USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
401
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec,
predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio V. D. iz Z., kojeg zastupa
B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2006. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3587/05 (ranije: Pn-3932/93),
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe V. D. iz Z., G.
23, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29.
stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni
tekst) u iznosu od 9.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je, na temelju članka 63.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnio 16. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka
koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-3587/05
(ranije: Pn-3932/93), smatrajući da mu je povrijeđeno
ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u
Zagrebu broj: Pn-3587/05 (ranije: Pn-3932/93),
utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava
podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 15. srpnja 1993. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženih, »C. o.« d.d. Z. i Republike
Hrvatske, radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta
10. prosinca 1993., 8. siječnja 1996., 18. travnja 1996. i 10. ožujka 1997.
godine, te je provedeno prometno vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od
16. siječnja 1998. godine podnositelj je preinačio tužbu i tužbeni zahtjev.
Na ročištu 3. ožujka 1998. godine zaključena je
glavna rasprava.
Podneskom od 16. listopada 1998. godine podnositelj
je zamolio sud za dostavu presude i rješenja.
Presuda i rješenje otpremljeni su 24. prosinca
1998. godine. Presudom je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika te odbijen u odnosu na drugotuženika,
a rješenjem je naloženo podnositelju da naknadi parnični trošak drugotuženiku.
Prvotuženik je 7. siječnja 1999.
godine izjavio žalbu protiv presude.
Podnositelj je 13. siječnja 1999. godine izjavio
žalbu protiv presude.
Spis je otpremljen 26. ožujka 1999. godine
Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-3265/99
od 5. prosinca 2000. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet
vratio 9. siječnja 2001. godine tom sudu na ponovno suđenje.
Podneskom od 20. veljače 2001. godine
podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 17. svibnja 2001. godine
odgođeno je jer za podnositelja nije pristupio nitko.
Na ročištu 16. svibnja 2002. godine sud je
riješio provesti dokaze saslušanjem svjedoka S. R. i R. S.
Sud je dopisom od 26. lipnja 2002. godine
zatražio provjeru adresa za svjedoke S. R. i R. S. Dopisom od 3. srpnja 2002.
godine dostavljena je adresa za S. R., ali ne i za R. S.
Na ročište 6. svibnja 2003. godine nije
pristupio uredno pozvan svjedok S. R., dok je dostava poziva za drugog svjedoka
vraćena s naznakom »adresa nedovoljna«. Sud je zakazao sljedeće ročište za 1.
prosinca 2003. godine.
Na ročište zakazano za 1. prosinca 2003. godine
nije pristupio svjedok S. R. Sud je riješio provjeriti adresu za svjedoka R. S.
te na sljedeće ročište pozvati svjedoka S. R. pod prijetnjom dovođenja.
Dopisom od 2. prosinca 2003. godine sud je od
Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, zatražio adresu
za svjedoka R. S. Njegova adresa dostavljena je dopisom Ministarstva unutarnjih
poslova, Policijske uprave zagrebačke, od 5. prosinca 2003. godine.
Na ročištu 4. veljače 2005. godine saslušani su
svjedoci R. S. i S. R., te je zaključena glavna rasprava.
Na ročištu 17. veljače 2005. godine objavljena
je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika
te usvojen u odnosu na drugotuženika.
Tužitelj i drugotuženik
su 10. ožujka 2005. godine izjavili žalbu protiv presude.
Spis je radi odlučivanja o žalbi otpremljen Županijskom
sudu u Zagrebu koji ga je zaprimio 5. travnja 2005. godine.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gžn-1248/05 od 19. travnja 2005. godine, ukinuo
prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovni
postupak. Spis je otpremljen 13. svibnja 2005. godine Općinskom sudu u Zagrebu
gdje mu je dodijeljen novi broj: Pn-3587/05.
Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu održao je
ročišta 7. srpnja 2005. i 21. studenoga 2005. godine.
Na ročištu 9. siječnja 2006. godine zaključena
je glavna rasprava.
Sljedeće ročište zakazano je za 23. siječnja
2006. godine radi objave presude.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 15.
srpnja 1993. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje
od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju
Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1,
4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst,
8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije),
koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje
u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. prosinca 2004. godine,
a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do
dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, pet
(5) mjeseci i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju
Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7)
godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo
vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je glavnu raspravu zaključio 3.
ožujka 1998. godine, a presudu donio i otpremio nakon više od devet mjeseci.
Povodom žalbe na presudu Županijski sud u Zagrebu je nakon oko jedne godine i
devet mjeseci donio rješenje kojim je tu presudu ukinuo.
Od 9. siječnja 2001. godine postupak se vodio
pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 1. prosinca 2003. do 4.
veljače 2005. godine (jedna godina, dva mjeseca i tri dana), a presudu je donio
nakon više od četiri godine.
Od 5. travnja 2005. godine postupak se povodom
žalbe na presudu opet vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu. Taj je sud nakon
četrnaest dana donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu pa se sada
postupak ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku u pravno relevantnom razdoblju nije bitno doprinio duljini
postupka. Naime, na ročište 17. svibnja 2001. godine za podnositelja nije
pristupio nitko pa je stoga ono odgođeno.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema
elemenata složenosti.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno
relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u
trajanju od sedam godina, jedan mjesec i jedanaest dana, te da je još u tijeku.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito
postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak ponovno vodi
pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo
podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1.
Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-4902/2004
Zagreb, 19. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.