USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1444

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijele S. I. i I. I., obje iz Z., koje zastupa V. P., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 27. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-4299/89 (raniji broj: P-2199/76) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– S. I. iz Z., M. 114, u iznosu od 10.600,00 kn,
– I. I. iz Z., M. 114, u iznosu od 10.600,00 kn.
IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljice ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijele su 2. studenoga 2004. ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 8. studenoga 1976. pred Okružnim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljica protiv K. b. »Dr. M. S.« iz Z. radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– ukupno je održano četrnaest (14) ročišta za glavnu raspravu;
– sud prvog stupnja je tijekom postupka proveo dokaz medicinskim i dopunskim medicinskim vještačenjem, novim medicinskim vještačenjem te nadvještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu;
– u postupku su donijete tri (3) prvostupanjske odluke, tri (3) drugostupanjske odluke te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u povodu revizije podnositeljica.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– dopisom od 21. siječnja 1998. sud je zatražio od Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dostavu izrađenog medicinskog nalaza i mišljenja;
– podneskom od 14. travnja 1998. podnositeljice su predložile zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dopisom od 23. travnja 1998. sud je ponovno pozvao Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na dostavu nalaza i mišljenja;
– na ročištu održanom 13. travnja 1999. stranke su ustrajale kod svojih navoda iznesenih tijekom postupka te je sud odredio da će daljnja odluka uslijediti naknadno, pismenim putem;
– podneskom od 26. siječnja 2001. podnositeljice su predložile donošenje odluke suda;
– podneskom od 25. svibnja 2001. podnositeljice su ponovno predložile donošenje odluke suda;
– na ročištu održanom 21. veljače 2002. sud je odredio saslušanje imenovanih vještaka na primjedbe tuženika iznesene u odnosu na izrađeni nalaz i mišljenje;
– na ročištu održanom 4. lipnja 2002. sud je saslušao jednog od vještaka te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv međupresude broj: P-4299/89 od 4. lipnja 2002. tužena je 5. srpnja 2002. izjavila žalbu, koju je Županijski sud u Zagrebu odlukom broj: Gžn-3150/02 od 8. ožujka 2005. usvojio i ukinuo međupresudu suda prvog stupnja te predmet vratio sudu na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 4. listopada 2005. sud je odredio dokaz saslušanjem podnositeljice S. I. te vještaka;
– na ročištu održanom 7. veljače 2006. saslušani su vještaci te je sud odredio da će se izvršiti uvid u spis Županijskog suda u Zagrebu broj: KIO-633/73. Ročište za glavnu raspravu, u trenutku pisanja odluke Suda, nije bilo zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 8. studenoga 1976. pred Okružnim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 2. studenoga 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset sedam (27) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljica održao tri (3) ročišta, glavnu raspravu zaključio te međupresudom broj: Pn-4299/89 od 4. lipnja 2002. odlučio tek o dijelu zahtjeva. U povodu žalbe tužene predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.
Odlukom višeg suda broj: Gžn-3150/02 od 8. ožujka 2005. prvostupanjska odluka je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.
U daljnjem postupku sud prvog stupnja održao je dva (2) ročišta, saslušao imenovane vještake te zatražio na uvid spis Županijskog suda u Zagrebu broj: KIO-633/73.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositeljice, kao tužiteljice u parničnom postupku, nisu doprinijele duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o postupku radi naknade štete zbog smrti H. I., supruga i oca podnositeljica, nastupile kao posljedica kirurške intervencije. Tijekom postupka provedeno je nekoliko medicinskih vještačenja i nadvještačenje, sve u cilju utvrđivanje odgovornosti tužene.
Međutim, unatoč tome, Ustavni sud ocjenjuje da složenost ove pravne stvari ne može opravdati duljinu konkretnog sudskog postupka koji, do trenutka donošenja odluke Suda, traje preko dvadeset osam (28) godina. Također valja istaći da je tijekom postupka sud prvog stupnja bio neaktivan u više razdoblja (naime, nakon ročišta održanog 21. rujna 1993. iduće ročište zakazano je 13. travnja 1999. te u razdoblju od 13. travnja 1999. do 21. veljače 2002.).
5. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak vodi dulje od dvadeset osam (28) godina, što, unatoč složenosti pravne stvari, ne udovoljava pravilima suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje suda, neaktivnost suda prvog stupnja, posebice značaj koji ovaj postupak ima za podnositeljice, kao i okolnost da podnositeljice nisu pridonijele duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljicama povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4129/2004
Zagreb, 27. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.