USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

678

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio K. S. iz I., kojeg zastupa L. D., odvjetnica iz R., na sjednici održanoj 8. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-726/89 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, K. S. iz I., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 8.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe podnio je 25. svibnja 2004. godine ustavnu tužbu, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-726/89, radi naknade štete.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak, broj: P-67/88 pokrenut je pred Općinskim sudom u Opatiji tužbom podnositelja od 26. siječnja 1988. protiv tuženika B. U. iz I., radi naknade štete.

U razdoblju do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Opatiji je održao ukupno tri (3) dok je Općinski sud u Rijeci, nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: R-118/88 od 12. svibnja 1988., usvojen prijedlog tuženika za delegaciju, ukupno šest (6) ročišta za glavnu raspravu. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gr-197/91 od 25. lipnja 1991., te rješenjem, broj: Gr-9/1993 od 9. veljače 1993., odbijen je prijedlog tuženika za delegaciju drugog suda te je Općinski sud u Rijeci tijekom postupka proveo dokaz saslušnjem podnositelja kao stranku u postupku.

U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:

– ročište zakazano za 20. svibnja 1999. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva tuženiku;

– ročište zakazano za 7. srpnja 1999. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva tuženiku;

– na ročištu održanom 14. listopada 1999. određeno je provođenje dokaza građevinskim vještačenjem;

– ročišta zakazana za 22. siječnja 2001., 2. travnja 2001., 5. prosinca 2001., 22. veljače 2002., 6. svibnja 2002., 14. lipnja 2002. te ročište zakazno za 21. listopada 2002. odgođena su zbog neuredne dostave poziva tuženiku;

– rješenjem suda, broj: P-726/89 od 29. studenoga 2002., ročište zakazano za 3. veljače 2003. odgođeno je zbog službene spriječenosti uredujućeg suca;

– na ročištu održanom 24. svibnja 2004. tuženik-protutužitelj podnio je protutužbu i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, određeno je dopunsko saslušanje stranaka te je odlučeno da će se konkretnom parničnom spisu spojiti spis istog suda, broj: P-8450/99;

– rješenjem suda od 20. srpnja 2004. sud je odbio prijedlog tuženika-protutužitelja za povrat u prijašnje stanje te je odbacio žalbu tuženika-protutužitelja izjavljene protiv odluke o provođenju građevinskog vještačenja donesene na ročištu održanom 14. listopada 1999.;

– protiv navedenog rješenja tuženik-protutužitelj je izjavio žalbu te je predmet dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Rijeci;

– rješenjem, broj: Gž-3193/04 od 15. rujna 2004., Županijski sud u Rijeci odbio je žalbu tuženika-protutužitelja te je u cijelosti potvrdio prvostupanjsko rješenje;

– na ročištu održanom 14. ožujka 2005. sud je tuženiku-protutužitelju naložio da specificira protutužbeni zahtjev;

– 16. svibnja 2005. tuženik-protutužitelj je podnio zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća i zapisničara;

– na ročištu održanom 16. svibnja 2005. glavna rasprava odgođena je do donošenja odluke o zahtjevu za izuzeće;

– rješenjem od 7. lipnja 2005. odbijen je zahtjev za izuzeće predsjednika vijeća, a rješenjem od 13. lipnja 2004. zahtjev za izuzeće zapisničara;

– do trenutka pisanja odluke Suda u konkretnom postupku nije poduzeta niti jedna radnja.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak pokrenut je 26. siječnja 1988. tužbom podnositelja.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11., 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 25. svibnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno šesnaest (16) godina, tri mjeseca (3) i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i devetnaest (19) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu (s napomenom da je jedanaest (11) ročišta odgođeno i to uglavnom zbog neuredne dostave poziva tuženiku) te je rješenjem od 20. srpnja 2004. odbio prijedlog tuženika-protutužitelja za povrat u prijašnje stanje i odbacio žalbu izjavljenu protiv odluke suda o provođenju dokaza građevinskim vještačenjem.

U povodu žalbe tuženika-protutužitelja izjavljene protiv rješenja suda od 20. srpnja 2004. predmet je dostavljen Županijskom sudu u Rijeci na odlučivanje, koji je žalbu odbio kao neosnovanu te prvostupanjsko rješenje u cijelosti potvrdio.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko sedamnaest (17) godina. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, činjenicu da još nije odlučeno o tužbenom zahtjevu kao i činjenicu neaktivnosti suda prvog stupnja (i to u razdoblju od 14. listopada 1999. do 22. siječnja 2001., te od 3. veljače 2003. do 24. svibnja 2004.) Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

9. Predsjednik Općinskog suda u Rijeci dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-1948/2004

Zagreb, 8. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.