USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1897

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. K. iz N., kojeg zastupa I. R., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 21. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Supetru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-399/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, A. K. iz N., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.700,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 10. rujna 2004. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Supetru povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 1. prosinca 1992. godine pred Općinskim sudom u Supetru pokrenuo parnični postupak protiv O. B. radi izvršenja ugovora i isplate.

U razdoblju od podnošenja tužbe do 5. studenoga 1997. godine u postupku je doneseno čak sedam meritornih odluka i održano je devet ročišta.

Ročište zakazano za 14. travnja 1998. godine odgođeno je zbog nedostatka električne energije i kvara mehaničkog stroja za pisanje.

Rješenjem od 15. travnja 1998. godine određeno je izvođenje dokaza po vještaku mjerniku.

Na ročištu održanom 11. svibnja 1998. godine tužitelj je izjavio da ima niska primanja te da nije u mogućnosti platiti troškove vještačenja.

Predujam za vještačenje uplaćen je 28. listopada 1998. godine.

Očevid na licu mjesta održan je 26. veljače 1999. godine te je naloženo vještaku u roku od 30 dana izraditi nalaz i mišljenje.

Rješenjem od 27. prosinca 1999. godine naloženo je vještaku da postupi po rješenju od 26. veljače 1999. godine ta da dostavi nalaz i mišljenje.

Nalaz vještaka dostavljen je sudu 26. siječnja 2000. godine.

Podneskom od 21. veljače 2000. godine podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 17. svibnja 2000. godine sud je na prijedlog podnositelja odlučio pribaviti relevantne podatke od Porezne uprave – Ispostave Supetar.

15. prosinca 2000. godine Porezna uprava je dostavila tražene podatke.

Ročišta su zatim održana 15. ožujka 2001. godine i 24. srpnja 2001. godine.

Na ročištu održanom 18. rujna 2001. godine podnositelj je predložio zaključenje glavne rasprave.

Sljedeće ročište je održano 7. svibnja 2002. godine.

Na ročištu održanom 16. svibnja 2002. saslušan je svjedok L. V.

Na ročištu održanom 20. lipnja 2002. godine saslušan je svjedok A. D.

Na ročištu održanom 16. prosinca 2002. godine sud je saslušao četvoricu svjedoka.

Na ročištu održanom 10. veljače 2004. godine podnositelj je istaknuo da postoji mogućnost mirnog rješenja spora.

Podneskom od 12. ožujka 2004. godine podnositelj je izvijestio sud da nije došlo do sklapanja nagodbe.

Na ročištu održanom 16. ožujka 2004. godine sud je donio djelomičnu presudu.

Protiv presude žalbu je 22. srpnja 2004. godine podnijela tužena.

Odgovor na žalbu podnositelja dostavljen je sudu 9. rujna 2004. godine te je predmet upućen na rješavanje Županijskom sudu u Splitu.

Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. siječnja 2006. godine predmet je ustupljen na rješavanje Županijskom sudu u Šibeniku.

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 13. ožujka 2006. godine uvažena je žalba tužene te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 1. prosinca 1992. godine pred Općinskim sudom u Supetru.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 10. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, devet (9) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio se pred Općinskim sudom u Supetru, koji je u spomenutom razdoblju, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao jedanaest ročišta i jedan očevid, proveo dokaz saslušanjem svjedoka, od nadležnih tijela zatražio dostavu podataka bitnih za odlučivanje o postavljenom zahtjevu podnositelja te donio jednu meritornu odluku.

Razmatrajući postupanje prvostupanjskog suda u razmatranom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je bilo nekoliko razdoblja njegove neaktivnosti i to između ročišta održanih 18. rujna 2001. i 7. svibnja 2002. te između 16. prosinca 2002. i 10. veljače 2004., što ukupno iznosi oko jednu godinu i devet mjeseci. Ovome treba nadodati da se spis punih jedanaest mjeseci nalazio kod vještaka, a u razdoblju od 17. svibnja 2000. do 15. prosinca 2000. sud je čekao dostavu podataka od Porezne uprave – Ispostave Supetar.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, pridonio duljini parničnog postupka na način da je predujam za vještačenje uplatio s pet mjeseci zakašnjenja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i devet (9) dana. U tom razdoblju prvostupanjski sud je bio potpuno neaktivan jednu godinu i devet mjeseci, s tim da se dodatnih jedanaest mjeseci čekalo na izradu nalaza i mišljenja vještaka te sedam mjeseci na dostavu podataka od Porezne uprave. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojemu se radi, kao i doprinos samog podnositelja ustavne tužbe, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Supetru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3220/2004

Zagreb, 21. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.