USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1640

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio K. Š. iz V. G., na sjednici održanoj 4. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Pagu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-155/90 (ranije: P-193/88), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe K. Š. iz V. G., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 22. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pagu pod brojem: P-155/90 (ranije: P-193/88), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Pagu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Pagu pod brojem: P-155/90 (ranije: P-193/88), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Tužitelj, J. J. iz Z., je 29. kolovoza 1988. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Pagu protiv podnositelja kao prvotuženika i njegovog oca kao drugotuženika, radi smetanja posjeda.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Pagu donio je rješenje, broj: P-193/88 od 11. srpnja 1989. godine, koje je Županijski sud u Rijeci rješenjem, broj: Gž-1093/90 od 13. lipnja 1990. godine, ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu u Pagu na ponovni postupak.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 23. lipnja 1999. godine na kojem je sud rješenjem naložio tužitelju da precizira tužbeni zahtjev prema drugostupanjskom rješenju od 13. lipnja 1990. godine. Za podnositelja nije nitko pristupio.
Podneskom od 23. srpnja 1999. godine tužitelj je dostavio nadopunu tužbenog zahtjeva.
Na ročištu 28. rujna 1999. godine sud je upozorio tužitelja da podneskom od 23. srpnja 1999. godine nije precizirao tužbeni zahtjev, te mu ponovno naložio da to učini i poučio ga da zatraži pomoć odvjetnika. Sud je riješio provesti očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika i građevinskog inspektora, te je pozvao podnositelja i drugotuženika da za to uplate predujam. Tužitelj je odbio potpisati zapisnik s ročišta.
Podneskom od 6. prosinca 1999. godine podnositelj i drugotuženik izvijestili su sud da nisu zaprimili precizirani tužbeni zahtjev te da ne mogu uplatiti predujam sve dok tužitelj ne precizira tužbeni zahtjev. Istovremeno su zamolili sud da pozove tužitelja da postupi po raspravnom rješenju suda od 28. rujna 1999. godine.
Podneskom od 4. travnja 2000. godine tužitelj ponovno nije precizirao tužbeni zahtjev.
Podneskom od 20. travnja 2000. godine tužitelj je dostavio presliku dogovora od 3. kolovoza 1988. godine.
Podneskom od 25. travnja 2000. godine drugotuženik se očitovao na podnesak podnositelja od 4. travnja 2000. godine i predložio sudu da u skladu s drugostupanjskim rješenjem od 13. lipnja 1990. godine odbije tužbeni zahtjev.
Podneskom od 15. svibnja 2000. godine podnositelj je dostavio potvrdu o uplati predujma, te je zamolio sud da, ukoliko ne odbije tužbeni zahtjev podnositelja, žurno zakaže ročište.
Podneskom od 15. lipnja i 26. listopada 2000. godine podnositelj je ponovno zamolio sud da žurno zakaže ročište.
Ročište zakazano za 6. prosinca 2000. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca.
Na ročište 7. veljače 2001. godine podnositelj je pristupio osobno. Međutim, nije pristupio vještak mjernik J. S. Sud je donio odluku o provođenju dokaza identifikacijom zemljišne čestice, te je pristupio zajedno sa sudskim vještakom mjernikom J. Š. na lice mjesta gdje je zatekao tužitelja. Istovremeno, sud je izvijestio prisutne da je građevinski inspektor obavijestio sud da neće pristupiti na ročište te da je dostavio u spis relevantna rješenja i zaključke.
Podneskom od 18. studenoga 2002. godine podnositelj je izvijestio sud da je drugotuženik umro, a da su njegovi nasljednici on i D. G. (kćerka drugotuženika), te je zamolio sud da odgodi ročište zakazano za 21. studenoga 2002. godine.
Podneskom od 18. studenoga 2002. godine punomoćnik podnositelja je izvijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 21. studenoga 2002. godine jer ima istoga dana zakazane rasprave pred Općinskim sudom u Požegi, te je predložio odgoditi ročište i pozvati tužitelja da uredi tužbu i tužbeni zahtjev. Istovremeno je priložio punomoć.
Na ročištu 21. studenoga 2002. godine sud je utvrdio da nije pristupio nitko, ni za tužitelja ni za podnositelja, te je sljedeće ročište zakazao za 4. ožujka 2003. godine.
