|
|
|
|
|
|
|
|
1833
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst i
Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom
Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda
Karlovac, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, na sjednici
održanoj 25. svibnja 2006., jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:
– rješenje Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske broj: XIV Pž-2786/01-2 od 5. lipnja 2001. i
– točka 1. izreke rješenja Trgovačkog suda u
Karlovcu broj: St-17/00 od 11. travnja 2001.
II. Predmet se vraća Trgovačkom sudu u Karlovcu
na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: XIV Pž-2786/01-2
od 5. lipnja 2001. godine. Tim je rješenjem odbijena podnositeljičina žalba
protiv rješenja Trgovačkog suda u Karlovcu broj: St-17/00 od 11. travnja 2001.
2. Prvostupanjskim rješenjem od 11. travnja
2001., točkom 1. izreke, a pozivom na odredbu članka 40. Zakona o izmjenama i
dopunama Stečajnog zakona (»Narodne novine«, broj 129/00., u daljnjem tekstu:
ZIDSZ), odbačena je prijava tražbine podnositeljice, kao vjerovnika u stečajnom
postupku, koji se kod prvostupanjskog suda vodi nad dužnikom K. d.d. K.
3. U ustavnoj tužbi podnositeljica, u bitnom,
navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer su odredbe
članka 40. i članka 72. ZIDSZ primijenili retroaktivno. Ističe da je prvo
ispitno ročište održano 25. rujna 2000., da je ZIDZS stupio na snagu 30.
prosinca 2000., a da je ona predala prijavu 19. veljače 2001., dakle prema
propisu koji je važio u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.
Smatra da su osporenim i prvostupanjskim
rješenjem povrijeđene odredbe članka 14. stavka 2., članka 26., članka 29.
stavka 1. i članka 89. stavka 4. Ustava.
Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti
osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Prvo ispitno ročište u predmetu Trgovačkog
suda u Karlovcu broj: St-17/00 održano je 25. rujna 2000. godine, a
podnositeljica je svoju prijavu predala 19. veljače 2001., dakle po proteku
roka od tri mjeseca iz članka 40. stavka 2. ZIDSZ.
Međutim, valja istaći da do stupanja na snagu
ZIDSZ nije ni bilo zakonom propisanog vremenskog ograničenja za podnošenje
prijava pa su iste morale biti ispitane bez obzira kada su podnijete, a to je
zapravo značilo do zaključenja ili obustave stečajnog postupka.
Svoju prijavu tražbine, kao dopunu ranijoj
prijavi za neplaćene poreze, podnositeljica je, kao vjerovnik, podnijela 19.
veljače 2001. godine, koju su nižestupanjski sudovi
osporenim rješenjima odbacili kao nepravodobnu, pozivom na odredbe članaka 40.
i 72. ZIDSZ.
Prema odredbi članka 40. stavka 2. ZIDSZ,
tražbine prijavljene nakon isteka roka za prijavljivanje, koje nisu ispitane na
ispitnom ročištu, te tražbine prijavljene najkasnije u roku 3 mjeseca nakon
prvog ispitnog ročišta, ali ne poslije objavljivanja poziva za završno ročište,
mogu se ispitati na jednom ili više posebnih ispitnih ročišta. Prema odredbi
stavka 4. istog članka, prijave koje su podnesene nakon isteka tih rokova
odbacuju se.
Odredbom članka 72. stavka 1. istog Zakona
propisano je da će se na stečajne postupke, pokrenute do stupanja na snagu
ZIDSZ, primjenjivati odredbe tog Zakona.
Izuzetak od primjene ZIDSZ predviđen je stavkom
2. naprijed navedenog članka. Tom je zakonskom odredbom propisano da će se,
iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, na stečajne postupke pokrenute do
stupanja na snagu tog Zakona primjenjivati odredbe Stečajnog zakona (»Narodne
novine«, broj 44/96. i 29/99.) i to na odnose uređene odredbama članaka 7., 9.,
10., 16., 17., 18., 20., 27., 29., 34., 51. i 64. tog Zakona, tj. ZIDSZ.
ZIDSZ je objavljen u »Narodnim novinama«, broj
129 od 22. prosinca 2000. godine te je prema odredbi članka 73. stupio na snagu
30. prosinca 2000. godine, izuzev odredbi članaka 9. i 10. za koje je rok
stupanja na snagu određen s danom 6. veljače 2001. godine.
5. Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da
su sudovi na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje ne osporava
ni sama podnositeljica, pogrešno primijenili mjerodavno pravo kad su donosili
osporena rješenja. Pri tome je Sud pošao od činjenice da je prvo ročište, u
konkretnom stečajnom predmetu, održano 25. rujna 2000. godine, tj. prije donošenja i stupanja na snagu ZIDSZ.
Slijedom te činjenice, odredbe članka 40. ZIDSZ,
po stajalištu ovog Suda, mogu se primijeniti samo ako je prvo ispitno ročište
održano nakon što su izmjene i dopune Stečajnog zakona stupile na snagu, tj. od 30. prosinca 2000. godine pa nadalje.
Ovo stajalište Ustavni sud zauzeo je u svojoj
odluci broj:U-III-1763/2001 od 6. lipnja 2002. godine (»Narodne novine«, broj
73/02.).
Suprotno tumačenje odredbi članaka 40. i 72.
stavka 1. predmetnog Zakona ima za posljedicu stvaranje pravne nesigurnosti,
koja se na strani podnositeljice i ostvarila budući da je ona sve do stupanja
na snagu ZIDSZ, odnosno donošenja osporenih rješenja imala pravo naknadno
prijaviti svoju tražbinu, u skladu s tada važećim odredbama Stečajnog zakona
(»Narodne novine«, broj 44/96. i 29/99.), da bi tek po donošenju osporenih
rješenja saznala da je u pogledu iste nastupila prekluzija.
Sve to imalo je za posljedicu povredu ustavnih prava podnositeljice na koja ona
ukazuje u svojoj ustavnoj tužbi.
6. Člankom 14. stavkom 2. Ustava jamči se
jednakost svih pred zakonom.
Prvostupanjski sud, osporenim rješenjem, zauzeo
je pravno stajalište da se na konkretan slučaj primjenjuju odredbe ZIDZS, iako
je stečajni postupak otvoren prije stupanja na snagu navedenog Zakona.
Drugostupanjski sud je zauzeo isto pravno
stajalište na štetu podnositeljice, a da joj nije omogućio dokazati postojanje
okolnosti prema kojima je pogrešno na njezin pravni slučaj primjenjivati ZIDZS.
Na taj su način nadležni sudovi stavili
podnositeljicu u neravnopravni položaj s drugim stečajnim vjerovnicima, koji su
svoje tražbine prijavili također po proteku roka od tri mjeseca nakon
održavanja prvog ispitnog ročišta, a koje prijave je sud uzeo u razmatranje.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud utvrđuje da
je na opisani način podnositeljici bilo onemogućeno poduzimati sve zakonom
dopuštene postupovne radnje u cilju ostvarivanja
svojih tražbina u stečajnom postupku, što je imalo za posljedicu povredu
njezinog ustavnog prava iz članka 14. stavka 2. Ustava.
Posebno valja istaći da je podnositeljica
(Republika Hrvatska, Ministarstvo financija) u stečajnom postupku prijavila
potraživanje kao vjerovnik u stečajnom postupku pa je u tom postupku, prema
ocjeni ovog Suda, nastupila iure gestionis,
a ne iure imperii.
7. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe i
povredu odredbe članka 26. Ustava, prema kojoj su svi državljani Republike
Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja
imaju javne ovlasti. U konkretnom slučaju, navedena ustavna odredba nije
mjerodavna.
8. Podnositeljica ističe i povredu odredbe
članka 29. stavka 1. Ustava, koja propisuje da svatko ima pravo da zakonom
ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o
njegovim pravima i obvezama.
Ustavni sud utvrđuje da je osporenim rješenjima
na štetu podnositeljica povrijeđena odredba članka 29. stavka 1. Ustava, iz
istih razloga koji su navedeni u točki 6. ove odluke.
9. U odnosu na podnositeljičinu tvrdnju o
povredi odredbe članka 89. stavka 4. Ustava, koja propisuje da zakoni i drugi
propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno
djelovanje, valja istaći da ta odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne
slobode zajamčene Ustavom, a koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom
ustavnom tužbom temeljem odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).
10. Slijedom iznijetoga, na temelju odredaba
članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
11. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
29. stavka 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-III-1568/2002
Zagreb, 25. svibnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |