USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1886

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. S. iz R., kojeg zastupa T. B., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 7. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: II-P-46/06 (ranije: II-P-1132/93, II-P-2377/03, II-P-95/05) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositelju ustavne tužbe J. S. pok. Š. iz R., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu 12.900,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj ustavne tužbe podnio je 29. srpnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj ustavne tužbe je tužbom od 19. svibnja 1993., podnesenom Općinskom sudu u Splitu, protiv Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, pokrenuo parnični postupak radi povišenja rente, koju je primao do kraja rujna 1991. na temelju ranije donesenih pravomoćnih presuda, a s osnove oboljenja bubrega i posljedičnog gubitka radne sposobnosti, do čega je došlo za vrijeme služenja vojnog roka u bivšoj JNA, 1965. godine.

Prvo ročište za glavnu raspravu zakazano je za 12. srpnja 1993., ali je odgođeno zbog izostanka uredno pozvanog tuženika.

Dana 1. rujna 1993. održano je ročište na kojem je podnositelj dodatno obrazložio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tuženik, uredno pozvan, ponovo je izostao, a sud je donio rješenje da će se tužba dostaviti Državnom pravobraniteljstvu u Zagrebu, radi davanja odgovora.

Tužba i zapisnik s navedenog ročišta otpremljeni su Državnom pravobraniteljstvu 15. listopada 1993.

Podneskom od 29. studenoga 1993. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu.

Dana 10. veljače 1994. održano je ročište pred izmijenjenim sudskim vijećem, na kojem se zastupnik tuženika protivio pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva, a podnositelj precizirao zahtjev. Riješeno je da će se zatražiti priklop spisa istog suda u kojima je podnositelju ranije dosuđena renta.

Dana 4. ožujka 1994. održano je ročište na kojem je podnositelj dostavio medicinsku dokumentaciju, sud je dozvolio preinačenje tužbe, riješeno je da će sud izvanraspravno izvršiti uvid u spise te je glavna rasprava zaključena.

Novo ročište zakazano je za 28. ožujka 1994., kada je glavna rasprava preotvorena zbog nepotpunog sastava sudskog vijeća prilikom zaključivanja rasprave. Podnositelj je povisio tužbeni zahtjev uz protivljenje tuženika. Glavna rasprava je zaključena.

Dana 30. rujna 1994. ponovo je preotvorena glavna rasprava, na kojoj je podnositelj postavio tužbeni zahtjev u kunama, uz protivljenje tuženika, koji je stavio i prigovor promašene pasivne legitimacije. Glavna rasprava je zaključena, te je donesena presuda, broj: P-1132/93 kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

Dana 4. kolovoza 1995. podnositelj je izjavio žalbu.

Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-2269/95 od 11. listopada 1995. žalba je odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Dana 21. prosinca 1995. podnositelj je izjavio reviziju.

Dopisom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. travnja 2000. spis predmeta vraćen je Općinskom sudu u Splitu, s uputom da donese rješenje o prekidu postupka, s obzirom na izmjene Zakona o obveznim odnosima.

Dana 22. svibnja 2000. Općinski sud u Splitu donio je rješenje kojim se postupak prekida. Rješenje je postalo pravomoćno jer se stranke nisu žalile.

Podneskom od 6. listopada 2000. podnositelj je zatražio nastavak postupka zbog donošenja propisa koji uređuju odgovornost za štetu nastalu u bivšoj SFRJ. Isto je podnositelj zatražio i podnescima od 30. ožujka 2001. i 8. svibnja 2001.

Dopisom od 14. prosinca 2001. sutkinja Općinskog suda u Splitu zatražila je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o mogućnosti nastavljanja postupaka prekinutih radi izmjena Zakona o obveznim odnosima, te je dobila odgovor da te postupke još nije moguće nastaviti.

Podneskom od 26. kolovoza 2003. podnositelj požuruje nastavak postupka.

Dopisom od 19. rujna 2003. spis predmeta je otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, radi odlučivanja o reviziji podnositelja.

Podneskom od 1. listopada 2003. podnositelj požuruje odlučivanje Vrhovnog suda.

Rješenjem, broj: Rev-768/03 od 7. listopada 2003., Vrhovni sud je usvojio reviziju i ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

Podneskom od 25. veljače 2004. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.

