USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1648

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. J. iz Z., na sjednici održanoj 17. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositeljica je 31. siječnja 2005. godine podnijela ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka koji se vodi pod brojem: Is-56/96.

2. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

1.2. PARNIČNI POSTUPAK BROJ: Ps-1604/91 (POSTUPAK KOJI JE PRETHODIO OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositeljica je 16. studenoga 1989. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenula parnični postupak protiv M. Z. radi iseljenja iz stana u njezinom vlasništvu.
Tuženik je u navedeni stan uselio na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), jer stan nije odgovarao potrebama porodičnog domaćinstva podnositeljice.
Presudom od 11. svibnja 1994. godine naloženo je tuženiku iseliti iz stana.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-1977/95 odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. ožujka 1998. godine odbijena je revizija tuženika kao neosnovana.

2.2. OVRŠNI POSTUPAK, BROJ: Is-56/96

Podnositeljica je 28. veljače 1996. godine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ps-1604/91 od 11. svibnja 1994. godine, podnijela Općinskom sudu u Zagrebu izvršni prijedlog protiv M. Z. (u daljnjem tekstu: ovršenik) radi iseljenja.
Dana 1. travnja 1996. godine Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o izvršenju.
Podneskom od 15. travnja 1996. godine ovršenik je predložio odgodu izvršenja do donošenja odluke o reviziji koju je izjavio protiv pravomoćne odluke Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ps-1604/91.
Rješenjem od 1. srpnja 1996. godine sud je odgodio ovrhu.
Nakon što je 25. ožujka 1998. godine okončan revizijski postupak, podneskom od 6. studenoga 1998. godine ovršenik je zatražio odgodu ovrhe na temelju članka 52. stavka 3. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, broj 91/96. i 48/99. – odluka Ustavnog suda, u daljnjem tekstu: ZNS) dok mu podnositeljica ne osigura odgovarajući stan na kojem bi stekao položaj zaštićenog najmoprimca.
Podneskom od 23. studenoga 1998. podnositeljica je dostavila sudu presudu Vrhovnog suda od 25. ožujka 1998. godine te predložila nastavak postupka.
Podneskom od 18. prosinca 1998. godine podnositeljica je požurila postupanje suda.
Zaključkom od 3. veljače 1999. godine sud je pozvao ovršenika da dostavi dokaz o statusu zaštićenog najmoprimca.
Podneskom od 24. veljače 1999. godine ovršenik je u spis dostavio tužbu od 22. veljače 1999. godine, kojom je pokrenut postupak za utvrđenje statusa zaštićenog najmoprimca i donošenja presude koja nadomješta ugovor o najmu stana.
Podnescima od 25. veljače 1999. godine, 24. ožujka 1999. godine i 12. svibnja 1999. godine podnositeljica je požurivala postupanje suda.
Rješenjem od 25. svibnja 1999. godine ovrha je odgođena. Rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada podnositeljica dostavi dokaz o tome da je ovršeniku osigurala drugi odgovarajući stan u smislu članka 52. stavka 3. Zakona o najmu stanova koji glasi: »Presuda o iseljenju osoba koje se koriste stanovima u vlasništvu fizičkih osoba na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima neće se ovršiti dok vlasnik stana toj osobi ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će steći pravni položaj zaštićenog najmoprimca.«.
Protiv navedenog rješenja podnositeljica je 15. lipnja 1999. godine podnijela žalbu.
Rješenjem od 28. ožujka 2000. godine Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu podnositeljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Spis je nakon toga vraćen prvostupanjskom sudu.
Podneskom od 2. svibnja 2003. godine podnositeljica je požurila postupanje suda.
Zaključkom od 6. svibnja 2003. godine sud je pozvao podnositeljicu da dostavi dokaz o tome da je ovršeniku osigurala drugi odgovarajući stan u skladu s odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2000. godine.
Podnescima od 20. svibnja 2003. godine i 9. rujna 2004. godine podnositeljica je zamolila produljenje roka za postupanje po zaključku od 6. svibnja 2003. godine.
Zaključkom od 29. travnja 2005. godine sud je ponovno pozvao podnositeljicu da dostavi dokaz o tome da je ovršeniku osigurala drugi odgovarajući stan.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU

