USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1828

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. S. iz Z., koju zastupa A. K., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 30. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-1598/06 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-3587/90) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, A. S. iz Z., R. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 12. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 4. prosinca 1990. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom Z. S. iz Z., sina podnositeljice, protiv tuženika društva »D.« Zajednica osiguranja K. radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud ukupno je održao 8 ročišta za glavnu raspravu, odredio i proveo medicinsko vještačenje po vještacima ortopedu i neuropsihijatru, saslušao vještake, proveo dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke u postupku, te odredio provođenje dokaza saslušanjem drugotuženika (podneskom od 24. lipnja 1992. tužitelj je kao drugotuženika označio N. B. iz Z.).

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– na ročištu održanom 9. studenoga 1995. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem tuženika, a iduće ročište održano je 18. ožujka 1996.;

– na ročištu održanom 22. studenoga 1996. sud je saslušao svjedoka te odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po specijalisti za vaskularne bolesti;

– ročište zakazano za 5. rujna 1997. odgođeno je zbog nepristupa drugotuženika;

– na ročištu održanom 29. rujna 1997. sud je, radi dopune nalaza i mišljenja, saslušao vještaka;

– rješenjem suda broj: Pn-3587/90 od 23. ožujka 1998. sud je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu;

– sljedeća ročišta za glavnu raspravu održana su 16. rujna 1999., 3. studenoga 1999. te 10. ožujka 2000.;

– rješenjem suda od 10. svibnja 2000. određeno je provođenje financijskim vještačenjem;

– na ročištu održanom 18. svibnja 2000. određeno je da će se pozvati vještaka na dopunu nalaza i mišljenja;

– na ročištu održanom 10. srpnja 2000. sud je saslušao tužitelja na okolnost pružanja tuđe pomoći i njege;

– na ročištu održanom 16. studenoga 2000. određena je pribava podataka;

– na ročištu održanom 12. ožujka 2001. sud je dodatno saslušao vještaka;

– na ročištu održanom 17. svibnja 2001. sud je ponovno dopunski saslušao vještaka;

– na ročištu održanom 12. rujna 2001. određeno je kombinirano prometno-medicinsko vještačenje;

– na ročištu održanom 4. srpnja 2002. kao javnost pristupio je I. S., koji je obavijestio sud da je tužitelj u međuvremenu preminuo;

– podneskom od 16. svibnja 2003. nasljednica pok. tužitelja, A. S., dostavila je sudu rješenje o nasljeđivanju te je sudu predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 18. ožujka 2004. podnositeljica je povukla tužbeni zahtjev u odnosu na nematerijalnu štetu, određeni vještaci dopunili su svoj nalaz i mišljenje te je raspravnim rješenjem odlučeno da će se pribaviti spis Općinskog suda u Zagrebu broj: Ks-680/90 i potom odrediti dopunsko prometno vještačenje;

– rješenjem od 29. travnja 2004. određeno je dopunsko prometno vještačenje;

– na ročištu održanom 6. srpnja 2005. sud je dopunski saslušao vještaka;

– na ročištu održanom 14. rujna 2005. glavna rasprava je zaključena;

– protiv odluke suda broj: Pn-3587/90 od 28. rujna 2005. prvotuženik je 10. veljače 2006., podnositeljica 13. veljače 2006. te drugotuženik 14. veljače 2006. izjavio žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gžn-1598/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice 4. prosinca 1990.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1., 4., 6., 7. i 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 12. svibnja 2005. a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno četrnaest (14) godina, pet (5) mjeseci i deset (10) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositeljice, ukupno održao osamnaest (18) ročišta, odredio i proveo medicinsko vještačenje, financijsko vještačenje, kombinirano prometno-medicinsko vještačenje, dopunsko prometno vještačenje, saslušao predloženog svjedoka, dopunski saslušao vještake i tužitelja te odlučio o tužbenom zahtjevu.

U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da tužitelj i kasnije, podnositeljica ustavne tužbe, kao nasljednica tužitelja u parničnom postupku, nisu doprinijeli duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenoj pravnoj stvari budući da je bilo potrebno odrediti i provesti više različitih vještačenja.

Međutim, Ustavni sud unatoč tome ocjenjuje da provođenje određenih vještačenja ne opravdava nerazumno dugo vođenje konkretnog parničnog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko četrnaest (14) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Imajući u vidu duljinu postupka, činjenicu da prvostupanjski sud, iako je zaključio glavnu raspravu, nije sukladno zakonskim rokovima izradio i dostavio odluku strankama u postupku, kao i okolnost da podnositeljica nije doprinijela duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2101/2005

Zagreb, 30. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.