USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

317

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. S. iz T., koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 21. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II.  Općinski sud u Samoboru dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-1032/04 (raniji broj: P-394/89) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. S. iz T., H. 45, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.700,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1.  Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 30. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 12. lipnja 1989. godine podnositeljica i još jedna tužiteljica podnijele su tužbu radi utvrđenja Općinskom sudu u Samoboru protiv Z. P., S. P., Općine Samobor i N. P.

Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Samoboru donio je presudu koju je žalbeni sud ukinuo. Općinski sud u Samoboru je ponovno donio presudu 22. prosinca 1992. godine, koja je isprav­ljena rješenjem od 2. kolovoza 1993. godine. Predmet je upućen žalbenom sudu koji je predmet remisorno vratio dana 11. siječnja 1994. godine, jer nije u cijelosti odlučeno o tužbenom zahtjevu.

Ročišta su zatim pred Općinskim sudom u Samoboru održana 17. listopada i 23. studenoga 2000. godine, te 16. siječnja i 13. ožujka 2001. godine kada je glavna rasprava zaključena i donijeta dopunska presuda.

Na presudu je izjavljena žalba, te je spis 9. siječnja 2002. godine upućen žalbenom sudu.

Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem od 17. kolovoza 2004. godine ukinuo presude suda prvog stupnja, te tom sudu vratio predmet na ponovno suđenje.

Općinski sud u Samoboru održao je ročište 17. listopada 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak radi utvrđenja pred Općinskim sudom u Samoboru započeo je podnošenjem tužbe 12. lipnja 1989. godine.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 30. lipnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno šesnaest (16) godina i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, parnični postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Samoboru koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. godine do 17. listopada 2000. godine (dvije godine, jedanaest mjeseci i dvanaest dana).

Nakon toga postupak se vodio pred žalbenim sudom do 17. kolovoza 2004. godine, kada je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja.

Općinski sud u Samoboru potom je ponovo bio neaktivan od 17. kolovoza 2004. godine do 17. listopada 2005. godine (jedna godina i dva mjeseca).

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije doprinijela duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj sudskoj stvari u kojoj je potrebno utvrditi pravo vlasništva na nekretninama.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do sada traje dulje od šesnaest godina, te da je u postupku bilo više duljih zastoja. Složenost postupka nikako ne može opravdati ukupnu duljinu postupka, kao niti zastoje u tijeku postupka. Ustavni sud nadalje utvrđuje da se postupak vodi pred sudom prvog stupnja. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojemu nije donijeta pravomoćna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Samoboru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2851/2005

Zagreb, 21. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.