USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

406

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. M.-N. iz O. G., na sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-1909/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe D. M.-N. iz O. G., B. 22, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.200,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju odredbe članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, podnositeljica je 11. studenoga 2004. godine podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Splitu povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku 29. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 28. studenoga 1991. godine podnositeljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženika JAT, N. B., kojom je tražila poništenje rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa podnositeljice broj: 01-5341/10 i isplatu plaće.

Podnositeljica je podneskom od 19. srpnja 2001. obavijestila sud da je promijenila punomoćnika, dok je podneskom od 18. travnja 2002. preinačila tužbu na način da je kao tuženika označila C. a. d.d. Z., kao pravnog sljednika A. d.o.o. Z., odnosno JAT, B.

Dopisima suda od 14. svibnja 2002. i 18. rujna 2002. pozvana je podnositeljica da dostavi dokaz da je novotuženi pravni sljednik u tužbi označenog JAT, po kojima je podnositeljica postupila podneskom od 23. rujna 2002.

Na ročištu održanom 21. listopada 2004. tuženi se usprotivio subjektivnoj preinaci tužbe te je sud rješenjem broj: IVP-1079/91 od 1. travnja 2005. riješio da se ne dopušta preinaka tužbe s tuženika JAT na C. a.

Protiv navedenog rješenja podnositeljica je podnijela žalbu 14. travnja 2005. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu i zaveden po brojem: Gž-1909/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim uvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 28. studenoga 1991. godine tužbom podnositeljice radi prestanka radnog odnosa.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 11. studenoga 2004. godine pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvanaest (12) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 11. studenoga 2004. godine (dan podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi sedam (7) godina i pet (5) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak vodi pred Općinskim sudom u Splitu u trajanju od sedam (7) godina i pet (5) dana, u kojem razdoblju je sud bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 14. svibnja 2002. godine, što iznosi četiri (4) godine, šest (6) mjeseci i osam (8) dana te od 23. rujna 2002. godine do 21. listopada 2004. godine, što iznosi dvije (2) godine i dvadeset sedam (27) dana. Nakon podnošenja ustavne tužbe Općinski sud u Splitu donio je rješenje kojim nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na tuženika. Predmet se trenutno nalazi pred Županijskim sudom u Splitu povodom žalbe podnositeljice.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositeljica, kao tužiteljica u sudskom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud smatra da nije riječ o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodio u trajanju od oko trinaest godina te da su u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine bila dva dulja razdoblja neaktivnosti pred sudom prvog stupnja. Dugotrajnost konkretnog parničnog postupka te činjenica da se radi o radnom sporu ukazuje na potrebu da se istakne i razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Splitu do 5. studenoga 1997. godine, dakle u trajanju od šest godina, jedanaest mjeseci i šest dana.

S obzirom na navedeno te činjenicu da je Općinski sud u Splitu do podnošenja ustavne tužbe održao samo jedno ročište i to tek nakon deset godina i pet mjeseci od pokretanja postupka, Ustavni sud utvrđuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4284/2004

Zagreb, 19. siječnja 2006.      

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.