USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

748

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli J. D. i D. D. iz V., koje zastupa A. N., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 15. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Varaždinu dužan je donijeti odluku o žalbi protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-1584/94 od 28. prosinca 2005. godine u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od (3) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelji su 20. veljače 2003. godine podnijeli ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom na temelju članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske:

– dana 14. studenoga 1994. podnositelji su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu protiv Republike Hrvatske, tuž­bom radi naknade štete prouzročene miniranjem obiteljske kuće u N.;

– dana 18. rujna 1995. održano je pripremno ročište;

– dana 17. rujna 1996. rješenjem je utvrđen prekid postupka;

– dana 22. studenoga 2001. podnositelji su predložili nastavak postupka;

– dana 24. listopada 2003. sud je rješenjem odredio nastavak postupka;

– dana 20. studenoga i 12. prosinca 2003. održana su ročišta u predmetu:

– dana 5. svibnja., 8. lipnja ., 6. rujna i 23. rujna 2004. održana su ročišta;

– dana 23. rujna 2004. sud je donio međupresudu kojom je utvrđena odgovornost tužene za naknadu štete uslijed terorističkih akata;

– tuženica je izjavila žalbu te je spis proslijeđen na Županijski sud u Varaždinu na odlučivanje;

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, na temelju postignutog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i podnositelja, presudom (prijateljskim rješenjem) od 18. studenoga 2004. godine, podnositeljima je dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 eura.

– dana 22. prosinca 2004. predmet je vraćen sa Županijskog suda u Varaždinu na nastavak postupka radi odluke o visini štete, budući da je drugostupanjski sud, odlukom, broj: Gž– 2113/04 potvrdio međupresudu prvostupanjskog suda;

– prvostupanjski sud je 28. prosinca 2005. donio presudu u odnosu na koju je tuženik 9. siječnja 2006. izjavio žalbu. Spis je nakon toga proslijeđen Županijskom sudu u Varaždinu na odlučivanje.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 14. studenoga 1984. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Varaždinu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. stude­noga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Kon­vencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i te­meljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, i 14/02., u daljnjem tek­stu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 20. veljače 2003. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao osam (8) godina, tri (3) mjeseca i šest (6) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina i devet (9) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Od 18. studenoga 2004. godine, kada je donijeta presuda Europskog suda u Strasbourgu postupak se vodio najprije pred Županijskim sudom u Varaždinu koji je donio odluku o međupresudi prvostupanjskog suda, a potom od prosinca 2004. godine pa nadalje pred Općinskim sudom u Varaždinu koji je održao nekoliko ročišta i u prosincu 2005. godine donio presudu.

 

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud.

U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put.

U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj 22. listopada 1999. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Međutim, Vlada Republike Hrvatske je s ispunjenjem ove obveze zakasnila tri (3) godine, jedan (1) mjesec i (20) dvadeset dana. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojem je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositelj je bio u neizvijesnosti hoće li se i kada nastaviti prekinuti postupak.

Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je postupak u pravno relevantnom razdoblju od stupanja na snagu Europske konvencije do podnošenja ustavne tužbe trajao četiri godine, devet mjeseci i četiri dana, te da je zakon koji je odredio da se nastave prekinuti postupci donesen nakon podnošenja ustavne tužbe, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka, kao i ukupnom duljinom postupka i neučinkovitim postupanjem sudova, povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositeljima povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

 

4.4. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u parničnom postupku nisu pridonijeli duljini postupka.

 

4.5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u ovom predmetu postoje elementi složenog postupka, jer se radi o utvrđivanju štete nastale terorističkim aktima, gdje je potrebno provesti odgovarajuća vještačenja.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda, opisanih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u svezi s postupanjem nadležnih sudova te utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

 

POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA

6. U konkretnom slučaju nakon podnošenja ustavne tužbe u ovom predmetu, a prije donošenja odluke Ustavnog suda o njoj, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je na temelju postignutog sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i podnositelja, presudom (prijateljskim rješenjem) od 18. studenoga 2004. godine, podnositeljima dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 eura.

Budući da su podnositelji obeštećeni pravičnom naknadom koju im je za istu povredu dosudio Europski sud za ljudska prava, ovlaštenje Ustavnog suda da podnositeljima odredi primjerenu naknadu u smislu članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.

7. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Varaždinu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-618/2003

Zagreb, 15. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.