USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1390

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. M. iz S., kojeg zastupa N. J., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 5. travnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: IV P-1486/96 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 31. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred Općinskim sudom u Splitu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 27. kolovoza 1996. godine pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuo parnični postupak protiv trgovačkog društva »C.« d.o.o., S. radi poništenja odluke o otkazu i isplate otpremnine.
Prvo ročište je održano 8. siječnja 1998. godine, te je tužitelju naloženo urediti tužbeni zahtjev.
Dana 19. veljače 1998. godine sud je zaprimio podnesak kojim je podnositelj precizirao tužbeni zahtjev, predložio uvid u drugi spis istoga suda i pribavu pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta te po potrebi provođenje vještačenja.
Na ročištu održanom 3. ožujka 1998. godine sud je donio rješenje o pribavi spisa, po prijedlogu podnositelja.
Ročište zakazano za 7. svibnja 1998. godine odgođeno je za 29. lipnja 1998. godine.
Na ročištu održanom 29. lipnja 1998. godine, punomoćnik tužitelja je utvrdio da pribavljeni spis nije onaj čije je pribavljanje predložio, te se obvezao dostaviti točan broj spisa. Također je predloženo sklapanje sudske nagodbe.
Na ročištu održanom 4. rujna 1998. godine punomoćnik podnositelja je naznačio točan broj spisa koji je predložio pribaviti. Tuženiku je naloženo dostaviti podatke o plaći za podnositelja.
Na ročištu održanom 19. listopada 1998. godine saslušan je zakonski zastupnik tuženika. Tuženiku je ponovno naloženo dostaviti podatke o plaći za podnositelja te pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta.
Na ročištu održanom 25. studenoga 1998. godine tuženiku je ponovno naloženo dostaviti podatke o plaći za podnositelja te pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta.
Na ročištu održanom 23. siječnja 1999. godine naloženo je tuženiku dostaviti već ranije tražene podatke.
Na ročištu održanom 1. travnja 1999. godine tuženik je dostavio podatke o plaći za podnositelja.
Na ročištu održanom 16. listopada 2000. godine naloženo je podnositelju dostaviti zahtjev za zaštitu prava podnesen protiv odluke o otkazu.
Podneskom od 3. studenoga 2000. godine podnositelj je udovoljio raspravnom rješenju.
Na ročištu održanom 28. studenoga 2000. godine zaključena je glavna rasprava.
Posebnim rješenjem od 28. studenoga 2000. godine sud je odlučio preotvoriti glavnu raspravu.
Podneskom od 28. listopada 2002. godine podnositelj je predložio zakazivanje ročišta.
Na ročištu održanom 23. siječnja 2003. godine sud je donio rješenje o pribavi spisa.
Ročište zakazano za 20. ožujka 2003. godine odgođeno je zbog nepristupa punomoćnika podnositelja.
Na ročištu održanom 27. svibnja 2003. godine sud je izvijestio stranke da je pribavljen spis broj: IV P-954/01, te je saslušan podnositelj.
Ročište zakazano za 8. srpnja 2003. godine odgođeno je zbog nepristupa punomoćnika tuženika. Tuženiku je ponovno naloženo dostaviti pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta.
Na ročištu održanom 20. listopada 2003. godine saslušan je zakonski zastupnik tuženika. Punomoćnik tužitelja je zatražio rok za uređenje tužbenog zahtjeva.
Ročište zakazano za 1. prosinca 2003. godine odgođeno je za 26. siječnja 2004. godine.
Na ročištu održanom 26. siječnja 2004. godine sud je pozvao podnositelja da se očituje o potvrdi o isplaćenim plaćama, koju je tuženik dostavio sudu 1. travnja 1999. godine.
Na ročištu održanom 9. veljače 2004. godine podnositelj se očitovao o potvrdi o isplaćenim plaćama, te uredio tužbeni zahtjev.
Podneskom od 24. studenoga 2005. godine, podnositelj je zatražio zakazivanje ročišta. Postupak pred prvostupanjskim sudom je i dalje u tijeku.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU

3. Na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.
U očitovanju od 28. veljače 2006. godine, Općinski sud u Splitu izložio je kraću kronologiju postupanja u predmetu, te naveo da u pred­metu nije moguće donijeti odluku jer se čeka provođenje vještačenja u predmetu istoga suda koji se vodi pod brojem: IV P-954/01.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

4. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

5. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike predmetnog spisa, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 27. kolovoza 1996. godine pred Općinskim sudom u Splitu. Ustavna tužba je podnesena 31. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, sedam (7) mjeseci i četiri (4) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), do 31. ožujka 2005., dana podnošenja ustavne tužbe, što ukupno iznosi sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju parnični postupak vodio pred Općinskim sudom u Splitu. Navedeni je sud u ovom razdoblju, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja ustavne tužbe, održao ukupno petnaest ročišta, pribavio relevantni dokazni materijal te saslušao stranke u postupku. U pravno relevantnom razdoblju bilo je dužih razdoblja potpune neaktivnosti suda u ukupnom trajanju od oko četiri (4) godine i devet (9) mjeseci. Naime, između ročišta održanih 1. travnja 1999. godine i 16. listopada 2000. godine nije poduzeta niti jedna radnja u postupku. Posebno dugo razdoblje neaktivnosti suda, trajalo je od 28. studenoga 2000. godine do 23. siječnja 2003. godine. Od 9. veljače 2004. godine sud je ponovno potpuno neaktivan.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, pridonio duljini sudskog postupka na način da je predložio pribavu pogrešnog spisa, zatražio odgodu jednog ročišta te precizirao tužbeni zahtjev tek 9. veljače 2004. godine, iako je to mogao učiniti i znatno ranije. Navedene okolnosti uzete su obzir pri određivanju visine naknade koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, a u tom razdoblju je Općinski sud u Splitu bio potpuno neaktivan ukupno oko četiri (4) godine i devet (9) mjeseci. U preostalom dijelu postupka, unatoč velikom broju održanih ročišta, sud je postupao neučinkovito jer se na većem broju ročišta ništa nije događalo. Posebno treba naglasiti da je sud tek 16. listopada 2000. godine, dakle više od četiri godine nakon početka postupka naložio podnositelju da dostavi zahtjev za zaštitu prava, koji je osnovna pretpostavka za traženje zaštite u radnim sporovima.
Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, duga razdoblja neaktivnosti suda, okolnost da su u parnicama iz radnih sporova sudovi dužni obraćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja, ocjena je Ustavnog suda da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu doprinos samog podnositelja ustavne tužbe i vrstu postupka o kojemu se radi, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
10. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1498/2005
Zagreb, 5. travnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.