podnijeli su prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – odluka Ustav­nog suda Republike Hrvatske i 73/00., u daljnjem tekstu: ZV).
Predlagatelji istim prijedlogom osporavaju i članak 47. Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), koji je izdvojen u zaseban spis koji se vodi pod brojem: U-I-68/2001.
2. Osporena odredba glasi:
»Iznimke od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja
Članak 390.
(1) Odredbe članka 360. do 365. ovoga Zakona ne odnose se na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.
(2) Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz stavka 1. ovoga članka uredit će se posebnim zakonom.«
3. Predlagatelji smatraju da je osporena odredba ZV-a u nesuglasnosti s odredbom članaka 3., 48. stavkom 1., 49., 50. i 90. stavkom 2. Ustava.
U obrazloženju prijedloga navode: (...) problem u svezi utvrđivanja vlasništva se javlja u svezi nekretnina koje nisu obuhvaćene pretvorbom i to prije svega zbog čl. 390. koji određuje da će se pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima koje nisu unesene u društveni kapital u okviru pretvorbe urediti posebnim zakonom.
Zakonodavac nije odredio do kada taj zakon treba donijeti, a nije objasnio ni kako se taj zakon može donositi nakon 1. 1. 1997. Naime, nakon 1. 1. 1997. društveno vlasništvo, a time i pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog vlasništva kao relikti iz vremena dualizma vlasništva, više ne postoje u pravnom poretku RH. Ustavni zakon za provedbu Ustava određuje 31. 12. 1996. zadnjim rokom za usklađivanje odredbi važećih propisa s Ustavom RH koji ne poznaje društveno vlasništvo. Hrvatski pravni poredak nakon stupanja na snagu ZV-a, Zakona o zemljišnim knjigama i Poslovnika o radu zemljišnika ne poznaje društveno vlasništvo. Zakon o zemljišnim knjigama i Poslovnik o radu zemljišnika prilikom daljnjeg rada ne ostavljaju mogućnost postojanja društvenog vlasnika u zemljišnim knjigama (...)
Opstanak društvenog vlasništva nakon 1. 1. 1997. nije po pravilima zemljišnih knjiga moguć pa time nije niti ostavljena mogućnost upisa tog roka temeljem zakona koji u skladu s čl. 390. st. 1. trebao biti donesen. Osim toga, postavlja se pitanje ustavnosti i zakonitosti donošenja toga zakona.
Zbog navedenog provedba čl. 390. st. 2. nakon 1. 1. 1997. nije moguća, jer bi donošenje takvog zakona izlazilo i prelazilo granice koje su postavljene Ustavom te novim sustavom vlasničkopravnih odnosa koji je uspostavljen novim zakonima i po kojima su građansko vlasništvo, jednovrsnost vlasništva i jedinstvenost nekretnine stupovi na kojim počiva sustavno uređenje stvarnopravnih odnosa.
Pri razmatranju čl. 390. treba uzeti u obzir da je taj ZV bio u postupku donošenja tijekom 1996. godine i da je donijet u listopadu 1996., dakle u prijelaznom razdoblju kada je sukladno Ustavnom zakonu za provedbu odredbi Ustava RH postojao dualizam vlasništva. U tom vremenu je društveno vlasništvo, kao posebna vrsta vlasništva zaostalog iz nevlasničkog socijalističkog razdoblja, još uvijek postojalo. Stoga je ZV-a odredba čl. 390. st. 2. kojom se predviđa pretvorba društvenog vlasništva u vrijeme donošenja imala pravnu osnovu i bila društvenopravno opravdana. U trenutku donošenja ZV-a (listopad 1996.) se sigurno vodilo računa o prijelaznom periodu usklađivanja važećih propisa pa s tim u svezi da rok za usklađivanje propisa koji uređuje vlasničkopravne odnose ističe 31. 12. 1996. Stoga se pretpostavlja da je zakonodavac odredio da novi ZV i ZKK stupaju na snagu dan nakon isteka tog roka, 1. 1. 1997. Dakle, zakonodavac je očito tim odredbama odredio da društveno vlasništvo može opstati kao relikt prošlosti najkasnije do 31. 12. 1996. tj. da se od dana stupanja na snagu ZV i ZKK u hrvatski pravni sustav uvede građansko vlasništvo kao jedini oblik vlasništva.
