USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

314

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio C. P. d.o.o. iz G., kojeg zastupa I. B. A., odvjetnica iz G., na sjednici održanoj 22. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 5. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 7. svibnja 1998. godine podnositelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika D. K.

Uz prijedlog nije plaćena sudska pristojba, te je ovrhovoditelj pozvan na plaćanje iste opomenom od 12. svibnja 1998. godine.

Ovrhovoditelj nije platio pristojbu po opomeni, te je stoga pokrenut postupak naplate pristojbe prisilnim putem dopisom od 2. srpnja 1998. godine Ministarstvu financija koje je podneskom od 22. travnja 1999. godine obavijestilo sud da je pristojba naplaćena.

Budući je prijedlog za ovrhu bio nepotpun, rješenjem suda od 20. listopada 1999. godine pozvan je ovrhovoditelj naznačiti točan i potpun naziv sjedišta ZAP-a, odnosno banke i broj žiro računa ovršenika.

Podneskom od 27. prosinca 1999. godine ovrhovoditelj udovoljava traženju suda.

Dana 20. siječnja 2000. godine sud je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha na žiroračunu ovršenika.

Rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 22. travnja 2000. godine, te je dostavljeno na provedbu Zagrebačkoj banci 22. kolovoza 2000. godine. Dostavom rješenja instituciji koja provodi platni promet ovrha se smatra provedenom.

Ovrhovoditelj nije obavijestio sud da ovrha ne bi bila provedena, niti je stavljao daljnjih prijedloga.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba nije osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ovršni postupak započeo je 7. svibnja 1998. godine podnošenjem prijeloga za ovrhu Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Ustavna tužba podnijeta je 5. srpnja 2005. godine, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset osam (28) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se ovršni postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je postupao učinkovito, donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima, te ga dostavio dužnikovom dužniku.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj znatno pridonio duljini trajanja postupka. Već u samom početku postupka podnositelj nije uplatio sudsku pristojbu niti pri podnošenju prijedloga za ovrhu, niti po opomeni, tako da je pristojba morala biti naplaćena prislinim putem, čime je podnositelj onemogućio postupanje suda sve do 22. travnja 1999. godine. Podnositelj je nadalje pridonio duljini postupka time što nije u prijedlogu za ovrhu naveo sve potrebne podatke, radi čega ga je sud, nakon što je sudska pristojba naplaćena prisilno, morao pozivati na dopunu ovršnog prijedloga.

Nadalje, nakon što je sud donio rješenje o ovrsi i ono postalo pravomoćno, te dostavljeno instituciji koja provodi platni promet, ovrhovoditelj nije ni na koji način obavijesito sud da ovrha nije provedena.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da je Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi čim su se za to stekli uvjeti, to jest čim je sudska pristojba naplaćena prisilnim putem i kada je ovrhovoditelj nadopunio ovršni prijedlog. Rješenje o ovrsi je po svojoj pravomoćnosti dostavljeno Zagrebačkoj banci na provedbu u kolovozu 2000. godine. Imajući u vidu okolnost da je podnositelj tek podneskom od 27. prosinca 1999. godine dopunio ovršni prijedlog, Ustavni sud smatra da je rješenje o ovrsi donijeto u kratkom roku, te je isto vrlo brzo dostavljeno na provedbu.

Nakon što je rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu dužnikovom dužniku, sud, koji je proveo sve potrebne radnje, nije imao nikakvog razloga sumnjati da je ovrha provedena. Upravo je na podnositelju ležala dužnost da o neprovođenju ovrhe izvijesti sud. Ovrhovoditelj je propustio to učiniti, te sve od kolovoza 2000. godine, kada je rješenje o ovrsi dostavljeno dužnikovom dužniku, ne poduzima niti jednu radnju u postupku ovrhe niti daje ikakav prijedlog, već umjesto toga podnosi ustavnu tužbu radi duljine postupka. Ustavni sud smatra da je Trgovački sud u Zagrebu u svemu postupao učinkovito i savjesno. Nasuprot tome podnositelj je već od samog početka postupka ovrhe izazvao zastoje u postupku podnošenjem nepotpunog prijeloga za ovrhu i, posebno, neplaćanjem sudske pristojbe koja je morala biti naplaćena prislinim putem. Ustavni sud posebno napominje da je upravo neaktivnost podnositelja i njegov propust da obavijesti sud da ovrha nije provedena uzrok nepoduzimanja daljnjih radnji u postupku koje bi bile usmjerene na namirenje tražbine. Sud koji provodi ovrhu nije odgovoran za namirenje tražbine, već je dužan poduzeti sve potrebne radnje u okviru ovršnog postupka usmjerene na provedbu rješenja o ovrsi. U ovom postupku Trgovački sud u Zagrebu sve takve radnje je i proveo, a odgovornost za neprovođenje pravomoćnog rješenja o ovrsi od strane dužnikova dužnika ne leži na sudu koji vodi postupak ovrhe. Upravo je podnositelj kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku, propustom da izvijesti sud o neprovođenju pravomoćnog rješenja o ovrsi onemogućio sud ne samo da poduzima daljnje radnje u postupku, već i ostavio sud u uvjerenju da je rješenje o ovrsi provedeno. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud ocjenjuje da nije povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u izreci.

6. Odluka o objavi (točka II.) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2920/2005

Zagreb, 22. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.