USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

137

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi J. J. iz Z., koju zastupa M. Lj., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 14. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-7364/96, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe J. J. iz Z., I. 372, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 23. studenoga 2004. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7364/96, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7364/96, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 12. studenoga 1996. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, »C. o.« d.d. – F. Z., radi naknade štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi.

Do 5. studenoga 1997. godine tuženik je dao odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, održano je ročište 14. travnja 1997. godine, te je provedeno medicinsko vještačenje i dodatno medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu-traumatologu. Podneskom od 1. srpnja 1997. godine podnositeljica je promijenila pravni osnov svog potraživanja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 4. ožujka 1998. godine podnositeljica je prigovorila dodatnom medicinskom vještačenju i predložila da se vještak pozove na glavnu raspravu.

Na ročište održano 4. lipnja 1998. godine nisu pristupili pozvani svjedoci, a ni vještaci liječnici za koje nije utvrđeno jesu li uredno pozvani. Na ročište je pristupio i punomoćnik I. K., umješača na strani tuženika, koji je istaknuo da je u vrijeme štetnog događaja vozilo bilo osigurano kod S. o. d.d. (sada: T. o. d.d.), te je izvršen uvid u original policu osiguranja. Sud je rješenjem podnositeljici dodijelio rok od 30 dana za očitovanje o novim okolnostima. Tuženik je na ročištu dostavio i podnesak kojim prigovara dotadašnjem medicinskom vještačenju.

Na ročištu održanom 14. svibnja 2003. godine podnositeljica je istaknula kako se između nje i T. o. d.d. vodi postupak iz istog štetnog događaja, a u kojem postupku podnositeljica ne može doći do podataka o osiguranju, te radi ekonomičnosti predlaže spajanje tih postupaka. Sud je raspravnim rješenjem spojio predmet broj: Pn-5279/98 na predmet broj: Pn-7364/96.

U predmetu broj: Pn-5279/98 podnositeljica je podnijela 1. srpnja 1998. godine tužbu protiv S. o. d.d. zbog istog štetnog događaja. I u ovom predmetu je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije zbog nedostatka dokaza da je vozilo štetnika bilo osigurano kod S. o. d.d. Prije spajanja, u tom postupku je održano jedno ročište, i to 12. travnja 1999. godine.

Ročište zakazano za 8. ožujka 2004. godine odgođeno je zbog nepostojanja pretpostavki za održavanje ročišta.

Na ročištu održanom 8. travnja 2004. godine podnositeljica je proširila tužbu podneskom predanim na ročištu.

Dopisom od 13. travnja 2004. godine sud je od Ministarstva unutarnjih poslova zatražio podatak kod kojeg je osiguravajućeg društva bilo osigurano vozilo štetnika na dan štetnog događaja.

Ministarstvo unutarnjih poslova je dopisom od 7. svibnja 2004. godine odgovorilo da ne raspolaže traženim podatkom.

Podneskom od 20. listopada 2004. godine podnositeljica je zamolila žurno zakazivanje ročišta i presignaciju spisa na drugog suca jer je dotadašnji prestao obavljati tu dužnost.

Sud je rješenjem od 25. listopada 2004. godine zatražio od punomoćnika podnositeljice da u roku od 30 dana dostavi broj kaznenog predmeta koji se vodi povodom istog štetnog događaja, a od drugotuženika, T. o. d.d., da se očituje o imenu osobe koja je sklopila policu osiguranja pod brojem 02044019498.

Podneskom od 27. listopada 2004. godine podnositeljica je zamolila žurno zakazivanje ročišta.

Dopisom od 2. listopada 2004. godine T. o. d.d. je udovoljilo traženju suda i istaknulo prigovor ništavosti police osiguranja broj 02044019498 jer je ta polica sklopljena retroaktivno tj. nakon nastanka osiguranog slučaja.

Podneskom od 11. studenoga 2004. godine podnositeljica je dostavila broj kaznenog spisa, a podneskom od 26. studenoga 2004. godine i presliku drugostupanjske kaznene presude kojom je preinačena prvostupanjska kaznena presuda kojom je I. K. oglašen krivim i osuđen za prouzrokovanje prometne nezgode.

Priklop kaznenog spisa zatražen je 16. studenoga 2004. godine, ali spis nije priklopljen.

Na ročištu 27. travnja 2005. godine određeno je provođenje financijskog vještačenja.

Podnositeljica je predujam za vještačenje uplatila 28. travnja 2005. godine.

Sljedeće ročište nije zakazano.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. studenoga 1996. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 23. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i osamnaest (18) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od razdoblju od 4. lipnja 1998. do 14. svibnja 2003. godine (četiri godine, jedanaest mjeseci i deset dana). Povrh toga, sud dosada nije donio nijednu meritornu odluku.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku doprinijela je duljini postupka jer nije postupila po raspravnom rješenju od 4. lipnja 1998. godine. Međutim, od prvog sljedećeg ročišta, koje je održano 14. svibnja 2003. godine, podnositeljica je odmah postupala po traženju suda te je podnescima požurivala zakazivanje ročišta.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti, ali oni ne opravdavaju duljinu postupka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak do podnošenja ustavne tužbe vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i osamnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositeljicu, ukupno trajanje postupka, jedno dugo razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji do sada nije donio nijednu meritornu odluku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4496/2004

Zagreb, 14. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.