Stoga se odredba čl. 390. može tumačiti voljom zakonodavca za omogućavanje pretvorbe zaostalog društvenog vlasništva temeljem posebnog zakona, ali samo do isteka roka utvrđenog Ustavnim zakonom u kojem je bilo moguće usklađivati odredbe važećih zakona s ustavnim odredbama. Zbog navedenog zaključuje se da je primjena i provedba čl. 390. st. 1 i 2. bila moguća do stupanja na snagu novog ZV-a tj. do 1. 1. 1997., ali od tog datuma nadalje ta mogućnost više ne postoji.
Polazeći od izraženog stava u ovom odjeljku, dolazi se do zaključka da bi se ukidanjem čl. 390. ZV-a nakon siječnja 1997. godine, odredbe čl. 359. do 365. ZV-a trebale primjenjivati na sve nekretnine, bez obzira jesu li obuhvaćene procjenom u pretvorbi ili ne (...)
Ustavnom sudu Republike Hrvatske predlažu pokretanje postupka za ocjenjivanje nesuglasnosti osporene odredbe ZV-a s Ustavom te predlažu njezino ukidanje.

Prijedlog nije osnovan.

4. Osporena odredba ZV-a sistematizirana je u glavi 4. pod nazivom Završne odredbe i propisuje iznimke od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja propisane člankom 360. do 365. ZV-a, dok stavak 2. propisuje da će se pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz stavka 1. urediti posebnim zakonom. Iznimke koje zakonodavac propisuje odnose se na pretvorbu prava upravljanje korištenja i raspolaganja na:
– stvarima na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno političke organizacije,
– stvarima koje nisu bile unesene u društveni kapital pravnih osoba temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 21/96.),
– stvarima pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.
Pri tome predlagatelji osporavaju samo dio odredbe članka 390. ZV-a smatrajući da zakonodavac nije imao pravo propisati iznimku od pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja u odnosu na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.
Ustavni sud napominje da u trenutku stupanja na snagu ZV, a time i osporene odredbe, nije bila normativno uređena pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima koje su imale bivše društvene i društveno-političke organizacije te se ta imovina tada još uvijek nalazila u režimu društvenog vlasništva.
Ustavni sud utvrđuje da je u trenutku stupanja na snagu ZV-a, 1. siječnja 1997. godine, već bio na snazi Zakon o privatizaciji (»Narodne novine«, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), stupio na snagu 22. ožujka 1996. godine, koji u članku 47. propisuje:
Dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.
Ustavni sud napominje da su Zakon o privatizaciji i ZV stupili na snagu unutar roka propisanog Ustavnim zakonom za provedbu Ustava (»Narodne novine«, broj 34/92. – pročišćeni tekst, 91/92., 62/83., 50/94. i 105/95. i 110/96.). Rok za usklađivanje zakona s Ustavom istekao je 31. prosinca 1997. godine.
Prema ocjeni Ustavnog suda, zakonodavac je, polazeći od ustavnopravno prihvatljivih razloga, propisao osporenom odredbom ZV-a, koji je kasniji zakon, iznimku od primjene pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.
Odredba članka 390. stavka 2. ZV-a u dijelu koji glasi: »uredit će se posebnim zakonom«, nije od utjecaja na tumačenje odredaba ZV-a jer je odredbom članka 47. Zakona o privatizaciji uređen pravni položaj nekretnina koje nisu procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala pravnih osoba na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Zakon o privatizaciji je poseban zakon koji ima u vidu stavak 2. osporene odredbe.
Slijedom svega izloženog, Ustavni sud nije prihvatio prijedlog predlagatelja utvrdivši da on nije osnovan jer je pogrešno stajalište predlagatelja da zakonodavac nije imao ovlaštenja propisati iznimke od pravila propisanih člancima 360. do 365. ZV-a.
Temeljem odredbe članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava, Hrvatski sabor je ovlašten samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Pri uređivanju tih odnosa, zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote. Osporenom odredbom zakonodavac je navedenu materiju uredio u skladu s Ustavom i u granicama svojih ustavnih ovlasti.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud nije razmatrao suglasnost osporenog članka 390. ZV-a s člancima 48. stavkom 1., 49., 50. i 90. stavkom 2. Ustava.
5. Slijedom svega iznijetog, riješeno je kao u izreci. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljenjem tekstu: Ustavni zakon.
Objava ove odluke temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-69/2001
Zagreb, 1. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Suda
dr. sc. Petar Klarić, v. r.