USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1647

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela J. B.-J. iz S., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 16. svibnja 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-962/06 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-3657/00, raniji broj: Pn-4348/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, J. B.-J. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 13. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 9. srpnja 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice protiv društva S. o. d.d. R., Filijala Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je 14. travnja 1997. održao ročište za glavnu raspravu na kojem je podnositeljica dala izjavu o imovnom stanju te ju je sud raspravnim rješenjem oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku. Također, podnositeljica je na ročištu proširila tužbeni zahtjev na Hrvatski ured za osiguranje kao drugotuženika, tuženik je dao odgovor na tužbu, te je sud odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Imenovani vještaci su 27. svibnja 1997. dostavili pismeni nalaz i mišljenje te je podnositeljica podneskom od 24. srpnja 1997. specificirala tužbeni zahtjev. Na ročištu održanom 17. rujna 1997. saslušan je vještak u odnosu na istaknute primjedbe tuženika na izrađeni nalaz i mišljenje te je sud proveo dokaz saslušanjem podnositeljice kao stranke u postupku.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 6. studenoga 1997. glavna rasprava je zaključena;
– protiv presude i rješenja suda, broj: Pn-4348/96 od 6. studenoga 1997., podnositeljica i tuženik su 30. srpnja 1997. izjavili žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;
– odlukom, broj: Gž-9853/98 od 18. travnja 2000., Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 17. studenoga 2000. sud je odredio da će se konkretnom spisu priklopiti spisi tog suda, broj: Pn-6662/98 i Pn-4034/99;
– podneskom od 7. lipnja 2001. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 19. studenoga 2001. sud je podnositeljici naložio dostavu dokumentacije;
– podneskom od 3. prosinca 2001. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 8. travnja 2002. sud je odredio da će se službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova zatražiti određeni podaci;
– podneskom od 3. listopada 2002. podnositeljica je predložila sudu zakazivanje ročišta;
– ročište zakazano za 20. siječnja 2003. odgođeno je zbog bolesti uredujućeg suca;
– podneskom od 14. svibnja 2003. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 6. studenoga 2003. određeno je provođenje dokaza saslušanjem podnositeljice;
– na ročištu održanom 12. veljače 2004. sud je saslušao podnositeljicu;
– na ročištu održanom 19. travnja 2004. sud je odredio pribaviti određene podatke te provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 23. rujna 2004. sud je saslušao pristiglog svjedoka te je odredio daljnje saslušanje svjedoka;
– na ročištu održanom 4. veljače 2005. saslušan je svjedok te je određeno ponovno saslušanje podnositeljice;
– na ročištu održanom 10. svibnja 2005. dopunski je saslušana podnositeljica te je određeno da će se spisu priklopiti spis tog suda, broj: Pn-4034/99;
– ročište zakazano za 14. listopada 2005. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva tuženiku;
– na ročištu održanom 24. studenoga 2005. sud je glavnu raspravu zaključio;
– protiv odluke suda, broj: Pn-3657/00 od 9. prosinca 2005., podnositeljica je izjavila žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gžn-962/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 9. srpnja 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 13. lipnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, jedanaest (11) mjeseci i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju parnični postupak najprije se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao jedno (1) ročište na kojem je glavnu raspravu zaključio.
U povodu žalbi stranaka, predmet je dostavljen Županijskom sudu na odlučivanje, koji je svojom odlukom ukinuo prvostupanjsku odluku i rješenje suda te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta za glavnu raspravu, zatražio od nadležne policijske postaje Ministarstva unutarnjih poslova određene podatke, izvršio uvid u predložene spise toga suda, saslušao i dopunski saslušao podnositeljicu, proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka te glavnu raspravu zaključio i donio odluku o tužbenom zahtjevu podnositeljice.
U povodu žalbe, izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje gdje se vodi pod brojem: Gžn-962/06.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini konkretnog sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari, budući da je zbog promjene registarskih tablica s jednog vozila na drugo bilo teže utvrditi kod kojeg je osiguravajućeg društva vozilo koje je sudjelovao u prometnoj nezgodi bilo osigurano.
Međutim, Ustavni sud ocjenjuje da, unatoč tome postupak traje nerazumno dugo (preko osam (8) godina), uzimajući pri tome u obzir i razdoblje neaktivnosti suda prvog stupnja od 8. travnja 2002. do 6. studenoga 2003. godine.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko osam (8) godina. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost suda, kao i okolnost da podnositeljica nije doprinijela duljini postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2657/2005
Zagreb, 16. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.