USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1175

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 22. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-5633/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe D. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 5. lipnja 2003. godine, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Dana 18. rujna 1997. godine, J. B. podnio je tužbu protiv podnositelja ustavne tužbe Općinskom sudu u Zagrebu, a radi utvrđenja opstojnosti usmene oporuke.
Prvo ročište održano je 6. travnja 1998. godine.
Ročište određeno za 14. srpnja 1998. godine odgođeno je po traženju tužitelja.
Ročišta su održana 23. rujna i 16. studenoga 1998. godine, 8. ožujka i 10. svibnja 1999. godine, te 10. srpnja 2000. godine kada je određeno provesti liječničko vještačenje.
Vještak je predao nalaz u spis 17. siječnja 2001. godine.
Na ročištu održanom 25. lipnja 2001. godine glavna rasprava je zaključena, ali je podnositelj presudu primio tek 10. prosinca 2001. godine.
Dana 11. veljače 2002. godine predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke po žalbi.
Županijski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja 27. listopada 2003. godine.
Od tada na predmetu nije rađeno, već je spis zagubljen. U izvješću Općinskog suda u Zagrebu od 21. veljače 2006. godine navodi se da je spis zagubljen, te da će se provesti postupak rekonstrukcije spisa.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 18. rujna 1997. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 5. lipnja 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno pet (5) godina, osam (8) mjeseci i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina i sedam (7) mjeseci.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu donio presudu prvog stupnja nakon čega je Županijski sud u Zagrebu donio odluku o žalbi. Međutim, u predmetu se ne postupa od 2003. godine jer je spis zagubljen.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIK U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi oprav­dale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi od rujna 1997. godine do sada u trajanju duljem od osam godina, te da se u spisu ne postupa od 2003. godine jer je spis zagubljen. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i nepostupanje suda u zadnje dvije godine, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIIA-1998/2003
Zagreb, 22. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.