USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1388

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli D. L. i Z. L., oboje iz D. R., oboje zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., na sjednici održanoj 5. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijeli su 13. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 7. siječnja 1982. godine podnositelji su Općinskom sudu u Splitu podnijeli tužbu radi utvrđivanja očinstva i određivanja uzdržavanja protiv tuženika J. B.
Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda suda prvog stupnja koja je postala pravomoćna.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, 8. ožujka 2002. godine tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje postupka.
Rješenjem suda od 19. ožujka 2002. godine prijedlog tuženika odbačen je kao nepravovremen.
Dana 2. travnja 2002. godine tuženik je uložio žalbu na rješenje, te je Županijski sud u Splitu rješenjem od 13. prosinca 2002. godine djelomično ukinuo i djelomično potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Dana 25. veljače, 24. travnja i 21. svibnja 2005. godine pred Općinskim sudom u Splitu održana su ročišta u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.
Na ročištu održanom 21. svibnja 2003. godine dopušteno je ponavljanje postupka, ukinuta je ranija pravomoćna presuda istoga suda broj: IIIP-12/82-39 od 31. svibnja 1990. godine. Time je parnični postupak počeo. Spis je dobio broj: IIIP-213/03.
Na ročištu održanom 11. srpnja 2003. godine odlučeno je provesti DNA vještačenje.
Rješenjem od 20. kolovoza 2003. godine određeno je provođenje vještačenja, imenovana ustanova koja će provesti vještačenje i datum za provođenje vještačenja.
Vještačenje nije provedeno jer podnositelj ustavne tužbe, D. L., nije imao osobnu iskaznicu, te nije bilo moguće utvrditi njegov identitet.
Ročište je održano 23. lipnja 2004. godine. Utvrđeno je da tuženik stalno boravi u Kanadi, te da je potrebno saznati kada se nalazi u Republici Hrvatskoj kako bi se provelo DNA vještačenje.
Podneskom od 6. kolovoza 2004. godine punomoćnik podnositelja obavijestio je sud da se tuženik nalazi u S.
Na ročištu održanom 14. rujna 2004. godine utvrđeno je da ne postoji adresa na kojoj su podnositelji naveli da boravi tuženik.
Određeno je provesti DNA vještačenje 27. srpnja 2005. godine, a s obzirom na okolnost da tuženik stalno boravi u Kanadi, a u Republiku Hrvatsku dolazi ljeti.
Rješenje o provođenju vještačenja poslano je tuženiku diplomatskim putem 14. rujna 2004. godine.
Rješenje je uručeno podnositelju u Kanadi 10. ožujka 2005. godine.
Na ročištu održanom 6. listopada 2005. godine utvrđeno je da tuženik nije pristupio na vještačenje.
Ponovno je određeno održati vještačenje 9. siječnja 2006. godine.
Vještačenje je provedeno.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 21. svibnja 2003. donošenjem rješenja kojim je dopušteno ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka.
Ustavna tužba podnesena je 13. prosinca 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao jednu (1) godinu, šest (6) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak radi utvrđenja očinstva vodi u ukupnom trajanju od dvije godine i devet mjeseci. U postupku nije bilo zastoja koji bi izazvao sud.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj D. L. izazvao odugovlačenje postupka time što na vještačenje određeno za 20. kolovoza 2003. godine nije donio osobnu iskaznicu kojom bi potvrdio svoj identitet, a što je nužno kod ovakve vrste vještačenja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da tijek sudskog postupka ne ukazuje na složenost predmeta.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje oko dvije godine i devet mjeseci. Ustavni sud pri tome napominje da se ustavna tužba ne može odnositi na duljinu postupka pravomoćno dovršenoga 1990. godine, već isključivo na postupak koji je započeo donošenjem rješenja o ponavljanju postupka u svibnju 2003. godine. Sud koji vodi postupak postupao je učinkovito i bez odugovlačenja. Trajanje postupka uzrokovano je ponajprije činjenicom da se tuženik nalazi u Kanadi, ali i time što podnositelj ustavne tužbe D. L. na vještačenje određeno u srpnju 2003. godine nije ponio osobnu iskaznicu, a koja je bila nužna za dokazivanje njegovog identiteta. Posebno se napominje da je tuženik tom prilikom pristupio vještačenju, te da je već tada ključno vještačenje moglo biti provedeno. Taj propust u cijelosti je izazvao podnositelj ustavne tužbe. U siječnju 2006. godine vještačenje je provedeno, čime se stječu uvjeti za presuđivanje u ovoj stvari. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka od dvije godine i devet mjeseci, učinkovito postupanje suda, stanje u kojem se nalazi postupak, te doprinos podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud ocjenjuje da u ovom postupku podnositeljima nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona donijeta odluka kao u izreci.
6. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4818/2004
Zagreb, 5. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.