USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

676

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio G. K. iz Z., kojeg zastupa M. M. M., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 8. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-643/04 (ranije: P-237/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe G. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 13. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem: P-643/04 (ranije: P-237/93), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zadru te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zadru broj: P-643/04 (ranije: P-237/93), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 1. ožujka 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv tuženika, »C. o.« d.d. Z. – P. Z., radi isplate osiguranine.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 16. ožujka 1993., 17. svibnja 1993., 9. rujna 1993. godine, te 23. studenoga 1993. godine očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. Vještak je 22. veljače 1994. godine dostavio nalaz.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 5. siječnja 1998. godine podnositelj je zamolio sud da nastavi postupak.

Na ročištu 1. lipnja 1998. godine sud je riješio međupresudom odlučiti o osnovanosti zahtjeva, a po njezinoj pravomoćnosti odlučiti o visini tužbenog zahtjeva.

Sud je dopisom od 12. svibnja 1999. godine zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, podatak o broju miniranja i paljenja kuća u razdoblju od 1. rujna do 1. prosinca 1991. godine.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, je dopisom od 26. svibnja 1999. godine udovoljila traženju suda.

Podneskom od 3. lipnja 1999. godine podnositelj je zamolio sud da izradi i dostavi međupresudu.

Sud je rješenjem od 7. lipnja 1999. godine preotvorio glavnu raspravu i zakazao ročište za 8. rujna 1999. godine.

Na ročištu 8. rujna 1999. godine punomoćnik podnositelja je uručio podnesak kojim je uredio visinu tužbenog zahtjeva, te je predložio da se od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, i od V. d. iz Z. zatraže podaci za konkretan štetni događaj. Sud je istog dana navedeno zatražio dopisima.

V. d. iz Z. izvijestilo je 13. rujna 1999. godine sud da ne posjeduje dokumentaciju o gašenju požara u kući podnositelja.

Podnescima od 14. rujna 1999. godine podnositelj je predložio saslušanje dvaju svjedoka.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska je dopisom od 21. rujna 1999. godine dostavila zapisnik od 12. rujna 1991. godine o izvršenom očevidu nakon izbijanja požara u kući podnositelja.

Na ročištu 15. studenoga 1999. godine sud je riješio zatražiti od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, dostavu fotoelaborata kao sastavnog dijela zapisnika od 12. rujna 1991. godine. Sud je navedeno zatražio dopisom od 7. prosinca 1999. godine.

Na ročištu 17. prosinca 1999. godine saslušan je svjedok. Sud je istog dana dopisom ponovno zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, dostavu fotoelaborata.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zadarska, je dopisom od 21. siječnja 2000. godine izvijestilo sud da nije pronašlo fotoelaborat u svojoj evidenciji.

Na ročištu 16. veljače 2000. godine sud je saslušao vještaka građevinske struke te mu naložio da u roku od 30 dana dostavi rezervnu varijantu visine štete na dan štetnog događaja. Na prijedlog punomoćnika tuženika da vještak u nalazu utvrdi i vrijednost cijelog objekta sud je pozvao tuženika da uplati predujam za troškove vještačenja i ponovnog izlaska na lice mjesta, te je zakazao očevid za 31. ožujka 2000. godine.

Podneskom od 20. ožujka 2000. godine tuženik je odustao od prijedloga iznijetog na ročištu 16. veljače 2000. godine.

Nakon toga održano je ročište 8. lipnja 2000. godine.

Ročište zakazano za 19. srpnja 2001. godine odgođeno je na prijedlog tuženog kojem se punomoćnik podnositelja nije usprotivio.

Na ročištu 2. listopada 2001. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.

Podnositelj je 19. studenoga 2001. godine izjavio žalbu protiv presude.

Županijski sud u Zadru je presudom, broj: Gž-1326/01 od 10. srpnja 2002. godine, odbio žalbu podnositelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Podnositelj je 30. kolovoza 2002. godine izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem, broj: Rev-1499/02 od 10. prosinca 2003. godine, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Od 23. veljače 2004. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zadru.

Ročište zakazano za 14. srpnja 2004. godine odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za tuženika.

Nakon toga, održano je ročište 19. listopada 2004. godine na kojem je sud podnositelju i tuženiku, na njihov prijedlog, odredio rok od 15 dana za dostavu daljnjih dokaznih prijedloga.

Podneskom od 2. studenoga 2004. godine podnositelj nije dostavio daljnje dokazne prijedloge.

Ročište zakazano za 20. siječnja 2005. godine odgođeno je zbog bolesti suca.

Podneskom od 26. siječnja 2005. godine podnositelj je zamolio sud da zakaže ročište.

Na ročištu 18. svibnja 2005. godine sud je riješio zatražiti od Ministarstva obrane, Ureda za obranu u Zadru, podatak o crti razdvajanja između Hrvatske vojske, JNA i srpskih paravojnih formacija na području Bilog Briga. Sud je istog dana navedeno zatražio dopisom.

Nakon toga, održano je ročište 23. siječnja 2006. godine, a sljedeće ročište sud je riješio zakazati naknadno pismenim putem.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 1. ožujka 1993. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 13. prosinca 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, devet (9) mjeseci i dvanaest (12) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i osam (8) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku koji je bio neaktivan od 8. lipnja 2000. do 2. listopada 2001. godine (jedna godina, tri mjeseca i dvadeset četiri dana), i koji je prvu meritornu odluku o tužbenom zahtjevu donio nakon tri godine, deset mjeseci i dvadeset sedam dana od 5. studenoga 1997. godine, odnosno više od osam godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku.

Županijski sud u Zadru je nakon sedam mjeseci i dvadeset jedan dan donio presudu kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu.

Nakon toga, postupak se povodom izjavljene revizije vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, koji je nakon jedne godine, tri mjeseca i deset dana donio rješenje kojim je ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Od 23. veljače 2004. godine postupak se ponovno vodi pred Općinskim sudom u Zadru, koji dosada nije ponovno odlučio o meritumu tužbenog zahtjeva.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred sudovima sva tri stupnja u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i osam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zadru, te okolnost da se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4850/2004

Zagreb, 8. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.