USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1896

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela E. Č. – R. iz Z., koju zastupa V. P., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 21. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-5284/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-5739/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe E. Č. – R. iz Z., K. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 22. travnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 14. listopada 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv S. R. iz Z., radi utvrđenja imovine stečene u braku.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je zakazao pet (5) ročišta za glavnu raspravu koja je uglavnom odgodio zbog neuredne dostave poziva podnositeljici.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:

– na ročištu održanom 20. ožujka 2002. sud je saslušao podnositeljicu u vezi s njenim prijedlogom za oslobađanje od obveze plaćanja sudskih pristojbi, te joj je naložio da u određenom roku sudu dostavi potvrdu o imovnom stanju. Zatim, tuženik je usmeno na zapisnik iznio odgovor na tužbu, strankama je naložena dostava dokumentacije, te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;

– na ročištu održanom 21. lipnja 2002. sud je raspravnim rješenjem podnositeljicu oslobodio od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, saslušao je podnositeljicu kao stranku u postupku, te je tuženiku naložio da sudu dostavi detaljniji odgovor na tužbu;

– na ročištu održanom 15. studenoga 2002. sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 1. travnja 2003. sud je saslušao predložene svjedoke, te je podnositeljici naložio dostavu dokumentacije;

– na ročištu održanom 4. srpnja 2003. glavna rasprava je odgođena, a strankama je naložena dostava dokumentacije;

– na ročištu održanom 24. ožujka 2004. glavna rasprava je odgođena, a tuženiku ponovno naložena dostava dokumentacije;

– na ročištu održanom 23. rujna 2005. glavna rasprava je zaključena, a odluka je objavljena na ročištu održanom 7. listopada 2005;

– protiv odluke suda broj: P-5739/96 od 7. listopada 2005. podnositeljica je 31. listopada 2005. izjavila žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-5284/05.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice od 14. listopada 1996.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 22. travnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, na kojima je između ostalog, oslobodio podnositeljicu od obveze plaćanja sudskih pristojbi, saslušao je stranke i predložene svjedoke, zaključio glavnu raspravu te odlučio o zahtjevu podnositelja.

U povodu žalbe podnositeljice predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Od pokretanja parničnog postupka pa do 5. studenoga 1997. podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku djelomično je, zbog ne preuzimanja pismena (poziva za glavnu raspravu) doprinjela duljini parničnog postupka. Međutim, unatoč tomu, mišljenje je Ustavnog suda, da je prvostupanjski sud imao na raspolaganju procesne mogućnosti za ubrzanje postupka, koje nije iskoristio.

U pravno relevantnom razdoblju podnositeljica nije doprinjela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da ukupno trajanje parničnog postupka preko devet (9) godina, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno imajući u vidu i neaktivnost prvostupanjskog suda u ukupnom razdoblju dužem od pet (5) godina (od 6. svibnja 1997. do 20. ožujka 2002., te od 24. ožujka 2004. do 23. rujna 2005.)

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

10. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1804/2005

Zagreb, 21. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.