USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1450

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. Š. iz D., na sjednici održanoj 2. svibnja 2006. godine, jed­noglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: 0-745/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. Š. iz D., B. D. 36, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenje zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 3. listopada 1994. godine pred Općinskim sudom u Dubrovniku započeo je ostavinski postupak iza pokojne M. Š.
Do 5. studenoga 1997. godine sud je proveo veći broj ročišta, ali nije donio odluku. Na ročištu održanom 15. lipnja 1998. godine proglašena je oporuka.
Na ročištu održanom 30, lipnja 1998. godine uzete su nasljedničke izjave od troje nasljednika.
Na ročištu održanom 4. lipnja 1999. godine utvrđeno je da nisu pristupile sve pozvane osobe.
Na ročištu održanom 1. rujna 1999. godine dana je još jedna nasljednička izjava.
Ročišta određena za 15. i 27. rujna 1999. godine odgođena su jer nisu pristupile sve pozvane osobe.
Ročište je održano 24. kolovoza 2000. godine.
Na ročištu održanom 9. studenoga 2000. godine nasljednici ističu da nema izgleda da se provede mirna dioba. Podnositelj traži da se donese rješenje o nasljeđivanju.
Ročište određeno za 23. listopada 2001. godine odgođeno je radi mogućeg dogovora o diobi iako svi nasljednici nisu suglasni s time. Podnositelj traži donošenje rješenja o nasljeđivanju.
Na ročište 20. prosinca 2001. godine nisu pristupile sve pozvane osobe.
Na ročištu 31. siječnja 2002. godine podnositelj opetovano traži da se donese rješenje o nasljeđivanju.
Na ročištu održanom 22. veljače 2002. godine dana je još jedna nasljednička izjava.
Na ročištu održanom 28. lipnja 2002. godine utvrđeno je da se nasljednici ne mogu dogovoriti oko diobe.
Ročište određeno za 15. listopada 2002. godine odgođeno je jer nisu pristupile sve pozvane osobe.
Na ročištu održanom 5. studenoga 2002. godine stranke se ne uspijevaju dogovoriti o diobi.
Ročište određeno za 15. studenoga 2002. godine odgođeno je jer jedan od punomoćnika traži rok radi dogovora. Dogovoru se drugi nasljednici protive.
Podnositelj stavlja zahtjev za izuzeće predsjednika suda, koji je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 10. rujna 2003. godine odbijen.
Ročište određeno za 2. prosinca 2003. godine odgođeno je zbog bolesti suca.
Ročište određeno za 25. veljače 2004. godine odgađa se jer jedna nasljednica izjavljuje da bi još htjela razmisliti o davanju nasljedničke izjave.
Ročište određeno za 6. rujna 2004. godine odgođeno je jer je punomoćnik jedne nasljednice tražio rok radi konzultacije sa strankom.
Na ročištu održanom 15. listopada 2004. godine donijeto je rješenje da će se pristupiti izračunu vrijednosti nužnog dijela.
Rješenjem od 3. prosinca 2004. godine određen je očevid.
Ročište odredeno za 14. travnja 2005. godine odgođeno je.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak iza pokojne M. Š. pred Općinskim sudom u Dubrovniku započeo je 3. listopada 1994. godine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Medunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005. godine, a do tog da­na sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, osam (8) mjeseci i dvadest sedam (27) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku. Pred tim sudom održan je niz ročišta, ali bez donošenja odgovarajuće odluke.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (STRANKE U OSTAVINSKOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi dulje od jedanaest godina te da Općinski sud u Dubrovniku ne postupa djelotvorno. lako u postupku nema duljih razdoblja neak­tivnosti, ročišta su učestalo odgađana iako je iz držanja stranaka i njihovih izjava razvidno da one neće postići dogovor oko diobe ostavine. Sud tek u listopadu 2004. godine, deset godina nakon što je postupak otpočeo, odlučuje da će se pristupiti izračunu vrijednosti nasljedničkih dijelova. Takvo postupanje suda, iako u postupku nema duljih zastoja, ne može se ocijeniti učinkovitim. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je sud prvog stupnja podnositelju povrijedio ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki 11. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2845/2005
Zagreb, 2. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.