Dana 23. ožujka 2004. održano je ročište na kojem je podnositelj predao podnesak s novom specifikacijom tužbenog zahtjeva. Riješeno je da će se od Hrvatskog zavoda za statistiku i Hrvatske gospodarske komore zatražiti podaci o primanjima NKV radnika u utuženom razdoblju.

Dana 5. travnja 2004. zaprimljen je odgovor Hrvatske gospodarske komore da ne raspolaže traženim podacima.

Dana 20. travnja 2004. održano je ročište na kojem je saslušan podnositelj i izvršen uvid u dokumentaciju. Riješeno je da će se ponovo zatražiti podaci od Hrvatskog zavoda za statistiku.

Dana 26. travnja 2004. zaprimljeni su traženi podaci.

Podnescima od 30. travnja i 18. svibnja 2004. podnositelj pojašnjava svoja traženja iz tužbe.

Dana 20. svibnja 2004. održano je ročište na kojem je izvršen uvid u dokumentaciju te je riješeno da će se zatražiti na uvid spis istog suda, broj: P-1430/89.

Dana 14. lipnja 2004. održano je ročište na kojem je izvršen uvid u traženi spis, te je raspravljanje zaključeno.

Dana 24. lipnja 2004. održano je ročište na kojem je donesena i objavljena presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev.

Dana 21. srpnja 2004. tuženik je izjavio žalbu.

Dana 3. rujna 2004. podnositelj je dao odgovor na žalbu tuženika.

Presudom i rješenjem, broj Gž-4455/04 od 21. siječnja 2005., Županijski sud u Splitu djelomično je usvojio žalbu tuženika i ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu rente za razdoblje od 19. svibnja 1993. do 24. lipnja 2004., u dijelu koji se odnosi na isplatu rente nakon 24. lipnja 2004., te u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka.

Podneskom od 2. ožujka 2005. podnositelj se očituje na navode obrazloženja drugostupanjske presude i rješenja.

Dana 11. travnja 2005. održano je ročište na kojem su stavljeni dokazni prijedlozi. Riješeno je da će se zatražiti podaci HZMO-a o osnovici osiguranja poljoprivrednika, te da će podnositelj dostaviti povijesni posjedovni list za svoje poljoprivredno zemljište.

Podneskom od 20. travnja 2005. podnositelj se protivi načinu utvrđivanja visine rente putem podataka o osnovici poljoprivredničkog osiguranja.

Podaci HZMO-a dostavljeni su sudu neutvrđenog datuma početkom svibnja 2005.

Dana 31. svibnja 2005. održano je ročište na kojem je dopunski saslušan podnositelj i raspravljanje zaključeno.

Na ročištu održanom 15. lipnja 2005. donesena je i objavljena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično usvojen.

Dana 28. srpnja 2005. tuženik je izjavio žalbu.

Dana 29. srpnja 2005. podnositelj je podnio ustavnu tužbu.

Dana 26. kolovoza 2005. podnositelj je dao odgovor na žalbu tuženika.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3672/05 od 28. listopada 2005. ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu.

Podneskom od 21. veljače 2006. podnositelj se očituje na navode obrazloženja drugostupanjskog ukidnog rješenja i dostavlja dodatnu dokumentaciju.

Dana 6. ožujka 2006. održano je ročište na kojem je naloženo podnositelju da dostavi rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca i posjedovni list, kao i daljnje dokazne prijedloge na okolnosti rada u građevinarstvu i poljoprivredi.

Podneskom od 4. travnja 2006. podnositelj je postupio po prethodnom nalogu suda i specificirao tužbeni zahtjev.

Dana 21. travnja 2006. održano je ročište na kojem su saslušana dva svjedoka, te je podnositelj upozoren da je potrebno provesti dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke.

Podneskom od 28. travnja 2006. podnositelj je predložio izvođenje vještačenja.

Dopisom suda od 3. svibnja 2006. pozvan je podnositelj na uplatu predujma za vještačenje.

Dana 23. svibnja 2006. održano je ročište, a sljedeće je zakazano za 12. srpnja 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. svibnja 1993., tužbom podnositelja protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, radi povećanja rente.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 29. srpnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, dva (2) mjeseca i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak se nalazio u stadiju revizije, koju je podnositelj izjavio 21. prosinca 1995. Na dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, 5. studenoga 1997., odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o podnositeljevoj reviziji nije bila donesena, već je 11. travnja 2000. spis predmeta vraćen prvostupanjskom sudu s uputom da donese rješenje o prekidu postupka.

