USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1442

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo S. T. iz P., na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj: Gž-254/2005od 8. rujna 2005. godine.
III. Predmet se vraća Županijskom sudu u Sisku na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Sisku broj: Gž-254/2005 od 8. rujna 2005. godine, kojom je usvojena žalba tuženice Osnovne škole »M. L.« iz P., te je preinačena presuda Općinskog suda u Petrinji, broj: P-83/04-11 od 22. listopada 2004. godine, te je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja kojim je tražio poništenje odluke Školskog odbora navedene Osnovne škole od 12. veljače 2004. godine o izboru I. N. za ravnatelja škole.
2. Podnositelj smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članaka 14. stavka 2. i 26. Ustava, te odredbe članaka 6., 13., 14. i 17. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99., 8/99. – pročišćeni tekst i 14/02., u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
U ustavnoj tužbi podnositelj, u bitnome, navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je zauzeo stajalište da ravnatelj škole može biti i osoba s višom stručnom spremom. Podnositelj kao osoba s visokom stručnom spremom u potpunosti zadovoljava zakonske uvjete za ravnatelja škole, što je utvrdio prvostupanjski sud. Ističe da je ovaj Sud zauzeo stajalište istovjetno stajalištu prvostupanjskog suda u odluci broj: U-III-3723/2004 od 1. lipnja 2005. godine (»Narodne novine«, broj 69/05.), koje je istovjetno i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj: Rev-184/03-2 od 13. svibnja 2003. godine.
Stoga predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje presude drugostupanjskog suda.

Ustavna tužba je osnovana.

3. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka 86. Zakona o osnovnom školstvu (»Narodne novine«, broj 59/90., 26/93., 27/93., 7/96., 59/01., 114/01. i 69/03. – pročišćeni tekst), koje propisuju:
Za ravnatelja osnovne škole može se imenovati osoba koja ispunjava uvjete za učitelja ili stručnog suradnika i ima najmanje pet godina iskustva u odgojno-obrazovnom radu.
Ravnatelja se imenuje javnim natječajem.
Ravnatelja imenuje i razrješava školski odbor.
Ravnatelj se imenuje na četiri godine. Ista osoba može biti ponovno imenovana.
Način i postupak imenovanja ravnatelja uređuje se statutom škole.
Člankom 71. stavkom 1. istog Zakona propisano je da poslove učitelja u razrednoj, odnosno predmetnoj nastavi može obavljati osoba koja ima odgovarajuću visoku stručnu spremu, a člankom 72. stavkom 2. istog Zakona propisano je da za stručnog suradnika može biti izabrana osoba koja ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i ispunjava uvjete iz članka 69. tog Zakona.
Člankom 104. navedenog Zakona propisano je da uz osobe koje ispunjavaju uvjete iz članka 71. tog Zakona, poslove učitelja predmetne nastave mogu obavljati i osobe koje imaju odgovarajuću višu stručnu spremu pod uvjetom da su je stekli do dana stupanja na snagu Zakona o osnovnom školstvu (»Narodne novine«, broj 59/90.), a poslove učitelja razredne nastave može obavljati i osoba koja je najkasnije do 1992. godine upisala dvogodišnji studij razredne nastave i stekla višu stručnu spremu.
4. Prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev podnositelja i poništio odluku kojom je za ravnatelja navedene osnovne škole imenovana I. N.
U postupku je utvrđeno da je imenovana diplomirala na P. a. u T., postigla višu stručnu spremu i stekla stručni naziv nastavnika matematike i fizike.
Podnositelj je diplomirao na F. f. S. u Z., postigao visoku stručnu spremu i stekao zvanje profesora psihologije. Iz preslike radne knjižice utvrđeno je da je podnositelj od 1970. godine radio kao nastavnik u Osnovnoj školi G. do 1976. godine, od kada je radio kao direktor u Osnovnoj školi B., iz čega se utvrđuje da podnositelj ima više od 5 godina iskustva u odgojno-obrazovnom radu.
Uz navedene osobe, na natječaj su se javili M. R., Z. R., V. G. i Z. M.
Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da se za ravnatelja osnovne škole može imenovati samo osoba s odgovarajućom visokom stručnom spremom, pa je odluka školskog odbora od 12. veljače 2004. godine nezakonita. I. N. koja ima višu stručnu spremu stečenu do dana stupanja na snagu Zakona o osnovnom školstvu iz 1990. godine, može raditi poslove učitelja, ali ne bi mogla biti izabrana i za ravnatelja škole. Kako se na natječaj javio i podnositelj, koji ima visoku stručnu spremu, školski odbor nije mogao izabrati za ravnatelja osobu koja ima nižu stručnu spremu od zakonom propisane.
5. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev, utvrđujući da je odluka školskog odbora o izboru ravnatelja zakonita. Taj sud utvrđuje da izabrana kandidatkinja ispunjava uvjete za obavljanje poslova učitelja razredne nastave predviđene odredbom članka 104. Zakona o osnovnom školstvu, te stoga samim time ispunjava i uvjete predviđene odredbom članka 86. istog Zakona propisane za imenovanje ravnatelja.
6. Ravnatelj osnovne škole, prema odredbama članka 86. Zakona o osnovnom školstvu, koji je bio na snazi u vrijeme provođenja javnog natječaja u konkretnom slučaju, mogla je biti samo osoba, koja uz ostale uvjete propisane statutom škole i javnim natječajem, ima i visoku stručnu spremu.
Kako I. N. nije imala visoku stručnu spremu, već samo višu, ona je mogla obavljati poslove učitelja razredne nastave, ali nije mogla biti i ravnatelj škole.
Isto stajalište zauzeo je Ustavni sud u odluci broj: U-III-3723/2004od 1. lipnja 2005. godine (»Narodne novine«, broj 69/05.).
Zbog navedenoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava, jer je u konkretnom slučaju pravni propis pogrešno protumačen i primijenjen pri donošenju odluke drugostupanjskog suda. Time je došlo do ustavnopravno neprihvatljivog tumačenja mjerodavne odredbe Zakona o osnovnom školstvu, koji je bio na snazi u vrijeme provedbe javnog natječaja u konkretnom slučaju, te je podnositelju povrijeđena jednakost pred zakonom.
7. Ustavni sud utvrđuje da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom školstvu (»Narodne novine«, broj 76/05.) priznato pravo i osobama s visokom stručnom spremom da budu birane za ravnatelje osnovnih škola. U tom je Zakonu također propisan postupak u vezi s ravnateljima osnovnih škola koji su nezakonito izabrani u vrijeme važenja Zakona o osnovnom školstvu (»Narodne novine«, broj 59/90., 26/93., 27/93., 7/96., 59/01., 114/01. i 69/03. – pročišćeni tekst). Izmjena zakonskog uređenja, međutim, nema utjecaja na pravilnost utvrđenja Ustavnog suda u ovoj ustavnosudskoj stvari, jer je osporena presuda Županijskog suda donesena u vrijeme važenja Zakona o osnovnom školstvu.
8. Kako je ustavna tužba usvojena zbog povrede ustavnog prava zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava, Ustavni sud nije razmatrao povrede ostalih ustavnih prava i odredbi Europske konvencije koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
9. Na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4579/2005
Zagreb, 2. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.