USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1643

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi N. D. iz Z., zastupane po punomoćnicima J. R. i M. D., odvjetnicima u Z., na sjednici održanoj 9. svibnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5134/05 (raniji broj: Pn-3012/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe N. D. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je dana 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 12. rujna 1989. godine podnositeljica i F. D. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika ZOIL »S.« iz S., a radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je nekoliko ročišta, te je provedeno liječničko i prometno vještačenje. Rješenjem od 5. prosinca 1991. godine postupak je prekinut radi izvanrednih događaja jer je bio prekinut sav poštanski promet između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine.
Podneskom od 15. travnja 1999. godine podnositeljica je predložila određivanje glavne rasprave.
Ročišta su održana dana 5. lipnja 2000. godine, te 10. svibnja 2001. godine kada je određeno provesti vještačenje.
Vještaci su predali nalaz i mišljenje dana 15. lipnja 2001. godine.
Ročište je održano 10. travnja 2002. godine, te je određeno provesti financijsko vještačenje. Podnositeljica je uplatila predujam dana 1. srpnja 2002. godine.
Vještak je pozvan preuzeti spis dana 31. siječnja 2003. godine. Vještak je predao nalaz i mišljenje dana 21. ožujka 2003. godine.
Ročište je održano dana 3. veljače i 13. travnja 2004. godine kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda. Na presudu je uložena žalba, te je spis dana 16. travnja 2004. godine upućen Županijskom sudu u Zagrebu na rješavanje po žalbi.
Žalbeni sud je rješenjem od 12. srpnja 2005. godine ukinuo prvostupanjsku presudu.
Općinski sud u Zagrebu je odredio ročište za dan 8. ožujka 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je dana 12. rujna 1989. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno petnaest (15) godina, devet (9) mjeseci i osamnaest (18) dana, nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji nije postupao učinkovito. Nakon što je postupak u prosincu 1991. godine prekinut jer su u prekidu bile poštanske veze između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, isti je nastavljen tek u lipnju 2000. godine, iako su poštanske veze s Republikom Bosnom i Hercegovinom znatno ranije uspostavljene. Nakon nastavka postupka, prvostupanjski sud i dalje oteže sa postupanjem, iako je riječ o predmetu u kojem se nije postupalo dulje od osam godina, te je stoga u nastavljenom postupku bilo potrebno osobito žurno postupati. Prvi zastoj dogodio se između ročišta održanih 5. lipnja 2000. i 10. svibnja 2001. godine (deset mjeseci i dvadeset i pet dana), zatim 15. lipnja 2001. godine do 10. travnja 2002. godine (devet mjeseci i dvadeset i pet dana). Iako je podnositeljica uplatila predujam za vještačenje još 1. srpnja 2002. godine, vještak je pozvan preuzeti spis tek 31. siječnja 2003. godine. Zastoj je ponovno izazvan između 21. ožujka 2003. i 3. veljače 2004. godine (deset mjeseci i dvanaest dana).
Županijski sud u Zagrebu, kao žalbeni sud, u razumnom je roku odlučio o žalbi protiv prvostupanjske presude.
Postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2856/2005
Zagreb, 9. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.