Prema tome, spis predmeta se, povodom revizije, bez donošenja odluke, nalazio kod Vrhovnog suda ukupno četiri (4) godine, tri (3) mjeseca i dvadeset (20) dana, prije nego što je vraćen prvostupanjskom sudu, odnosno u pravnorelevantnom razdoblju nalazio se kod Vrhovnog suda dvije (2) godine, pet (5) mjeseci i šest (6) dana. Nakon toga je, 22. svibnja 2000., nastupio prekid postupka, koji je trajao do 31. srpnja 2003., to jest do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ (»Narodne novine«, broj 117/03.), odnosno do 19. rujna 2003., kada je spis predmeta ponovo otpremljen Vrhovnom sudu radi odlučivanja o reviziji.

Od podnošenja revizije podnositelja do odluke o reviziji proteklo je ukupno sedam (7) godina, devet (9) mjeseci i šesnaest (16) dana, od toga u pravnorelevantnom razdoblju pet (5) godina, jedanaest (11) mjeseci i dva (2) dana. Pritom se tri (3) godine, dva (2) mjeseca i devet (9) dana odnose na trajanje prekida postupka.

Nakon donošenja revizijske odluke (ukidnog rješenja), novi prvostupanjski postupak trajao je osam (8) mjeseci i sedamnaest (17) dana do donošenja nove prvostupanjske presude. Postupak po žalbi tuženika protiv te presude prvostupanjskog suda trajao je pred Županijskim sudom u Splitu šest (6) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana. Nakon toga je novi prvostupanjski postupak trajao četiri (4) mjeseca i dvadeset četiri (24) dana do donošenja nove prvostupanjske presude, te je potom podnositelj, u tijeku trajanja žalbenog postupka po žalbi tuženika, podnio ustavnu tužbu. Odluka drugostupanjskog suda po žalbi donesena je tri mjeseca nakon pokretanja ustavnosudskog postupka, te je parnični postupak ponovo nastavljen pred prvostupanjskim Općinskim sudom u Splitu provođenjem vještačenja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. U svezi s činjenicama izloženim u točki 2. i u točki 4.2. ovog obrazloženja, Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske bitno pridonio duljini trajanja postupka, svojim nepostupanjem po reviziji podnositelja, i to u razdoblju kada nije bilo zapreka za postupanje sudova u predmetima vezanim uz odgovornost za štetu bivše SFRJ, to jest u razdoblju prije izmjena mjerodavnih propisa koje su stupile na snagu 6. studenoga 1999., a koje su nalagale prekidanje takvih postupaka.

Glede postupanja Općinskog suda u Splitu, odnosno Županijskog suda u Splitu, imajući u vidu relevantne činjenice, Ustavni sud je utvrdio da su ti sudovi u pravnorelevantnom razdoblju (kao i u razdobljima prije i nakon toga) postupali primjerenom ažurnošću. Prvostupanjski sud u tom je razdoblju (ne računajući razdoblje trajanja prekida postupka) održao šest ročišta u primjerenim vremenskim razmacima, službenim putem pribavio više podataka, dva puta saslušao podnositelja i donio dvije presude. Taj je sud i u razdoblju trajanja prekida postupka tražio od Vrhovnog suda uputu o mogućnosti nastavljanja postupka. Drugostupanjski sud je u pravnorelevantnom razdoblju donio jednu odluku, u primjerenom roku.

Međutim, parnični postupak po tužbi podnositelja, koji se sada ponovo (ukupno četvrti put) vodi pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem: II-P-46/06, traje u pravnorelevantnom razdoblju sedam godina i osam mjeseci. U postupanju sudova, izuzevši Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom dijelu postupka, te izuzevši razdoblje kada se nije postupalo zbog prekida postupka, nije bilo razdoblja neaktivnosti.

Međutim, ukupno trajanje postupka i broj ukidnih drugostupanjskih odluka ukazuju na neučinkovitost prvostupanjskog suda u vođenju konkretnog postupka. Naime, razlozi višestrukog ukidanja prvostupanjskih presuda sastoje se, pretežito, u stajalištu drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud propustio utvrditi određene relevantne činjenice.

Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka koji se i nadalje vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da vođenje konkretnog postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske pa je, u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3377/2005

Zagreb, 7. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.