USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

757

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo T. K. iz O., kojeg zastupa M. M., odvjetnica iz T., na sjednici održanoj 15. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

– presuda Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-188/03 od 26. veljače 2003. godine u cijelostii

– presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-558/02 od 8. studenoga 2002. godine, u dijelu izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja za isplatu dijela plaće u razdoblju od 10. lipnja 1997. godine do 7. travnja 1999. godine, te se u tom dijelu predmet vraća Općinskom sudu u Zadru na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-188/03 od 26. veljače 2003. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-558/02 od 8. studenoga 2002. godine u dijelu izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja kojim je od Republike Hrvatske Ministarstva unutarnjih poslova zatražio isplatu razlike plaće za razdoblje od 10. lipnja 1997. do 7. travnja 1999. godine.

2. U ustavnoj tužbi podnositelj navodi da je Županijski sud u Zadru osporenom presudom, pogrešnom primjenom materijalnog prava, povrijedio ustavna prava propisana odredbama članka 14., članka 26. i članka 55., kao i odredbe članaka 3. i 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske.

Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Zadru, broj: P-558/00.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

3. Člankom 62. stavkom 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

4. Tijekom postupaka koji su prethodili postupku kod ovog Suda, utvrđeno je nespornim da je podnositelj od 1. siječnja 1996. godine trajno premješten na službeničko mjesto prometnog policajca u X. Policijskoj postaji Obrovac, koja je na području posebne državne skrbi, dok je istodobno prebivao u Zadru, a koji grad se ne nalazi na području posebne državne skrbi.

Prema stajalištu nadležnih sudova, podnositelju ne pripada uvećana plaća za 25% u razdoblju od 10. lipnja 1997. godine do 7. travnja 1999. godine te u ovom slučaju nema temelja primjeni odredbe članka 19. stavka 1. točke 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 44/96., 57/96. i 124/97., u daljnjem tekstu: ZPPDS), s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da nije u vrijeme obuhvaćeno tužbenim zahtjevom prebivao i boravio na području posebne državne skrbi, što je zajedno s radom na tom području kumulativan uvjet za stjecanje prava na uvećanu plaću, prema izričitoj odredbi članka 1. stavka 2. i članka 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, broj 73 od 21. srpnja 2000. godine, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine, u daljnjem tekstu: ZID ZPPDS) i za razdoblje prije stupanja na snagu navedenih zakonskih odredbi ZID ZPPDS-a.

5. Drugostupanjski sud je svoje stajalište utemeljio na odredbama članaka 1. stavka 2. i 17. ZID ZPPDS-a koji glase:

 

Članak 1. stavak 2.

Prava iz ovog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i boravište na područjima posebne državne skrbi, i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi.

 

Članak 17.

Postupci pokrenuti radi ostvarivanja prava iz ovog Zakona do dana stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se po odredbama ovog Zakona.

U obrazloženju drugostupanjske presude navodi se: »novelom zakona od 29. srpnja 2000. godine »Narodne novine« 73/00) pooštreni su uvjeti za ostvarivanje prava na uvećanu plaću, jer se kao pretpostavka sada javlja prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi, s time da je člankom 17. novele izričito određeno da se ne primjenjuje načelo zaštite stečenih prava, budući se ta odredba ima primjenjivati i na sve postupke koji su pokrenuti prije te izmjene a nisu pravomoćno okončani uz napomenu kako postoji ovakva ustavna mogućnost zakonodavca.«

6. Osnovano podnositelj ističe povredu ustavnog prava jednakosti svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava.

Za postojanje prava na uvećanu plaću u konkretnom slučaju, prema ocjeni Ustavnog suda, mjerodavna je odredba članka 19. stavaka 1. i 2. ZPPDS-a koje glase:

 

Članak 19. stavak 1.

Plaće državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima (...), kojima se plaće osiguravaju u državnome proračunu ili u odgovarajućim izvanproračunskim fondovima, a zaposleni su na područjima posebne državne skrbi, uvećavaju se u odnosu na plaće u drugim dijelovima Republike Hrvatske:

(...)

 

Članak 19. stavak 2.

za 25% na područjima druge skupine, iz članka 5. ovoga Zakona.

ZID ZPPDS kao dodatni uvjet za ostvarivanje prava propisanog odredbom članka 19. ZPPDS-a propisuje uz zaposlenje na području posebne državne skrbi, i prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi.

Do stupanja na snagu ZID ZPPDS-a 29. srpnja 2000. godine, prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi nije bilo zakonski uvjet za ostvarivanje prava na uvećanu plaću. Stoga odredba članka 1. ZID ZPPDS-a nije mjerodavna u konkretnom slučaju dok odredba članka 17. ZID ZPPDS nema povratno djelovanje u slučaju ostvarivanja prava na uvećanu plaću za ostvareni rad do 29. srpnja 2000. godine.

Pravo na uvećanu plaću ostvaruje se ako je rad izvršen. Zbog toga postupak u kojem se traži isplata uvećane plaće predstavlja postupak radi ostvarenog prava prije donošenja ZID ZPPDS koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000. godine, kojim su propisani dodatni uvjeti za ostvarivanje prava na uvećanu plaću, a to je prebivalište i boravište na području posebne državne skrbi.

Prema ocjeni Ustavnog suda, prijelazna odredba članka 17. ZID ZPPDS-a, na kojoj odredbi sudovi temelje osporene odluke, u dijelu koji glasi »postupci radi ostvarivanja prava« nema pravni značaj postupka ostvarivanja kondemnatorne zaštite radi realizacije već ostvarenog prava ispunjenjem za to propisanih zakonskih pretpostavki, već postupka radi ostvarivanja prava u kojem se donosi odluka konstitutivnog značenja, što nije predmet ovog ustavnosudskog postupka, pa se na njega ne može niti primijeniti.

Iz tih razloga Ustavni sud ocjenjuje da se pravna stajališta osporene presude ne temelje na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava, te je stoga u ovom slučaju podnositelju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

7. Zbog utvrđenja povrede navedenog ustavnog prava, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositelja o povredi ostalih ustavnih prava na koje ukazuje u ustavnoj tužbi.

Odredbe članka 3. i članka 117. stavka 3. Ustava, na koje se podnositelj također poziva u ustavnoj tužbi, ne sadrže ustavna prava te ne mogu biti temelj za ustavnu tužbu, u smislu članka 62. Ustavnog zakona.

8. Slijedom navedenog, na temelju članaka 74. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci, a odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-III-1696/2003

Zagreb, 15. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.