Podneskom od 28. studenoga 2002. godine supruga tužitelja K. J. izvijestila je sud da je tužitelj umro 8. siječnja 2002. godine.
Na ročištu 4. ožujka 2003. godine K. J. je izjavila da će ovaj postupak preuzeti ona i kćerka kao nasljednice iza pokojnog tužitelja pa joj je sud rješenjem naložio da dostavi presliku rješenja o nasljeđivanju i precizira tužbeni zahtjev prema drugostupanjskom rješenju od 13. lipnja 1990. godine. Sud je odlučio zatražiti od punomoćnika podnositelja da dostavi izvod iz matice umrlih za drugotuženika te presliku rješenja o nasljeđivanju. Nadalje, utvrđeno je da je podnositelj podneskom izvijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti ovom ročištu, te da je predložio odgodu ročišta i naveo da ostaje kod svih svojih ranijih navoda u slučaju da se ročište održi u njegovoj odsutnosti.
Na ročištu 6. lipnja 2005. godine stranke su navele da se kod suda vode još dva parnična postupka pod brojevima: P-252/97 i P-25/99, te da se u ovom posljednjem ročište na licu mjesta održava istog dana u 14.00 sati. Stoga su, radi mogućnosti nagodbe, predložile da se ročište u ovom predmetu odgodi za 14.00 sati i nastavi na licu mjesta. Sud je rješenjem prihvatio prijedlog stranaka te odredio da će se u spisu broj: P-25/99 utvrditi činjenice na listu mjesta uz nazočnost vještaka I. M. od kojeg će se zatražiti i prijedlozi za dogovor stranaka, a da će se ročište zakazati naknadno po dobivanju navedenih prijedloga.
Na ročište 13. prosinca 2005. godine podnositelj je pristupio osobno dok za tužitelje nije pristupio nitko. Sud je riješio ponovno pozvati tužitelje da preciziraju tužbeni zahtjev prema drugostupanjskom rješenju od 13. lipnja 1990. godine.
Na ročište 7. travnja 2006. godine podnositelj je pristupio osobno. Sud je riješio ponovno pozvati punomoćnika tužitelja da u roku od 30 dana uredi tužbu i tužbeni zahtjev, te je za 2. lipnja 2006. godine zakazao očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Pagu podnijeta 29. kolovoza 1988. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 22. rujna 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedamnaest (17) godina i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju od 5. studenoga 1997. godine do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Pagu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 23. lipnja 1999. godine (jedna godina, sedam mjeseci i osamnaest dana), od 7. veljače 2001. do 21. studenoga 2002. godine (jedna godina, devet mjeseci i četrnaest dana) i od 4. ožujka 2003. do 6. lipnja 2005. godine (dvije godine, tri mjeseca i dva dana).
Razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka razvidno je da je Općinski sud u Pagu propustio koristiti procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova, te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zlouporabi procesnih prava. Činjenica je da tužbeni zahtjev nije preciziran u skladu s drugostupanjskim rješenjem od 13. lipnja 1990. godine do danas iako je to sud godinama neprestano tražio od tužitelja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik u parničnom postupku, pridonio je duljini postupka u pravno relevantnom razdoblju jer nije pristupio na tri ročišta (23. lipnja 1999., 21. studenoga 2002. i 4. ožujka 2003. godine), a predujam za izlazak vještaka je uplatio nakon više od sedam mjeseci. Međutim, takvim ponašanjem podnositelja ne može se opravdati ukupno trajanje postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti, ali oni nikako ne opravdavaju ukupno trajanja postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina, deset mjeseci i sedamnaest dana te da je još u tijeku, iako je riječ o postupku radi smetanja posjeda koji je žurne naravi. Iako je i podnositelj doprinio duljini postupka, njegov doprinos ne opravdava ukupno trajanje postupka u razdoblju duljem od sedamnaest godina. Duljini postupka u velikoj je mjeri pridonio tužitelj koji do danas nije precizirao tužbeni zahtjev prema nalogu suda. Međutim, ovakvo ponašanje tužitelja ne smije biti na štetu podnositelja ustavne tužbe kao tuženika u postupku koji također ima interes da se postupak okonča u razumnom roku. Povrh toga, sud je trebao sankcionirati ponašanje tužitelja u parničnom postupku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Pagu, okolnost da se postupak od lipnja 1990. godine cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja koji od tada do danas nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Pagu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3806/2005
Zagreb, 4. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.