USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
139
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec,
predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario
Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić
i Vice Vukojević, članovi
Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. i K. I. iz Z., koje zastupaju odvjetnice
J. H. i N. G. iz Z., na sjednici održanoj dana 14. prosinca 2005. godine,
jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-6193/90
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima
ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz
članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. –
pročišćeni tekst), i to:
– V. I. iz Z., P. 5a, u iznosu od 8.200,00 kuna
i
– K. I. iz Z., P. 5a, u iznosu od 8.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon),
podnijeli su 25. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog
postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Dana 15. studenoga 1983. godine prednik
podnositelja sada pok. J. I. podnio je tužbu,
Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika N. F., radi naknade štete koja je
nastala bespravnom prodajom nekretnine koju je tužitelj naslijedio rješenjem o
nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj: O-2504/78 od 30. siječnja 1979.
godine.
Prvo ročište održano je 5. ožujka 1984. godine,
da bi nakon nekoliko rasprava i vještačenja, bila donesena prvostupanjska
presuda broj: P-6872/83-45 od 7. svibnja 1990. godine. Ta je presuda ukinuta po
žalbi tuženice, presudom Okružnog suda u Zagrebu broj: Gž-6399/1990-2
od 16. listopada 1990. godine.
Nakon toga održane su rasprave 20. svibnja 1991.
godine i 9. travnja 1991. godine.
Na raspravi održanoj 2. svibnja 1996. godine,
punomoćnik tuženika je izvijestio sud da je tužitelj preminuo 19. travnja 1996.
godine.
Na raspravi održanoj 1. veljače 1999. godine
odlučeno je da će se od ostavinskog odjela zatražiti podaci tko su nasljednici
tužitelja.
Podnositelji su podneskom od 18. veljače 2003.
godine prijavili svoje sudjelovanje u postupku kao nasljednika pok. tužitelja, te priložili rješenje o nasljeđivanju od
24. listopada 1996. godine.
Sljedeća rasprava održana je 27. veljače 2003. godine,
na kojoj je konstatirana izmjena tužitelja, te je nova rasprava zakazana za 18.
rujna 2003. godine. Na toj je raspravi određeno vještačenje po građevinskom
vještaku.
Nalaz i mišljenje građevinski vještak je
dostavio 17. veljače 2004. godine. Podneskom ga je osporila tuženica, te je na
raspravi održanoj 28. rujna 2004. godine odlučeno da će se o prigovorima
vještak očitovati pisano. To očitovanje vještak je dostavio 15. studenoga 2004.
godine.
Podnositelji su podneskom od 2. prosinca 2004.
godine požurili zakazivanje rasprave, te je ista održana 23. studenoga 2005.
godine. Na istoj je odlučeno da će se sljedeća rasprava održati 20. prosinca
2005. godine.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka
29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 15.
studenoga 1983. godine tužbom prednika podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu
radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u
razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na
snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97.,
6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o
potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između
ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 25. srpnja 2005.
godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud
utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvadeset
jednu (21) godinu, osam (8) mjeseci i deset (10) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i deset (10) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Postupak se do podnošenja ustavne tužbe vodio
najprije pred Općinskim sudom u Zagrebu u razdoblju od 1983. do 1990. godine,
kada je donesena presuda, koja je iste godine ukinuta po drugostupanjskom sudu.
Od 1990. godine postupak se neprekidno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Razdoblje neaktivnosti suda trajalo je od 9.
travnja 1991. do 2. svibnja 1996. godine (pet godina i dvadeset dva dana).
Međutim, kako je tužitelj umro 19. travnja 1996. godine, razdoblje do uključivanja
podnositelja, kao nasljednika tužitelja, ne može se računati u propust suda da
provede postupak. Naime, radi se o smrti tužitelja po čijoj se tužbi vodi ovaj
postupak. Sud ne može voditi postupak dok se u isti ne uključe nasljednici.
Nakon uključivanja nasljednika – podnositelja
ustavne tužbe, postupak je vođen bez neaktivnosti u razdoblju od 27. veljače
2002. do 17. veljače 2004. godine. Međutim, razdoblje dulje neaktivnosti
trajalo je ponovno od 28. rujna 2004. godine do 23. studenoga 2005. godine
(godinu i gotovo dva mjeseca).
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelji ustavne tužbe kao tužitelji u
parničnom postupku dijelom su pridonijeli duljini parničnoga postupka jer se
nisu u odgovarajućem roku prijavili kao nasljednici pok.
J. I., i to u razdoblju od
2. svibnja 1996. do 18. veljače 2003. godine.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom
predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju od oko dvadeset dvije godine, te da se ponovo vodi pred sudom prvog
stupnja. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka,
neučinkovito postupanje suda, te okolnost da se postupak i nadalje vodi pred
sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na
suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike
Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj. U konkretnom slučaju naknada je umanjena zbog utvrđenog doprinosa
podnositelja duljini trajanja ovoga postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka
roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku
31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3297/2005
Zagreb, 14. prosinca 2005.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.