3. U svojem očitovanju od 18. svibnja 2005. godine Općinski sud u Zagrebu izložio je kronologiju postupanja u predmetu, te je naveo da podnositeljica nije postupila u skladu sa zaključcima od 6. svibnja 2003. godine i 29. travnja 2005. godine. Sud je također naveo da budući da se radi o postupku izvršenja koji se vodi na temelju pisanih prijedloga vjerovnika, ne postoji na zakonu utemeljeno ovlaštenje po kojem bi u ovoj fazi postupka mogao poduzimati radnje po službenoj dužnosti.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Za konkretan predmet mjerodavna je i odredba članka 52. stavka 3. Zakona o najmu stanova koji glasi: »Presuda o iseljenju osoba koje se koriste stanovima u vlasništvu fizičkih osoba na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima neće se ovršiti dok vlasnik stana toj osobi ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će steći pravni položaj zaštićenog najmoprimca.«.
U vezi navedene odredbe Ustavni sud je izrazio svoje pravno stajalište u odluci i rješenju broj: U-I-762/1996 od 31. ožujka 1998. godine (»Narodne novine«, broj 48/99.). Navedenom odlukom, odnosno rješenjem nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka radi ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članka 52. stavka 3. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, broj 91/96.).

Ustavna tužba nije osnovana.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da je podnositeljica 28. veljače 1996. godine na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ps-1604/91 od 11. svibnja 1994. godine, podnijela Općinskom sudu u Zagrebu izvršni prijedlog radi iseljenja, da je postupak ovrhe i dalje u tijeku, te da traje nešto više od deset godina.
Što se tiče postupanja suda u konkretnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da Općinski sud u Zagrebu ne može provesti ovrhu, jer se prema članku 52. stavku 3. Zakona o najmu stanova, presuda o iseljenju ne može izvršiti dok vlasnik stana, u ovom slučaju podnositeljica ustavne tužbe, ovršeniku ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će on steći status zaštićenog najmoprimca.
Tijekom ustavnosudskog postupka također je utvrđeno da je svojim zaključcima od 6. svibnja 2003. godine i 29. travnja 2005. godine Općinski sud u Zagrebu pozivao podnositeljicu da dostavi dokaz o tome da je ovršeniku osigurala drugi odgovarajući stan.
Podnescima od 20. svibnja 2003. godine i 9. rujna 2004. godine podnositeljica je zamolila produljenje roka za postupanje po zaključku od 6. svibnja 2003. godine. Iz preslike spisa i očitovanja Općinskog suda u Zagrebu vidljivo je da podnositeljica još uvijek nije postupila po navedenom zaključku.
Iz svega navedenog vidljivo je da je postupanje Općinskog suda u Zagrebu utemeljeno na Zakonu o najmu stanova, ta da sud ne može po službenoj dužnosti poduzimati radnje koje bi ubrzale postupak. S druge strane, podnositeljica još uvijek nije postupila po odredbi Zakona o najmu stanova na način da bi osigurala odgovarajući stan ovršeniku. Opravdano se postavlja pitanje je li navedenom zakonskom odredbom stavljen prevelik teret na podnositeljicu. Svoje pravno stajalište o tome, Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je u svojoj odluci broj: U-I-762/1996 od 31. ožujka 1998. godine (»Narodne novine«, broj 48/99.), kojom nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članka 52. stavka 3. Zakona o najmu stanova, a koja u relevantnom dijelu glasi:
»Članak 52. stavak 3. Zakona o najmu propisuje da se presuda o iseljenju osoba koje se koriste stanovima u vlasništvu fizičkih osoba na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima iz 1985. godine neće ovršiti dok vlasnik stana toj osobi ne osigura drugi odgovarajući stan na kojem će steći pravni položaj zaštićenog najmoprimca.
Predlagatelji .... kao najmodavci osporavaju navedenu odredbu smatrajući da nije jasno zašto se teret osiguravanja drugog odgovarajućeg stana najmoprimcu stavlja na teret vlasnika stana, umjesto da taj teret preuzme država. Navode da se time vlasnici stanova dovode u neravnopravan položaj i da to nije u skladu s člankom 48. Ustava...
... Osporavana odredba, po ocjeni Suda, nadovezuje se na odredbu članka 48. stavka 1. Zakona o najmu ... Stoga je zakonodavac opravdano na ovdje propisani način zaštitio najmoprimce, ali samo one koji su to postali prema odredbi članka 61. stavka 5. Zakona o stambenim odnosima iz 1985. godine, dakle kada su vlasnici unatoč tom vlasništvu zadržali stanarsko pravo na većem stanu kojeg su opet bez ograničenja mogli otkupiti prema pogodovnim odredbama Zakona o prodaji.«.
Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljici u konkretnom slučaju nisu povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkom I. izreke ove odluke.
Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-510/2005
Zagreb, 17. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.