USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
394
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio V. S. iz D. S., kojeg
zastupa B. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 11. siječnja 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3984/02 (ranije: Pn-1900/96) u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe V. S. iz D. S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon)
podnio je 10. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 22. ožujka 1996. podnio tužbu
Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »M.« O. d.d. iz Z., radi naknade
štete. Osiguranik tuženog je 10. studenoga 1995. prouzročio prometnu nesreću u kojoj je podnositelj zadobio teške tjelesne
ozljede.
Podneskom od 12. srpnja 1996. podnositelj je
povisio tužbeni zahtjev.
Rješenjem suda od 10. veljače 1997. pozvan je
podnositelj da postavi određeni tužbeni zahtjev, pod prijetnjom odbacivanja, a
što je i učinio podneskom od 20. veljače 1997., kojim je povisio tužbeni
zahtjev na 66.500,00 kuna.
Na ročištu održanom 23. travnja 1997. tuženi je
priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj, dok je sud riješio da će se
provesti medicinsko vještačenje i pozvao podnositelja na uplatu predujma.
Uz podnesak od 30. travnja 1997. podnositelj je
dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje.
Vještaci su nalaz i mišljenje dostavili sudu 1.
kolovoza 1997.
Na ročištu od 20. studenoga 1997. tuženi je
prigovorio nalazu i mišljenju liječnika vještaka, te je riješeno da će se na
sljedeće ročište pozvati vještaci, dok je podnositelj pozvan da dostavi primjerak
tužbe za umješača Đ. J. kojeg su suglasno predložile
obje stranke da se umiješa u ovoj parnici na strani tuženika.
Podneskom od 14. siječnja 1998. podnositelj je
preinačio tužbu na način da traži odštetu u iznosu od 56.000,00 kuna.
Podneskom od 5. svibnja 1998. tuženi je
predložio novo vještačenje.
Na ročište zakazano za 13. svibnja 1998.
pristupio je punomoćnik umješača te je saslušan
vještak.
Sud je dopisom od 14. srpnja 1998. zatražio od
Prekršajnog suda u Dugom Selu broj prekršajnog spisa protiv umješača.
Na ročištu 3. studenoga 1998. saslušan je
podnositelj i umješač, dok je podnositelj pozvan da
dostavi cjelokupnu dokumentaciju umješaču, a što je i
učinio podneskom od 6. studenoga 1998.
Sud je dopisom od 4. veljače 1999. zatražio od
Policijske postaje Dugo Selo zapisnik o očevidu i skicu mjesta događaja.
Na ročištu 2. srpnja 1999. riješeno je da će se
od vještaka zatražiti dodatno očitovanje, dok je sud odbio prijedlog tuženika i
umješača za rekonstrukcijom događaja i prometnim vještačenjem.
Ročište zakazano za 15. rujna 1999. je odgođeno,
budući da vještak nije vratio preuzeti spis.
Dodatno očitovanje vještak je dostavio sudu 23.
studenoga 1999.
Podneskom od 1. ožujka 2000. podnositelj je
izvijestio sud da nema primjedbi na dodatno očitovanje vještaka, nakon čega je
ročište zakazano za 16. svibnja 2000., odgođeno na prijedlog tuženika jer je
novi punomoćnik preuzeo spis.
Podnositelj je podneskom od 2. svibnja 2000.
specificirao tužbeni zahtjev na način da je snizio zahtjev na iznos od
39.500,00 kuna.
Na ročištu 2. lipnja 2000. zaključena je glavna
rasprava i donijeta presuda kojom je naloženo tuženiku da je dužan podnositelju
na ime naknade štete isplatiti iznos od 39.500,00 kuna.
Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu
18. srpnja 2000., a umješač 21. lipnja 2000.
Podnositelj je dao odgovor na žalbu 25. rujna 2000., te je spis otpremljen
Županijskom sudu u Zagrebu 10. listopada 2000.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-9227/00-2 od 28. svibnja 2002., ukinuta je presuda suda
prvog stupnja u dijelu u kome je udovoljeno tužbenom zahtjevu preko iznosa od
20.000,00 kuna i predmet je vraćen tom sudu na ponovno postupanje 2. srpnja
2002.
Na ročištu 12. studenoga 2002. sud je rješenjem
odredio provođenje dokaza rekonstrukcijom na licu mjesta uz sudjelovanje
prometnog vještaka, a koja je provedena 27. veljače 2003.
Nalaz i mišljenje vještak je dostavio sudu 11.
ožujka 2003., a koji je sud proslijedio strankama 27. ožujka 2003.
Na ročištu 7. listopada 2004. riješeno je da će
se izvesti dokaz saslušanjem vještaka.
Ročište zakazno za 10.
studenoga 2005. nije održano zbog službene spriječenosti suca.
Sljedeće ročište zakazano je za 12. siječnja
2006.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22.
ožujka 1996. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade
štete.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4,
6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje
u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 10. studenoga 2004.,
a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, sedam (7)
mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7)
godina i pet (5) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom
razdoblju najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od dvije
godine, jedanaest mjeseci i četiri dana. Nakon toga postupak se vodio pred Županijskim
sudom u Zagrebu u trajanju od jedne godine, osam mjeseci i dvadeset dva dana.
Nakon što je sud ukinuo djelomično presudu suda prvog stupnja, postupak se
ponovo vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od dvije godine, četiri
mjeseca i sedam dana do podnošenja ustavne tužbe. U postupanju sudova nije bilo
duljih razdoblja neaktivnosti.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom
postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog
postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom
predmetu ukupno traje dulje od osam godina, te da je tijekom tog razdoblja
postupak vođen pred sudom prvog i drugog stupnja. Unatoč činjenici što u radu
sudova nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, Ustavni sud je utvrdio da je
dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka,
podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je
zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4279/2004
Zagreb, 11. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.