USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
495
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću
za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak,
predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković,
članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je
podnio N. G. iz Z., kojeg zastupa I. G., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj
26. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti
presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžr-1264/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest
(6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne
tužbe N. G. iz Z., M. T. 33, određuje se primjerena naknada zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je
23. lipnja 2004. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim
trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod
brojem: Pr-19746/04 (ranije Pr-48/93), povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom
roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom
tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe,
očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2005. te uvida u presliku
spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-19746/04 (Pr-48/93), utvrdio činjenice
koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja,
zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 8. siječnja 1993. podnio tužbu
Općinskom sudu u Zagrebu protiv S. u Z., S. c., radi poništenja odluke o
prestanku radnog odnosa i isplate.
Do 5. studenoga 1997. održano je jedno ročište
(4. studenoga 1993.), a podnositelj je podnescima od 6. rujna 1995., 22.
siječnja 1996., 25. ožujka 1996. i 7. listopada 1996. požurivao postupanje
suda.
Nakon 5. studenoga 1997., na ročištu održanom
12. ožujka 1998. saslušan je podnositelj.
Na ročištu održanom 2. lipnja 1998. saslušan je
svjedok.
Ročište zakazano za 22. listopada 1998. odgođeno
je jer na njega nije pristupio ravnatelj tuženika.
Na ročištu održanom 10. prosinca 1998. saslušan
je ravnatelj tuženika.
Na ročištu održanom 15. travnja 1999. tuženiku
je određen rok od 15 dana radi dostave dokumentacije.
Budući da tuženik nije dostavio traženu
dokumentaciju podnositelj je podneskom od 26. svibnja 1999. predložio
provođenje financijskog vještačenja.
Rješenjem od 30. rujna 1999. sud je pozvao
vještaka da preuzme spis.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio 6.
studenoga 2000.
Podneskom od 21. studenoga 2000. podnositelj je
precizirao tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom 1. ožujka 2001. odlučeno je
da, zbog proteka vremena glavna rasprava počinje iznova te su uz suglasnost
stranaka pročitani provedeni dokazi.
Vještak je 22. ožujka 2001. dostavio dopunu
nalaza i mišljenja.
Na ročište održano 15. travnja 2001. nije
pristupio financijski vještak radi saslušanja, a zbog izmjene vijeća glavna je
rasprava ponovno počela iznova.
Na ročištu održanom 25. lipnja 2001. saslušan je
podnositelj.
Na ročištu održanom 14. rujna 2001. glavna
rasprava je zaključena, a rješenjem od 14. rujna 2001. glavna je rasprava preotvorena jer podnositelj nije precizirao tužbeni zahtjev
sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 22. ožujka 2001.
Podneskom od 21. studenoga 2001. podnositelj je
precizirao tužbeni zahtjev, a na ročištu održanom 23. studenoga glavna je
rasprava zaključena.
Rješenjem od 23. studenoga 2001. glavna je
rasprava ponovno preotvorena jer podnositelj nije
dostavio dokumentaciju na koju se pozvao u podnesku od 21. studenoga 2001.
Podneskom od 8. siječnja 2002. podnositelj je
dostavio zatraženu dokumentaciju te je na ročištu održanom 14. siječnja 2002.
glavna rasprava ponovno zaključena.
Presudom broj: Pr-48/93 od 14. siječnja 2002.
sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja.
Spis je povodom žalbe tuženika 8. srpnja 2002.
otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je dopisom od 17. veljače 2004. spis
vratio prvostupanjskom sudu jer je utvrdio da je žalbu podnijela neovlaštena
osoba.
Nakon što je uklonio navedeni nedostatak,
Općinski sud u Zagrebu je 15. travnja 2004. vratio spis drugostupanjskom sudu.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gžr-1031/04 od 1. lipnja 2004. ukinuo prvostupanjsku
presudu te predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.
Ročište je održano 9. prosinca 2004.
Na ročištu održanom 7. veljače 2005. saslušan je
svjedok, a na ročištu održanom 22. travnja 2005. saslušan je podnositelj te je
glavna rasprava zaključena.
Glavna je rasprava preotvorena
12. svibnja 2005, ponovno zaključena 2. lipnja 2005., a presuda je objavljena
16. lipnja 2005.
Spis se povodom žalbe tuženika od 19. listopada
2005. nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu pod brojem: Gžr-1264/05.
PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj
duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava
Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
UTVRĐENJA VAŽNA ZA
DONOŠENJE ODLUKE
4. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Podnositelj je 8. siječnja 1993. podnio tužbu
Općinskom sudu u Zagrebu protiv S. u Z., S. c., radi poništenja odluke o
prestanku radnog odnosa i isplate. Ustavna tužba podnesena je 23. lipnja 2004.,
a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno
jedanaest (11) godina, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim
razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog
postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest
od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine –
Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i
14/02.) do 23. lipnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe
podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i osamnaest
(18) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno
relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da se postupak, u trajanju od
četiri godine, dva mjeseca i devet dana, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu
koji je održao osam ročišta, proveo financijsko vještačenje te 14. siječnja
2002. donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev podnositelja.
Predmet se zatim povodom žalbe tuženika nalazio
na Županijskom sudu u Zagrebu od 8. srpnja 2002. do 17. veljače 2004. (jedna
godina, sedam mjeseci i devet dana) kad je predmet vraćen prvostupanjskom sudu
jer je utvrđeno da je žalbu podnijela neovlaštena osoba. Nakon što je uklonjen
navedeni nedostatak, spis je 15. travnja 2004. vraćen Županijskom sudu u
Zagrebu, koji je 1. lipnja 2004. rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu te
predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.
Posebno je Sud imao u vidu činjenicu da u
razdoblju od 30. rujna 1999. do 6. studenoga 2000. vještak nije dostavio nalaz
i mišljenje (jedna godina, jedan mjesec i šest dana). Međutim, ta činjenica se
ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje
suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno odredbi članka 259. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i
117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), sud rukovodi vještačenjem. Prema odredbi
članka 251. stavka 4. ZPP, umjesto određenog vještaka, sud može uvijek odrediti
drugog vještaka. Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je da će sud
odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima
(»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se pridržava
rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz objektivnih
razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku. U smislu odredbi članka
18. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, predsjednici županijskih,
trgovačkih i općinskih sudova dužni su pratiti rad vještaka.
Imajući u vidu navedene postupovne
odredbe, neučinkovito postupanje suda, kao i okolnost da postupak započet 1993.
godine još uvijek nije pravomoćno okončan, Ustavni sud je ocijenio da Općinski
sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu
ekonomičnosti postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u
sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonio je duljini sudskog
postupka jer nije precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju
vještaka te nije dostavio potrebnu dokumentaciju zbog čega je glavna rasprava
dva puta preotvarana (14. rujna 2001. i 23. studenoga
2001.).
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o
složenijem predmetu u kojemu je provedeno financijsko vještačenje te su
saslušani svjedoci, međutim ta okolnost ne može opravdati činjenicu da postupak
u radnom sporu, koji je žurne prirode, niti nakon jedanaest godina još uvijek
nije pravomoćno okončan.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u
trajanju duljem od jedanaest godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga
1997. godine sud postupao izrazito neučinkovito. Imajući u vidu ukupno trajanje
postupka te okolnost da se radi o radnom sporu koji je po svojoj naravi žuran,
Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom
roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na
donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu
sve okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade,
temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud, osim okolnosti
samog slučaja, istodobno uvažava i ukupne gospodarske i socijalne prilike u
Republici Hrvatskoj. Prilikom utvrđivanja naknade Ustavni sud je uzeo u obzir i
doprinos podnositelja trajanju sudskog postupka.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke)
temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a
najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove
odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2313/2004
Zagreb, 26. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.