USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1543

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 8. ožujka 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 378., 379. stavka 1. alineje 3. i 380. stavaka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Borko Šamija iz Zagreba podnio je prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka 378., 379. stavka 1. alineje 3. i 380. stavaka 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu).
Članak 378. glasi:
(1) Suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.
(2) Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.
(3) Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.
(4) Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.
(5) Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekret­ninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno.
(6) Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.
Članak 379. stavak 1. alineja 3. glasi:
(1) Upravitelj je dužan osobito:
(...)
- utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik,
(...)
Članak 380. stavci 2. i 3. glase:
(...)
(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.
(3) Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka.
(...)
2. Osporene odredbe Zakona o vlasništvu predlagatelj smatra suprotnim odredbama članaka 3.,14. stavka 2. i 48. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. U obrazloženju svog prijedloga i njegove dopune, predlagatelj ističe da se osporenim odredbama Zakona o vlasništvu krši jednakost građana i slobodno odlučivanje o svome vlasništvu. Smatra da je prvi dio članka 378. Zakona o vlasništvu neprovediv jer nije propisano tko može biti upravitelj i kako će djelovati, tj. smatra da je ostala samo obveza da se to povjeri nekom trgovačkom društvu iako postoje, kako to smatra predlagatelj, i jeftinija rješenja. U svezi članka 379. stavka 1. alineje 3. Zakona o vlasništvu, predlagatelj ističe da je sporno to što Zakon o vlasništvu propisuje da će sam upravitelj odrediti visinu pričuve, dok glede članka 380. stavaka 2. i 3. Zakona o vlasništvu navodi da visina propisane pričuve ne može biti ista za sve jer zgrade nemaju iste sadržaje (npr. liftove) i nisu jednako solidno građene.
Predlagatelj predlaže Ustavnom sudu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih odredaba te njihovo ukidanje.

Prijedlog nije osnovan.

3. Za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba Zakona o vlasništvu s Ustavom mjerodavna je odredba članka 48. stavka 2. Ustava, koja glasi:
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
4. Osporene odredbe sistematizirane su u prijelaznim i završnim odredbama Glave 3., Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju, članci od 374. do 378.
Člankom 374. Zakona o vlasništvu propisano je:
(1) Odredbama ove glave uređuju se međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.
(2) Izuzetno od odredbe stavka 1. ovoga članka na odnose između suvlasnika uređene po odredbama ove glave, primjenjuju se odredbe članka 91. i 92. glave 4. trećega dijela ovoga Zakona.
5. Osporenom odredbom članka 378. Zakona o vlasništvu propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju, koji može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova, kao i da su s upraviteljem o tome dužni sklopiti ugovor. Nadalje, propisano je da će upravitelj tada upravljati nekretninom i zastupati suvlasnike u postupcima pred državnim tijelima u njihovo ime i za njihov račun u skladu s ugovorom.
Predlagatelj pogrešno tumači odredbu članka 378. Zakona o vlasništvu jer je upravo tom odredbom suvlasnicima dano na dis­poziciju da odrede upravitelja. Upravitelj može biti svaka fizička ili pravna osoba koja ispunjava Zakonom propisane uvjete (upis za obavljanje tih poslova). Također, predlagatelj pogrešno tumači i stavke 3., 4., 5. i 6. navedenog članka jer su njima jasno propisani opseg i način rada upravitelja, tako da se mogu tumačiti samo onako kako glase.
Osporenom odredbom članka 379. stavka 1. alineje 3. Zakona o vlasništvu propisana je dužnost upravitelja da utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik.
Upravitelj nije slobodan u odlučivanju visine zajedničke pričuve, kako to ističe predlagatelj, jer je zakonodavac odredio najmanji i najveći iznos zajedničke pričuve, a taj iznos uvijek ovisi o godišnjem ili višegodišnjem planu održavanja nekretnine.
Pri utvrđivanju visine sredstava zajedničke pričuve upravitelj je ograničen odredbom članka 380. stavka 2. Zakona o vlasništvu, koja propisuje da su suvlasnici nekretnine dužni uplaćivati pričuvu najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje.
S obzirom da je Zakonom o vlasništvu propisano da se poslovi upravljanja nekretninom povjeravaju upravitelju u prijelaznom razdoblju, pravno je prihvatljivo da on utvrđuje i visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik.
6. Članak 380. stavak 2. već je bio predmetom ocjene kod ovog Suda.
Rješenjem broj: U-I-943/1996, U-I-37/1997, U-I-58/1997,U-I-59/1997, U-I108/1997, U-I-234/1997, U-I-235/1997,U-I-237/1997, U-I-805/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997, U-I-259/1998, U-I-493/1998, U-I-991/1998, U-I-1074/1998, U-I-40/1999 i U-I-41/1999 od 8. srpnja 1999. godine Sud nije prihvatio prijedloge za ocjenu tog članka Zakona, a razlozi su izneseni u točki 12. obrazloženja (»Narodne novine«, broj 80/99.).
S obzirom da podnositelj prijedloga nije ukazao na nove okolnosti koje bi učinile potrebnim ponovno preispitati osporenu odred­bu, Ustavni sud njegov prijedlog nije prihvatio.
7. Člankom 380. stavkom 3. Zakona o vlasništvu propisano je da ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos ne smanji ispod propisanog minimuma.
Točna je tvrdnja podnositelja da iznos koje je odredio Zakon o vlasništvu u osporenoj odredbi nije u svakoj zgradi isti, ali taj će iznos ovisiti o programu održavanja svake zgrade, s tim što je taj iznos Zakon ograničio u prijelaznom razdoblju na 10% vrijednosti nekretnine, vodeći pritom računa i o socijalnim i drugim elementima.
Ustavni sud ocjenjuje da je osporena odredba ustavnopravno prihvatljiva u prijelaznom razdoblju dok suvlasnici svoje međusobne odnose ne urede sukladno odredbama Glave 4. trećeg dijela Zakona o vlasništvu.
8. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da osporene odred­be Zakona o vlasništvu nisu u nesuglasju s člankom 48. stavkom 2. Ustava. S obzirom da Ustavni sud mjerodavnom smatra odredbu članka 48. stavka 2. Ustava, povredu ostalih istaknutih odredaba Ustava Ustavni sud nije razmatrao.
9. Iz navedenih je razloga, temeljem članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno kao u izreci.
10. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-1864/2002
Zagreb, 8. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.