|
|
|
|
767
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. Ć. iz O., na sjednici održanoj 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Gospiću dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-706/04 (ranije: P-115/97, P-1/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. Ć. iz O., F. 14, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.700,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 23. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 27. prosinca 1991. podnio tužbu Općinskom sudu u Otočcu protiv tuženika, »A.« O., radi poništenja odluke tuženika o otkazu od 10. listopada 1991.
Presudom Općinskog suda u Gospiću broj: P-80/94-21 od 26. listopada 1994. usvojen je tužbeni zahtjev podnositelja. Rješenjem Županijskog suda u Gospiću broj: Gž-59/95 od 2. srpnja 1997. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje.
Nakon toga održana su ročišta 13. ožujka 2000. i 11. travnja 2000., na kojemu je zaključena glavna rasprava te je rješenjem broj: P-115/97-36 odbačena tužba u ovom predmetu kao nedopuštena, dok je rješenjem suda broj: P-115/97-38 odlučeno o troškovima postupka.
Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu 9. lipnja 2000. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Gospiću 20. lipnja 2000.
Rješenjem Županijskog suda u Gospiću broj: Gž-121/00-2 od 13. studenoga 2000. ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje 27. studenoga 2000. Nakon toga održano je ročište 10. travnja 2001. i 16. svibnja 2001., na kojemu je strankama na njihov prijedlog dodijeljen rok od 30 dana radi postizanja eventualne vansudske nagodbe.
Na ročištu 10. travnja 2001. zaključena je glavna rasprava i donijeto rješenje broj: P-115/97-54, kojim je tužba podnositelja odbačena kao nepravovremena.
Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu 6. svibnja 2002. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Gospiću 17. svibnja 2002., koji je rješenjem broj: Gž-170/02-2 od 29. svibnja 2002. ukinuo rješenje prvostupanjskog suda i tom sudu vratio predmet na ponovno postupanje 11. lipnja 2002.
Na ročištu 25. ožujka 2003. saslušani su svjedoci te je riješeno da će se od Ministarstva unutarnjih poslova Otočac zatražiti podatak o tome da li je podnositelj za vrijeme izostanka s posla zatražio policijsku zaštitu. Traženi podatak dostavljen je sudu 17. travnja 2003. i 25. srpnja 2003.
Na ročištu 28. siječnja 2004. saslušani su svjedoci te je riješeno da će se zatražiti od Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću uvid u spis broj: DO-KR-363/00.
Na ročištu 16. ožujka 2004. saslušani su svjedoci te je riješeno da će se od tuženika zatražiti podaci o visini plaće koju bi podnositelj primio da je radio u razdoblju od 3. listopada 1991. do 15. listopada 1992.
Na ročištu 1. lipnja 2004. zaključena je glavna rasprava, dok je na ročištu održanom 9. lipnja 2004. objavljena međupresuda broj: P-115/97-93, kojom je poništena odluka tuženika o prestanku radnog odnosa podnositelja.
Protiv navedene odluke tuženi je podnio žalbu 19. srpnja 2004., a podnositelj odgovor na žalbu 29. srpnja 2004. Spis je otpremljen Županijskom sudu u Gospiću 2. kolovoza 2004.
Rješenjem Županijskog suda u Gospiću ukinuta je međupresuda prvostupanjskog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovno postupanje 27. listopada 2004.
Na ročištu 19. siječnja 2005. riješeno je da će se provesti dokaz financijskim vještačenjem.
Rješenjem suda broj: P-706/04-81 od 21. ožujka 2005. određeno je provođenje vještačenja.
Vještak je podneskom od 17. lipnja 2005. obavijestio sud da spisu ne priležu potrebni podaci te je spis vratio sudu dok se ne pribave traženi podaci.
Rješenjem suda od 1. rujna 2005. pozvan je tuženi da dostavi sudu ili vještaku tražene podatke kako bi se moglo provesti financijsko vještačenje.
Nalaz i mišljenje sud je zaprimio 29. rujna 2005. Navedeni nalaz i mišljenje izrađeni su, prema navodima vještaka, prema raspoloživim podacima jer tražene podatke tuženi nije dostavio.
Na ročištu 24. siječnja 2006. zaključena je glavna rasprava, dok je presuda objavljena na ročištu 6. veljače 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Tužba Općinskom sudu u Otočcu podnijeta je 27. prosinca 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 23. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Gospiću u trajanju od dvije godine, sedam mjeseci i četrnaest dana, zatim pred Županijskim sudom u Gospiću u trajanju od četiri mjeseca i šest dana. Nakon što je taj sud ukinuo presudu prvog stupnja, postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Gospiću u trajanju od jedne godine, pet mjeseci i devetnaest dana te ponovo pred Županijskim sudom u Gospiću u trajanju od dvadeset tri dana. Kako je taj sud ponovno ukinuo prvostupanjsku presudu postupak se ponovno vodio pred Općinskim sudom u Gospiću u trajanju od dvije godine, jedan mjesec i dvadeset dana. Tijekom razmatranog razdoblja sud prvog stupnja bio je neaktivan u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 13. ožujka 2000., u trajanju od dvije godine, četiri mjeseca i sedam dana. U vrijeme podnošenja ustavne tužbe (23. rujna 2004.) postupak je povodom žalbe podnositelja bio u tijeku pred Županijskim sudom u Gospiću, koji je odlukom od 26. listopada 2004. godine uvažio žalbu podnositelja te se trenutno postupak vodi pred Općinskim sudom u Gospiću.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini postupka.
4.4 SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog i drugog stupnja u trajanju od šest godina, deset mjeseci i sedamnaest dana. Tijekom tog razdoblja donijete su dvije prvostupanjske i dvije drugostupanjske odluke. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Gospiću te da je u konkretnom predmetu riječ o radnom sporu koji je žurne prirode, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Gospiću dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3415/2004
Zagreb, 22. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |