USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

497

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. P., koju zastupa A. Š., odvjetnik iz V. G., na sjednici održanoj dana 31. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-2969/05 (predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: P-773/86) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. P. iz V. G., J. b. J. 43, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 21. ožujka 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 11. kolovoza 1986. pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici tužbom podnositeljice protiv M. P., radi utvrđenja bračne stečevine.

Parnični postupak se najprije vodio pred prvostupanjskim sudom koji je održao više ročišta za glavnu raspravu, proveo dokaz saslušanjem većeg broja svjedoka, proveo očevid na licu mjesta, saslušao podnositeljicu i tuženika kao stranke u postupku te odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu odlukom broj: P-773/86 od 19. siječnja 1988.

Protiv prvostupanjske odluke stranke su uložile žalbu te je Okružni sud u Zagrebu, odlučujući u povodu žalbi stranaka, odlukom broj: Gž-5786/88 od 11. listopada 1988. prvostupanjsku odluku u cijelosti ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud održao je više ročišta za glavnu raspravu, ponovno saslušao veći broj svjedoka, odredio i proveo vještačenje po vještaku šumarske i gospodarske struke, odredio novo vještačenje po vještaku gospodarske struke te zaključio glavnu raspravu.

Protiv odluke suda broj: P-957/88 od 24. listopada 1990. pod­nositeljica je izjavila žalbu te je predmet ponovno dostavljen Okružnom sudu u Zagrebu na odlučivanje. Odlukom broj: Gž-3263/91 od 21. svibnja 1991. viši sud odbio je žalbu podnositeljice i u cijelosti potvrdio prvostupanjsku odluku.

Protiv odluke Okružnog suda u Zagrebu od 21. svibnja 1991. podnositeljica je 16. rujna 1991. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela reviziju. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj: Rev-492/92 od 28. srpnja 1992. prihvatio je reviziju podnositeljice, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku na ročištu održanom 20. listopada 1992. podnositeljica je povukla tužbu ali je tijekom rasprave odustala od povlačenja tužbe zbog čega je sud rješenjem broj: P-543/92 od 2. ožujka 1993. ukinuo rješenje o povlačenju tužbe, poništio klauzulu pravomoćnosti te odredio da će se postupak nastaviti po pravomoćnosti rješenja. Protiv ovog rješenja tuženik je 7. svibnja 1993. izjavio žalbu te je predmet dostavljen Okružnom sudu u Zagrebu na odlučivanje. Odlukom broj: Gž-6345/93 od 19. listopada 1993. viši sud je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu.

U tijeku postupka prvostupanjski sud održao je više ročišta za glavnu raspravu, saslušao predložene svjedoke te odredio dopunsko saslušanje stranaka. Više ročišta (šest) sud je zbog bolesti tuženika odgodio te je glavnu raspravu, bez dopunskog saslušanja tuženika, zaključio na ročištu održanom 9. lipnja 1998.

Odlukom broj: P-543/92 od 16. lipnja 1998. prvostupanjski sud djelomično je usvojio tužbeni zahtjev. Protiv odluke suda tuženik je 10. prosinca 1999., a podnositeljica je 16. prosinca 1999. izjavila žalbu. Prije no što je prvostupanjski sud dostavio predmet nadležnom višem sudu na odlučivanje, održao je ročište na kojem je uzeo izjave stranaka u pogledu njihova prijedloga za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

Odlukom broj: Gž-499/04 od 4. ožujka 2005., Županijski sud u Požegi prihvatio je žalbe stranaka i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku održana su dva ročišta za glavnu raspravu (31. svibnja 2005. i 19. srpnja 2005.) te je na ročištu održanom 28. srpnja 2005. objavio odluku kojom je sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice.

Protiv navedene odluke tuženik je izjavio žalbu te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-2969/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositeljice od 11. kolovoza 1986.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarod­ni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 21. ožujka 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osamnaest (18) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i petnaest (15) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici koji je održao jedno ročište za glavnu raspravu te je odlukom broj: P-543/92 od 16. lipnja 1998. odlučio o tužbenom zahtjevu podnositeljice. Prvostupanjski sud održao je ročište 20. siječnja 2000. na kojem je uzeo izjave stranaka i odlučio o njihovom prijedlogu za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

U povodu žalbi podnositeljice (od 16. prosinca 1999.) i tuženika (od 10. prosinca 1999.) predmet je dostavljen Županijskom sudu u Požegi koji je odlukom broj: Gž-499/04 od 4. ožujka 2005. predmet vratio na ponovni postupak.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku nije doprinijela duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari međutim, mišljenje je Ustavnog suda, da unatoč tome postupak nerazumno dugo traje (preko osamnaest godina). Navedeno posebno imajući u vidu činjenicu da je prvostupanjskom sudu u Velikoj Gorici bilo potrebno više od godine dana da odluku broj: P-543/92 od 16. lipnja 1998. dostavi strankama, kao i činjenicu da je Županijskom sudu u Požegi trebalo preko pet (5) godina da odluči o žalbama stranaka, u povodu kojih je predmet vratio na ponovni postupak.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko osamnaest (18) godina. Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka, koji nije pravomoćno okončan, neučinkovitost suđenja redovnih sudova u konkretnoj pravnoj stvari kao i činjenicu neaktivnosti prvostupanjskog suda u pogledu dostave odluke strankama kao i neaktivnost Županijskog suda u Požegi u odlučivanju u povodu žalbi stranaka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1344/2005

Zagreb, 31. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.