USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1895

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. G. iz Z., kojeg zastupa J. R., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 21. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-5286/03 (raniji broj: Pn-5153/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, J. G. iz Z., L. 12, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 16.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 15. srpnja 1994. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv Republike Hrvatske radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud zaprimio je odgovor na tužbu tužene, održao je jedno ročište za glavnu raspravu (19. prosinca 1994.) te je rješenjem broj: Pn-5153/94 od 15. prosinca 1997. odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– na ročištu održanom 2. ožujka 1998. sud je odredio da će se provesti dokaz uvidom u spis Županijskog suda u Splitu broj: Kir-547/91;

– na ročištu održanom 7. listopada 1998. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem podnositelja kao stranke u postupku;

– na ročištu održanom 18. prosinca 1998. saslušan je podnositelj te je određeno da će se zamolbenim putem kod Općinskog suda u Imotskom provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka;

– na ročištu održanom 8. lipnja 1999. sud je podnositelju dodijelio rok radi dostave liječničke dokumentacije na koju se u tužbi poziva te radi uplate predujma za dopunsko medicinsko vještačenje, kao i radi dostave adrese predloženog svjedoka;

– rješenjem broj: Pn-5153/94 od 30. studenoga 1999. sud je postupak prekinuo pozivom na odredbu članka 184A. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima;

– podneskom od 3. svibnja 2003. podnositelj je sudu predložio nastavak postupka;

– na ročištu održanom 20. travnja 2004. tužena je predložila svrhovitu delegaciju pred Općinskim sudom u Imotskom;

– rješenjem broj: Pn-5286/03 od 20. travnja 2004. prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog tuženika i 10. svibnja 2004. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uputio je zahtjev za određivanje mjesne nadležnosti Općinskog suda u Imotskom u ovoj pravnoj stvari;

– rješenjem broj: Grl-286/04 od 25. svibnja 2004. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je zahtjev Općinskog suda u Zagrebu za svrhovitu delegaciju;

– podneskom od 14. rujna 2004. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– zamolnicom broj: Pn-5286/03 od 23. rujna 2004. sud je od Općinskog suda u Imotskom zatražio da u svrhu dokaznog postupka provede saslušanje predloženih svjedoka;

– podneskom od 5. srpnja 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– zamolnicom od 25. studenoga 2005. Općinskim sudu u Zagrebu opetovano je zatražio od Općinskog suda u Imotskom da provede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka;

– u trenutku donošenja odluke Suda, predmet se nalazio u kalendaru Općinskog suda u Imotskom do 29. lipnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

3.1. Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je propisivao:

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:

Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata

Članak 184a.

(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.

(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. (...)

3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine.

Člankom 4. stavkom 1. tog Zakona propisano je:

Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15. srpnja 1994. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 29. rujna 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i četrnaest (14) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset tri (23) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Prekid parničnog postupka u predmetu podnositelja, koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

Donoseći rješenje o prekidu postupka broj: Pn-5153/94 od 30. studenoga 1999., nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.

Tim Zakonom određeni prekid postupka do donošenja novog propisa onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci broj: U-IIIA/829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom. 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

5. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

6. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj:U-IIIA-3893/2005

Zagreb, 21. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.