USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

403

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. P. L. iz Z., koju zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-6522/05 (raniji broj: Pn-5008/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe, R. P. L. iz Z., R. 10, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 2. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositeljice 16. lipnja 1995. protiv C. o. d.d. Z. radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. prvostupanjski sud održao je dva ročište za glavnu raspravu te je odredio i proveo dokaz medicinskim vještačenjem te je odlučio provesti dokaz saslušanjem određenog vještaka.

U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– ročište za glavnu raspravu održano je 4. veljače 1998. te 8. srpnja 1998., na kojemu je sud zaključio glavnu raspravu;

– odlukom broj: Pn-5008/95 od 8. srpnja 1998. sud je djelomič­no usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice te je predmet u povodu žalbe tuženika od 21. rujna 1998. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;

– odlukom broj: Gž-11601/98 od 21. rujna 1999. viši sud je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje;

– na ročištu održanom 14. ožujka 2000. sud je odredio provođenje novog medicinskog vještačenja budući da je ranije određeni vještak u međuvremenu preminuo;

– na ročištu održanom 12. veljače 2001. saslušan je vještak te je određeno novo medicinsko vještačenje;

– podneskom od 23. veljače 2001. podnositeljica je izvijestila sud da odustaje od prijedloga za provođenje novog medicinskog vještačenja te je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– podneskom od 17. svibnja 2001. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;

– na ročištu održanom 15. travnja 2002. glavna rasprava je zaključena;

– rješenjem broj: Pn-6877/99 od 15. travnja 2002. sud je preotvorio glavnu raspravu radi dopune dokaznog postupka;

– na ročištu održanom 17. listopada 2003. određeno je provođenje dokaza saslušanjem podnositeljice i vještaka;

– na ročištu održanom 18. veljače 2004. sud je saslušao podnositeljicu;

– na ročištu održanom 16. travnja 2004. sud je saslušao vještaka;

– na ročištu održanom 18. lipnja 2004. glavna rasprava je zaključena;

– odlukom broj: Pn-6877/99 od 18. lipnja 2004. sud je u većem dijelu usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan;

– rješenjem od 27. siječnja 2005. sud je strankama dostavio ispravljeni prijepis prvostupanjske odluke;

– protiv prvostupanjske odluke tuženik je 15. veljače 2005. izjavio žalbu te je predmet dostavljen višem sudu na odlučivanje;

– odlukom višeg suda broj: Gžn-1347/05 od 27. rujna 2005. prvostupanjska odluka je djelomično ukinuta te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, gdje se vodi pod brojem: Pn-6522/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i preslike parničnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.

Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 16. lipnja 1995. pred Općinskim sudom u Zagrebu.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 2. ožujka 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, osam (8) mjeseci i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset četiri (24) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Parnični postupak se u pravno relevantnom razdoblju najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je proveo dva ročišta za glavnu raspravu te odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu. U povodu žalbe tuženika predmet je dostavljen višem sudu na odlučivanje, koji je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku sud je održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio i proveo vještačenje po novom vještaku medicinske struke, saslušao podnositeljicu i vještaka te odlučio o tužbenom zahtjevu podnositeljice.

U povodu žalbe tuženika sud je predmet dostavio Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parnič­nom postupku, nije doprinijela duljini postupka. Naprotiv, pod­nescima je u više navrata požurivala zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o slože­noj pravnoj stvari.

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje parničnog postupak dulje od deset (10) godina, a da postupak nije pravomoćno okončan, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Navedeno osobito imajući u vidu više razdoblja neaktivnosti suda (od 14. ožujka 2000. do 12. veljače 2001., zatim od 12. veljače 2001. do 15. travnja 2002. te u razdoblju od 15. travnja 2002. do 17. listopada 2003.).

Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-989/2005

Zagreb, 19. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.