USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1903

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. M. iz J., kojeg zastupa Z. O., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 13. lipnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-3384/06 (ranije: P-3630/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. M. iz J., I., J. 7, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 29. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-3384/06 (ranije: P-8403/03, još ranije: P-3630/94), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-3384/06 (ranije: P-8403/03, još ranije: P-3630/94), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 18. svibnja 1994. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »M.«d.o.o. Z. radi predaje novog polovila s prikolicom ili naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 18. studenoga 1994., 2. veljače 1995., 21. travnja 1995., 7. svibnja 1997. i 2. srpnja 1997. godine. Nakon toga, sud se rješenjem broj: P-3630/94 od 4. rujna 1997. godine oglasio stvarno nenadležnim te ustupio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu. Podnositelj je 25. rujna 1997. godine izjavio žalbu protiv rješenja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, spis je 25. studenoga 1997. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-7511/97 od 10. ožujka 1998. godine ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio 6. travnja 1998. godine tom sudu na ponovni postupak.

Na ročištu 9. listopada 1998. godine sud je riješio zamolbenim putem preko Općinskog suda u Rijeci saslušati svjedoka B. D. te suočiti podnositelja sa svjedokom D. G. Sud je zamolnicu uputio 9. ožujka 1999. godine.

Općinski sud u Rijeci je 7. srpnja 1999. godine dostavio zapisnik o saslušanju svjedoka Borisa Dešića, a za provođenje suočenja podnositelja i svjedoka Damira Gašparovića zatražio je presliku tužbe i zapisnika o njihovom saslušanju.

Općinski sud u Zagrebu je 31. kolovoza 1999. godine dostavio zatraženo Općinskom sudu u Rijeci, koji je 23. prosinca 1999. godine proveo suočenje te zapisnik o tome otpremio 20. siječnja 2000. godine Općinskom sudu u Zagrebu.

Na ročištu 5. travnja 2000. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev. Glavna rasprava je zaključena. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Podnositelj je 18. listopada 2000. godine izjavio žalbu protiv presude.

Sud je rješenjem broj: P-3630/94 od 22.siječnja 2001. godine ispravio presudu od 5. travnja 2000. godine.

Podnositelj je 2. veljače 2001. godine izjavio žalbu protiv rješenja.

Spis je 29. ožujka 2001. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-3753/01 od 13. svibnja 2003. godine ukinuo presudu i rješenje o ispravku presude Općinskog suda u Zagrebu te predmet vratio 11. srpnja 2003. godine tom sudu na ponovno suđenje.

Ročište zakazano za 23. listopada 2003. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti suca.

Nakon toga održana su ročišta 19. siječnja 2004. godine te 1. travnja 2004. godine, kad je zaključena glavna rasprava.

Na ročištu 5. travnja 2004. godine objavljena je presuda. Presudom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Podnositelj je 21. svibnja 2004. godine izjavio žalbu protiv presude.

Spis je 17. kolovoza 2004. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem broj: Gž-2976/04 od 17. siječnja 2006. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio 15. veljače 2006. godine tom sudu na ponovno suđenje.

Nakon toga, održano je ročište 12. svibnja 2006. godine, a sljedeće je zakazano za 15. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 18. svibnja 1994. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 29. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, šest (6) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je nakon tri mjeseca i četrnaest dana donio rješenje kojim je ukinuo rješenje kojim se Općinski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim.

Od 6. travnja 1998. godine postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je presudu donio nakon dvije godine.

Od 29. ožujka 2001. godine postupak se povodom žalbe podnositelja vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon dvije godine, jedan mjesec i četrnaest dana donio rješenje kojim je žalbu usvojio i predmet vratio Općinskom sudom u Zagrebu na ponovno suđenje.

Od 11. srpnja 2003. godine postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je nakon osam mjeseci i dvadeset pet dana donio presudu.

Od 17. kolovoza 2004. godine postupak se povodom žalbe podnositelja ponovno vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je nakon dvije godine donio rješenje kojim je žalbu usvojio i predmet vratio Općinskom sudom u Zagrebu na ponovno suđenje.

Razvidno je da u pravno relevantnom razdoblju u postupku nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti sudova. Međutim, u konkretnom slučaju dugotrajnost postupka nije posljedica neaktivnosti suda, već njegovog neučinkovitog postupanja. Naime, okolnost da je prvostupanjski sud u dva navrata donio presudu nije od značaja jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest o pravima i obvezama podnositelja nije odlučeno, već se postupak i nadalje vodi pred prvostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i dvadeset četiri dana te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) te posebno okolnost da do sada nije donijeta pravomoćna odluka već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.   

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4716/2005

Zagreb, 13. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.