USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

761

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. G. i J. G., oboje iz B. L., koje zastupa odvjetnik R. K. iz Z., na sjednici održanoj dana 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1880/89, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02.– pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– M. G. iz B. L. br. 38a, u iznosu od 9.800,00 kn, i

– J. G. iz B. L. br. 38a, u iznosu od 9.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 4. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu pod brojem: P-1880/89, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe i uvida u presliku spisa Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1880/89,utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelji su 14. studenoga 1989. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Karlovcu protiv tuženika Općine Duga Resa, a kasnije Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 18. listopada 1990., 3. srpnja 1991., 16. travnja 1992., 20. travnja 1994., 19. studenoga 1996., 18. veljače 1997., 17. ožujka 1997. i 20. svibnja 1997. godine.

Ročište zakazano za 5. studenoga 1997. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Na ročištu 26. studenoga 1997. godine sud je riješio zamolbenim putem saslušati svjedoka A. S., te na sljedećem ročištu saslušati svjedoka A. M.

Sud je 28. studenoga 1997. godine zamolnicom zatražio od Općinskog suda u Novskoj da sasluša svjedoka A. S.

Na ročištu 10. veljače 1998. godine sud je riješio ponovno uputiti zamolnicu Općinskom sudu u Novskoj, te dostaviti tužbu i poziv na ročište Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske. Sud je istog dana ponovno uputio zamolnicu Općinskom sudu u Novskoj.

Na ročištu 5. svibnja 1998. godine Državno pravobraniteljstvo je za tuženika dalo odgovor na tužbu podneskom od istog datuma, a sud je riješio strankama dodijeliti rok od 30 dana radi eventualne nagodbe.

Sud je 5. svibnja 1998. godine treći puta uputio zamolnicu Općinskom sudu u Novskoj.

Podneskom od 26. svibnja 1998. godine tuženik je izvijestio sud da ne pristaje na zaključenje nagodbe, te da ostaje u cijelosti kod svog podneska od 5. svibnja 1998. godine.

Podneskom od 23. lipnja 1998. godine punomoćnik podnositelja je izvijestio sud da među strankama nije postignuta nagodba.

Općinski sud u Novskoj je 24. srpnja 1998. godine dostavio zapisnik o saslušanju svjedoka A. S.

Na ročištu 14. listopada 1998. godine zaključena je glavna rasprava.

Na ročištu 3. prosinca 1998. godine sud je preotvorio glavnu raspravu, te je riješio na sljedećem ročištu saslušati svjedoka A. M. i od Općinskog suda u Novskoj ponovno zatražiti zapisnik o saslušanju svjedoka A. S. Sud je istog dana zatražio zapisnik od Općinskog suda u Novskoj.

Na ročištu 10. ožujka 1999. godine sud je riješio na sljedećem ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka A. M., te ponovno od Općinskog suda u Novskoj zatražiti zapisnik o saslušanju svjedoka A. S. Sud je istog dana zatražio zapisnik od Općinskog suda u Novskoj.

Općinski sud u Novskoj je 1. travnja 1999. godine dostavio zapisnik o saslušanju svjedoka A. S.

Ročište zakazano za 8. lipnja 1999. godine je odgođeno zbog bolesti suca.

Na ročištu 8. ožujka 2000. godine sud je riješio na sljedećem ročištu provesti dokaz saslušanjem svjedoka A. M.

Na ročištu 11. travnja 2000. godine sud je saslušao svjedoka A. M., te riješio na sljedećem ročištu saslušati podnositelje.

Na ročištu 5. lipnja 2000. godine sud je riješio da neće provoditi saslušanje drugog podnositelja, a da će na sljedećem ročištu saslušati svjedoke J. A., M. M. i A. S., te da će provesti medicinsko vještačenje pa je podnositelje pozvao da uplate predujam za troškove vještačenja.

Na ročištu 2. rujna 2000. godine saslušana su navedena tri svjedoka. Vještak liječničke struke nije pristupio iako je bio uredno pozvan pa je sud riješio pozvati ga na sljedeće ročište.

Sud je dopisom od 25. rujna 2000. godine obaviješten da je vještak liječničke struke preminuo.

Na ročištu 18. listopada 2000. godine sud je riješio na sljedećem ročištu provesti vještačenje po drugom vještaku liječničke struke.

Na ročištu 14. prosinca 2000. godine sud je dodijelio vještaku liječničke struke rok od 15 dana za izradu nalaza i mišljenja, te riješio službenim putem zatražiti zdravstveni karton za pokojnog Ž. G.

Podneskom od 19. prosinca 2000. godine podnositelji su ponov­no dostavili u spis svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju.

Sud je dopisima od 14. prosinca 2000., 30. listopada 2001., 29. studenoga 2001., 2. svibnja 2002., 22. srpnja 2002., 28. kolovoza 2002. i 18. listopada 2002. godine pokušao pribaviti zdravstveni karton, ali nije uspio jer su i D. z. D. R. i S. g. D. R. tvrdili da ga nemaju.

U međuvremenu, podneskom od 17. rujna 2002. godine punomoćnik podnositelja je predložio da se provede medicinsko vještačenje na temelju postojeće medicinske dokumentacije.

Sud je dopisom od 19. studenoga 2002. godine dostavio spis s priloženom medicinskom dokumentacijom vještaku liječničke struke i naložio mu da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje.

Podneskom od 23. prosinca 2002. godine punomoćnik podnositelja je zamolio zakazivanje ročišta i okončanje postupka.

Vještak liječničke struke je 14. lipnja 2004. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Podneskom od 7. srpnja 2004. godine podnositelji su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka.

Sud je dopisom od 27. srpnja 2004. godine, otpremljenim 24. kolovoza 2004. godine, pozvao podnositelje da se izjasne predlažu li dopunsko vještačenje po istom vještaku ili novo po drugom vještaku.

Podneskom od 28. rujna 2004. godine podnositelji su predložili provođenje novog vještačenja po drugom vještaku.

Na ročištu 10. studenoga 2004. godine sud je naložio podnositeljima da uplate predujam za provođenje novog vještačenja, nakon čega će rješenjem odrediti provođenje vještačenja, te na sljedećem ročištu saslušati podnositelje i majku svjedoka A. M., koja se također zove A. M.

Sud je rješenjem od 6. srpnja 2005. godine odredio provođenje vještačenja po Zavodu za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koji je 11. rujna 2005. godine izradio nalaz i mišljenje.

Podneskom od 29. studenoga 2005. godine podnositelji su istaknuli da nemaju prigovora na nalaz i mišljenje.

Sljedeće ročište zakazano je za 27. veljače 2006. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Karlovcu podnijeta 14. studenoga 1989. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 4. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset jedan (21) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i trideset (30) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Karlovcu koji nije postupao učinkovito jer je od pravno relevantnih radnji za odlučivanje o tužbenog zahtjevu saslušao nekoliko svjedoka i proveo dva medicinska vještačenja iako je održao dvadesetak ročišta. Nadalje, sud je vještaku liječničke struke dopisom od 19. studenoga 2002. godine odredio rok od 30 dana za izradu nalaza i mišljenja, a vještak je nalaz i mišljenje dostavio tek 14. lipnja 2004. godine, dakle, nakon jedne godine, šest mjeseci i dvadeset šest dana. Povrh toga, sud dosada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku proteklo više od petnaest godina.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nisu doprinijeli duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i trideset dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka od petnaest godina, jedan mjesec i dvadeset jedan dan, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Karlovcu, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Karlovcu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-20/2005

Zagreb, 22. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.