USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2092

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S.-u. d.o.o. iz S., koju zastupa direktorica M. L., na sjednici održanoj 28. lipnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gž-3796/00 od 12. rujna 2003. godine te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž-3796/00 od 12. rujna 2003. godine, kojom je usvojena žalba tuženika, A. L. iz S., i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-819/00 od 14. rujna 2000. godine na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (podnositeljice ustavne tužbe), kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 591,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti podnositeljici iznos od 591,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake pojedinačne obveze do isplate.
2. Podnositeljica smatra da su osporenom presudom zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članaka 14., 19., 22., 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ističe da drugostupanjski sud neosnovano smatra da podnositeljica, kao prinudni upravitelj stambene zgrade, ne može podnositi tužbu, odnosno ovršne prijedloge radi naplate sredstava zajedničke pričuve, koju su suvlasnici dužni uplaćivati u poseban fond. Smatra da na to ima zakonsko pravo te stoga predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje odluke drugostupanjskog suda.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice i obvezao tuženika, suvlasnika stambene zgrade u S., B. 11, koja je pod prinudnom upravom podnositeljice, platiti iznos od 591,48 kn zajedno sa zateznim kamatama na ime zajedničke pričuve.
Obrazlažući svoje stajalište, prvostupanjski sud navodi:
»Tuženik je potvrdio kako stanari – suvlasnici zgrade u S., B. 11, nisu zaključili međuvlasnički ugovor niti su odredili njime upravitelja zgrade, što sve predstavlja zakonsku obvezu pozivom na odredbe čl. 375., 376. i 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96.), a koju su bili dužni ispuniti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu cit. Zakona, temeljem članka 384. tog Zakona.
Člankom 385. tog Zakona utvrđena je obveza prinudne uprave za zgrade čiji suvlasnici nisu zaključili međuvlasnički ugovor te je određeno kako će jedinice lokalne samouprave odrediti fizičku ili pravnu osobu za obavljanje tih poslova s punim ovlastima upravitelja propisanih cit. zakonom.
Odlukom o osnivanju Trgovačkog društva za organizaciju uprav­ljanja i održavanja stambenih zgrada (»Sl. glasnik Grada Splita«, broj 9/97.) Gradsko vijeće Grada Splita je posao prinudne uprave povjerilo »S.« d.o.o. S., tj. ovdje tužitelju.
Iz navedenog proizlazi ovlaštenje tužitelja na poslove upravljanja nekretninama i naplatu sredstava zajedničke pričuve.«
4. Drugostupanjski sud, uvažavajući žalbu tuženika i preinačujući prvostupanjsku presudu na način da je odbio postavljeni tužbeni zahtjev podnositeljice, svoje stajalište obrazlaže sljedećim razlozima:
»Prema odredbi članka 378. stavak 5. ZV-a, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretnina u postupcima pred državnim tijelima. Iz navedene zakonske stipulacije može se zaključiti samo to da upravitelj ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade čiji je upravitelj pa se on ne može javljati kao stranka u sporu, već stranke u sporovima nastalim u svezi s upravljanjem nekretninom mogu biti samo suvlasnici zgrade, dakako, zastupani po upravitelju.«.
5. Za odlučivanje o ovlasti podnositeljice, kao prinudnog upravitelja navedene stambene zgrade, na naplatu zajedničke pričuve u sudskim postupcima, mjerodavne su sljedeće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima:

Međuvlasnički ugovor

Članak 375.

(1) Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).
(3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.
(4) Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

Upravitelj

Članak 378.

(1) Suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.
(2) Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.
(3) Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.
(4) Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.
(5) Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno.
(6) Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

Upraviteljeve dužnosti i ovlasti

Članak 379.

(1) Upravitelj je dužan osobito:
– brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje,
– obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik,
– utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik,
– raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, sukladno sredstvima kojima raspolaže,
– obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima,
– obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz članka 378. ovoga Zakona,
– položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine,
– izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini (godišnji program) ili za višegodišnje razdoblje, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine,
– prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine kao i za veće radove radi poboljšice.
(...)

Zajednička pričuva

Članak 380.

(1) Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.
(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.
(3) Ako suvlasnici prikupe sredstva zajedničke pričuve u iznosu većem od 10% vrijednosti nekretnine, ta sredstva privremeno nisu dužni izdvajati sve dok se njihov iznos smanji ispod propisanoga minimuma iz stavka 3. ovoga članka.
(4) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.

Prinudna uprava

Članak 385.

(1) Ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. ovoga Zakona, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj).
(2) Prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ove glave Zakona.
6. Prema odredbama članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zajednička pričuva je zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade (kojeg suvlasnici imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor) kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.
Na temelju članka 378. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno.
7. Ustavni sud utvrđuje da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.
8. Slijedom navedenog, podnositeljici je presudom drugostupanjskog suda povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, kojim se jamči jednakost svih pred zakonom. Drugostupanjski sud je u ovom slučaju pogrešno protumačio mjerodavne zakonske odredbe, kojima su uređeni pravni položaj i procesne ovlasti upravitelja višestambene zgrade.
9. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju. Navedeno stajalište Ustavni sud izrazio je u odluci broj: U-III-884/2004 od 16. prosinca 2004. godine (»Narodne novine«, broj 2/05.).
10. Povrede ostalih ustavnih prava, Ustavni sud nije razmatrao jer je ustavna tužba usvojena zbog povrede odredbe članka 14. stavka 2. Ustava.
11. Slijedom iznijetog, na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci.
Odluka o objavi utemeljena je na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-3671/2003
Zagreb, 28. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.